Komentar Drage Pilsela: HDZ-ov prosvijećeni apsolutizam
NEĆEMO stići daleko konstatacijom da je subotnji deveti sabor HDZ-a u Rijeci pokazao da je najveća politička stranka u našoj zemlji još uvijek jedna hrpa kalkulanata koja se drži zajedno kako bi lakše ostvarila svoje sitne interese a ne, kako si tepa Ivo Sanader, jedna nova, ili obnovljena, moderna politička grupacija koja je vizionarski prepoznala novo vrijeme.
Jer, koja to hrvatska politička stranka funkcionira po načelima unutarstranačke demokracije i ostvaruje opće dobro a ne samo govori o njemu? U kojoj se to parlamentarnoj stranci kreativnim mladim ljudima pruža mogućnost da se pokažu odgovornima a da to ne bude uvijek proračunati prostor djelovanja koji neće ugroziti moć nefleksibilnih vođa?
Doduše, postoje valjani razlozi priželjkivanja da se vladajuća stranka upristoji ili, kako se na novo-hrvatskom kaže, europeizira. Bilo bi dobro kada bi sve stranke, ne samo HDZ, počele poštivati Zakon o strankama, dakle, i vlastite statute, kako bi vlastitom demokratizacijom postale najavu ostvarenja snova o pravnoj državi. Ali, od HDZ-a do LS-a, samo primamo vijesti i međusobnih optužbi o protustatutarnom djelovanju.
Primjerice, bivši visoki dužnosnik HDZ-a Drago Krpina, u Novome listu kaže kako nije istina da se svatko mogao kandidirati za vodeće funkcije te stranke jer je procedura koja je primijenjena u pripremi sabora, osobito u procesu kandidiranja za stranačka tijela, pokazala da su suspendirana elementarna demokratska pravila unutarstranačkog života.
Krpina to pokušava dokazati primjerom onemogućavanja vlastite kandidature koju je, nakon svih peripetija i nakon što je čak bio prisiljen da si pribavi obrasce na crnome tržištu, onemogućio šef zadarskog HDZ-a, ministar Božidar Kalmeta koji je, kako tvrdi Krpina, telefonom prijetio izbacivanjem iz stranke onima koji su bili spremni podržati profesorovu kandidaturu.
Nije da padamo u nesvijest zbog nesreće Drage Krpine, seoskog učitelja kojeg pamtimo po revolucionarnim, njegovim riječima rečeno, partizanskim metodama u obračunavanju s političkim i ideološkim protivnicima. Uostalom, Krpina i pripada onom starom, trulom, Tuđmanovom HDZ-u protiv kojeg, kao, ratuje Sanader odstranjivanjem Pašalićevaca. No, je li Sanaderov HDZ baš tako svjež? Ne zaudara li i on po leševima koji su se nagomilali u čestim unutarstranačkim bitkama?
I što govori činjenica da su Andrija Hebrang i Vladimir Šeks, stari HDZ-ovski revolveraši, dobili najviše glasova izaslanika: da je to jedna moderna i poletna stranka? Ma, molim vas. A trebalo bi suosjećati sa Sanaderom kao navodno vrijednim i kvalitetnim političarom koji se, eto, muči da to društvo razbojnika, ksenofoba i ratnih profitera pretvori u stranku koja ne zastupa uske, osobne ili grupne interese? Kajgod! Pa Sanader smatra da ga najvjernije slijedi i služi jedna politička rugoba kakav je Branimir Glavaš.
Šeks, Hebrang i Glavaš kao garancija europske politike u hrvatskoj najvećoj stranci? Ajme majko.
I upravo zbog Sanaderova okruženja i zbog načina na koji se dogodio sabor na kojem više od 2 tisuće izaslanika nije odstupalo od unaprijed jasno definiranog scenarija: nije bilo kandidatura, ni govora, ni ičega drugog mimo dogovora s vođom, zbog te neuvjerljive predstave s groznim glumcima, teško se vjeruje režiseru koji govori da je njegov teatar - škola (su)života, tolerancije i bliskosti.
Krpina kaže da je u doba Tuđmana bilo više demokracije u HDZ-u. Ne treba nas čuditi što taj gospodin, skromnoga obrazovanja i ograničenih demokratskih vrlina, ne razumije da se taj pokret neprosvijećenog apsolutizma samo malo, površinski prosvijetio. Komentator Feral Tribunea Marinko Čulić smatra da je i to dobro s obzirom na stvarnost političkog života naše zemlje i samog HDZ-a. Možda je u pravu.
Ja bih ipak volio da se HDZ ne samo umije nego i temeljito okupa. Nije da ne cijenim što se jedan rigidni desničar koji se zanosio ustaškim pjesmama po slavonskim dernecima na kojima se cupkalo u ritmu Thompsonovih koljačkih nota kao što je Šeks, pajdaš progonitelja slavonskih Srba Glavaša, predstavlja u sasvim drugom svjetlu kada u Jasenovcu osuđuje rasističko i svako drugo divljaštvo nacista, fašista i ustaša. Ali mi nije dovoljno vidjeti oprana lica. Želim vidjeti i čiste one ruke koje su do jučer bile mokre od krvi žrtava ratnih zločina i od znoja prevarenih i pokradenih radnika.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati