KOMEMORACIJA AKADEMIKU FRANGEŠU
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Brojni članovi Društva hrvatskih književnika, članovi obitelji, prijatelji i štovatelji nazočili su danas komemoraciji Ivi Frangešu u DHK u Zagrebu, koji je umro u Zagrebu 29. prosinca 2003. u 84. godini.
Akademik Miroslav Šicel istaknuo je kako je današnja komemoracija predstavljanje zadnje Frangešove bogate, sjajne, nadasve ljudske i znanstvene knjige njegova života, korice koje se zauvijek zaklapaju.
Javni društveni i znanstveni životni put na kojem je odlučno dijelio pljevu od zdrava i zrela roda punih 60-ak godina bio je vidljivo dvojaka smjera, no čvrsto povezana u znanstveni, književno-povijesni te nastavničko-predavački, rekao je Šicel. Podsjetio je da je akademik Frangeš naslijedio dvojicu vodećih hrvatskih književnih povjesničara prve polovice 20. stoljeća - Mihovila Kombola i Antuna Barca.
Frangeš je 1956. postao pročelnikom Katedre novije hrvatske književnosti na kojoj je djelovao sve do umirovljenja punih 40-ak godina, podsjetio je Šicel, dodavši da mu je uzor bila talijanska i francuska znanost i književnost, no da je Frangeš izgradio vlastitu književno-povijesnu metodologiju. Polovicom 50-ih godina na temelju teorijskih i metodoloških dosega Crocea i De Sanctisa te Kombolova i Barčeva znanstvenog opusa počinje pisati o hrvatskim piscima uglavnom 19. i 20. stoljeća, istaknuo je Šicel. Nakon pozitivističkih studija svojih preteča Franegš otvara novo poglavlje uvodeći stilističku kritiku i metodu interpretacije književnog djela. Suosnivač je poznate zagrebačke stilističke škole.
Iz opsežne književne građe 19. i 20. stoljeća izdvaja vrhunske predstavnike hrvatske knjižvne baštine od Mažuranića i Šenoe, Kranjčevića, Matoša i Vidrića, Ujevića i Krleže sve do suvremenika Šegedina, Marinkovića, Tadijanovića, Slobodana Novaka i drugih, istaknuo je akademik Šicel.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvanredan stilist svojim je radovima u "Stilističkim studijama" i "Novim stilističkim studijama" pridonio novom vrjednovanju pojedinih hrvatskih djela i pisaca, postavši najveći hrvatski književni povjesničar druge polovice 20. stoljeća, a kruna znanstvenog rada mu je "Povijest hrvatske književnosti" s proširenim izdanjem i na njemačkom.
Profesor s Katedre novije hrvatske književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vinko Brešić također je govorio o izvanredno bogatu književno-povijesnom djelu Ive Frangeša koji je, među ostalim, dobitnik Herderove nagrade za znanost o knjižvenost, nagrade "Nazor" za životno djelo i drugih važnih nagrada i priznanja.
Frangešovo kapitalno djelo "Povijest hrvatske knjižvenosti" nije samo hrvatska tek treća cjelovita književna sinteza nego i prva u kojoj se iščitava ideja slobode, koja je ravnala ne samo perima hrvatskih pisaca minulih stoljeća nego i sudbinama svih Hrvata od dolaska Hrvata na ove prostore, istaknuo je Brešić.
(Hina) ta mc
Akademik Miroslav Šicel istaknuo je kako je današnja komemoracija predstavljanje zadnje Frangešove bogate, sjajne, nadasve ljudske i znanstvene knjige njegova života, korice koje se zauvijek zaklapaju.
Javni društveni i znanstveni životni put na kojem je odlučno dijelio pljevu od zdrava i zrela roda punih 60-ak godina bio je vidljivo dvojaka smjera, no čvrsto povezana u znanstveni, književno-povijesni te nastavničko-predavački, rekao je Šicel. Podsjetio je da je akademik Frangeš naslijedio dvojicu vodećih hrvatskih književnih povjesničara prve polovice 20. stoljeća - Mihovila Kombola i Antuna Barca.
Frangeš je 1956. postao pročelnikom Katedre novije hrvatske književnosti na kojoj je djelovao sve do umirovljenja punih 40-ak godina, podsjetio je Šicel, dodavši da mu je uzor bila talijanska i francuska znanost i književnost, no da je Frangeš izgradio vlastitu književno-povijesnu metodologiju. Polovicom 50-ih godina na temelju teorijskih i metodoloških dosega Crocea i De Sanctisa te Kombolova i Barčeva znanstvenog opusa počinje pisati o hrvatskim piscima uglavnom 19. i 20. stoljeća, istaknuo je Šicel. Nakon pozitivističkih studija svojih preteča Franegš otvara novo poglavlje uvodeći stilističku kritiku i metodu interpretacije književnog djela. Suosnivač je poznate zagrebačke stilističke škole.
Iz opsežne književne građe 19. i 20. stoljeća izdvaja vrhunske predstavnike hrvatske knjižvne baštine od Mažuranića i Šenoe, Kranjčevića, Matoša i Vidrića, Ujevića i Krleže sve do suvremenika Šegedina, Marinkovića, Tadijanovića, Slobodana Novaka i drugih, istaknuo je akademik Šicel.
Profesor s Katedre novije hrvatske književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vinko Brešić također je govorio o izvanredno bogatu književno-povijesnom djelu Ive Frangeša koji je, među ostalim, dobitnik Herderove nagrade za znanost o knjižvenost, nagrade "Nazor" za životno djelo i drugih važnih nagrada i priznanja.
Frangešovo kapitalno djelo "Povijest hrvatske knjižvenosti" nije samo hrvatska tek treća cjelovita književna sinteza nego i prva u kojoj se iščitava ideja slobode, koja je ravnala ne samo perima hrvatskih pisaca minulih stoljeća nego i sudbinama svih Hrvata od dolaska Hrvata na ove prostore, istaknuo je Brešić.
(Hina) ta mc
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati