Komentar Aleksandre Kolarić: HSS-ova politika equidistance
SLUŠAJUĆI kampanju HSS-a zadnjih dana i nabrajanje svih njihovih zasluga, čovjeku se nameće pitanje kakva bi to Hrvatska danas bila bez HSS-a.
Sudeći prema Tomčićevim izjavama bila bi to Hrvatska u kojoj bi homoseksualni parovi mogli sklapati brakove i shodno tome imati različita imovinska prava koja iz toga proizlaze, bila bi to Hrvatska u kojoj bi Terme Čatež već za prošlo ljeto obnovile dio hotela u Hvaru, hrvatske marine pružale, uslijed privatnog vlasnika, kvalitetnije usluge jahtašima te vjeronauka ne bi više bilo u vrtićima i školama.
S obzirom da religija u svjetovnoj državi ne spada u škole i vrtiće financirane iz proračuna, u tržišnom gospodarstvu vlasništvo nema nacionalno nego samo uspješno/neuspješno obilježje, a svi ljudi su u svojim pravima jednaki bez obzira na spolnu orijentaciju, bila bi to sigurno bolja i naprednija Hrvatska.
Cijela HSS-ova kampanja vrti se oko teze da će stranka na izbore izaći samostalno te da će nakon izbora njezina uloga biti presudna za sastavljanje buduće Vlade. Predsjednik te stranke, Zlatko Tomčić izjavljuje kako će se skupo prodati, kako igra otvorenu igru pred hrvatskim narodom te da taj narod želi pridobiti za program i viziju HSS-a. Upravo ova Tomčićeva nesmotrena izjava kako će se skupo prodati najbolje ocrtava njegove političke namjere i politički položaj HSS-a.
Danas je sasvim izvjesno da SDP i lijevi stranački blok bez HSS-a ne mogu formirati većinsku vladu.
Isto tako vrlo je vjerojatno da niti HDZ i stranke desnice bez HSS-a neće imati dovoljno saborskih mandata za podršku desnoj Vladi. HSS je stoga poželjna udavača i za lijeve i za desne. Lijevi bez njih uopće ne mogu, desni vjerojatno neće moći, a ako i mogu HSS bi takvoj koaliciji dao umjerenu notu desnog centra.
Tomčiću takav raspored snaga na političkoj pozornici omogućuje da se ponaša poput udavače ili kako to Zagrepčani moderno kažu sponzoruše.
Sve što on već mjesecima govori upućuje samo na jedan zaključak: tko ponudi više, njegov će biti HSS. Danas je teško pronaći ijednu činjenicu koja bi poricala zaključak da je Tomčić jednako otvoren za obje opcije.
Za glasače ostalih stranaka situacija je jasna: glasate li za HSP ili DC-HSLS glasate za HDZ i Sanadera za premijera. Glasate li za HNS ili IDS, glasate za SDP i Račana za premijera. Jedino glasači HSS-a ne znaju na čemu su.
Zbog Tomčićeve politike equidistance HSS-ovi glasači glasat će za mačka u vreći. Oni neće po objavi izbornih rezultata znati jesu li glasali za pobjedničku ili gubitničku opciju, nego će biti u neizvjesnosti sve dok Tomčić ne objavi kome će se prikloniti.
Što će misliti birači koji su glasali za HSS, a protive se koaliciji s HDZ-om i obrnuto, SDP-om, čini se da Tomčića uoće ne zanima.
Zbog toga je ponovno nedavno izazvan sukob sa SDP-om, te je Tomčić oštro kritizirao i distancirao se od politike te stranke.
Jedan od ciljeva, čija je realnost vrlo upitna, je na ovakav način privući konzervativne glasače. Kritiziranje SDP-a je poruka glasačima, ali je još više poruka političkim partnerima.
Tomčić već više od dvije godine uporno koristi medije za prosljeđivanje svojih poruka koalicijskim partnerima. Ono što pri tome zanemaruje ili u potpunosti ne razumije je da građani ne honoriraju prepucavanja i svađe u koaliciji, te da bavljenje samim sobom u medijima smatraju upropaštenim vremenom.
Piše: Aleksandra Kolarić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati