Komemoracija slikaru i kiparu Ljubi Ivančiću
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U POVODU smrti hrvatskoga slikara i kipara akademika Ljube Ivančića, u Domu likovnih umjetnika "Ivan Meštrović" održan je danas komemorativni skup posvećen djelu toga umjetnika.
Povjesničar umjetnosti Tonko Maroević u svom prisjećanju na Ivančića istaknuo je da su rat i bolest u znatnoj mjeri odredili Ivančićev senzibilitet, odnosno kako je viđenje krajolika i čovjeka dalo posebnu boju i kut gledanja.
"Ivančić je slikar i kipar koji je trajno razgovarao na rubu egzistencije grabeći iz ponora nepovrata znakove ljudskog dostojanstva", rekao je Maroević, dodavši kako mu je umjetnost kao protusudbina omogućavala dostojnu borbu s prolaznošću, a on se svojom osjetljivošću i darovitošću, nespornom radnom etikom i povjerenjem u odabranu putanju borio od početka svoga stvaralaštva do samoga kraja.
Za Ivančića je ustvrđeno da je bio slikar Dalmacije, juga, Sredozemlja i na tom planu dostojan nasljednik Vidovića i Tartaglie, Deškovića i Plančića.
"Njegovi pejsaži i enterijeri u ranoj fazi nosili su neku uzmorsku ili otočko-varošku patinu, i neku sredozemnu patetiku. Ivančić je startao s grupom petorice, zajedno s Kožarićem i Michieliem, Stančićem i Vaništom. Svaki od njih dao je bitan doprinos našoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, a Ivančić se podjednako ostvario i kao slikar i kao kipar", rekao je Maroević, dodavši da ga je odlikovala i neobična snaga koja ga je povlačila od diktata javnosti u izolaciju atelijera, u strastveni i introvertni dijalog s umjetnošću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Jedan od najboljih poznavatelja Ivančićeva likovnog opusa i autor monografije Zvonko Maković istaknuo je da je Ivančić bio slikar figure i slikar čovjeka, odnosno njegove drame u svijetu tragičnosti ljudske egzistencije.
Svojom naglašenom tjeskobom, osjećajem straha i nelagode Ivančić je relativizirao sve one srodne teme kojih u hrvatskom slikarstvu nije nedostajalo od početka prošlog stoljeća naovamo, rekao je Maković, dodavši da je Ivančić bio jedan od rijetkih naših umjetnika koji se pokazao kao vrstan analitičar, odnosno precizan u iščitavanju djela, ne samo naših, nego i vodećih svjetskih umjetnika.
Na njegovim djelima uvelike se osjećala prolaznost te je kroz njih oponirao smrti. Ivančićevom smrću hrvatska likovna umjetnost izgubila je velikog slikara i velikog likovnog pedagoga, rekao je Maković te je najavio retrospektivnu izložbu Ivančićevih skulptura.
U ime Hrvatskog društva likovnih umjetnika na skupu je govorio predsjednik HDLU-a Vatroslav Kuliš, a u ime Akademije likovnih umjetnosti Joško Marušić.
Povjesničar umjetnosti Tonko Maroević u svom prisjećanju na Ivančića istaknuo je da su rat i bolest u znatnoj mjeri odredili Ivančićev senzibilitet, odnosno kako je viđenje krajolika i čovjeka dalo posebnu boju i kut gledanja.
"Ivančić je slikar i kipar koji je trajno razgovarao na rubu egzistencije grabeći iz ponora nepovrata znakove ljudskog dostojanstva", rekao je Maroević, dodavši kako mu je umjetnost kao protusudbina omogućavala dostojnu borbu s prolaznošću, a on se svojom osjetljivošću i darovitošću, nespornom radnom etikom i povjerenjem u odabranu putanju borio od početka svoga stvaralaštva do samoga kraja.
Za Ivančića je ustvrđeno da je bio slikar Dalmacije, juga, Sredozemlja i na tom planu dostojan nasljednik Vidovića i Tartaglie, Deškovića i Plančića.
"Njegovi pejsaži i enterijeri u ranoj fazi nosili su neku uzmorsku ili otočko-varošku patinu, i neku sredozemnu patetiku. Ivančić je startao s grupom petorice, zajedno s Kožarićem i Michieliem, Stančićem i Vaništom. Svaki od njih dao je bitan doprinos našoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, a Ivančić se podjednako ostvario i kao slikar i kao kipar", rekao je Maroević, dodavši da ga je odlikovala i neobična snaga koja ga je povlačila od diktata javnosti u izolaciju atelijera, u strastveni i introvertni dijalog s umjetnošću.
Svojom naglašenom tjeskobom, osjećajem straha i nelagode Ivančić je relativizirao sve one srodne teme kojih u hrvatskom slikarstvu nije nedostajalo od početka prošlog stoljeća naovamo, rekao je Maković, dodavši da je Ivančić bio jedan od rijetkih naših umjetnika koji se pokazao kao vrstan analitičar, odnosno precizan u iščitavanju djela, ne samo naših, nego i vodećih svjetskih umjetnika.
Na njegovim djelima uvelike se osjećala prolaznost te je kroz njih oponirao smrti. Ivančićevom smrću hrvatska likovna umjetnost izgubila je velikog slikara i velikog likovnog pedagoga, rekao je Maković te je najavio retrospektivnu izložbu Ivančićevih skulptura.
U ime Hrvatskog društva likovnih umjetnika na skupu je govorio predsjednik HDLU-a Vatroslav Kuliš, a u ime Akademije likovnih umjetnosti Joško Marušić.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati