Komentar Drage Pilsela: Hrkanje u 2
KADA predstavnik Katoličke crkve na HTV-u (bio je to ravnatelj Informativne katoličke agencije i voditelj Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije svećenik Anton Šuljić) izjavi da Crkva nije imala dovoljno podataka o nezakonitostima tijekom pretvorbe i privatizacije te da je zato ostala po strani samo promatrajući tu opću pljačku, moguće je učiniti dvije stvari: ugasiti televiziju ili promijeniti program jer, takve budale zaista i nismo da u miru slušamo ono što proizlazi iz takve izjave: da je biskupima važnija ona imovina koju Crkva potražuje od države nego ona koja je oteta radnicima, odnosno možemo nastaviti gledati da vidimo koliko će loš na kraju ispasti medijski nastup dotičnog svećenika.
Srećom za Šuljića, niti voditelj Stanković niti oni pospanci koje se iz pristojnosti naziva studentima novinarstva, nisu bili u stanju minimalno se pripremiti i postaviti barem jedno aktualno pitanje, pa se Tonči (shvativši da se Stanković nije pripremio i da bi voditelj najradije otišao spavati, a i Tonči je izgledao kao da bi najradije ubio oko), manje više, izvlačio općim frazama, tek toliko da emisija ne dobije novo ime Hrkanje u 2, poput one da megalomanska zgrada Vojnog ordinarijata i nije tako skandalozna (što je želio kao tezu progurati voditelj) kada se zna koliko vrtića i jaslica, te koliko drugih važnih humanitarnih akcija vodi Crkva.
Tonči Šuljić, inače, nije onako bezvezan kakav je ispao u emisiji. Zato mi je žao što ga Stanković nije kušao pametnijim pitanjima. Ali, što bismo dobili da je voditelj emisije Nedjeljom u 2 bockao gosta kao da je ovaj bik na koridi a da je gost, kao što se na koridama zna i dogoditi, rogovima piknuo matadora, pardon, voditelja u stražnjicu? Reklo bi se: dobra emisija, dinamična, zanimljiva, provokativna, jesi li vidio popa kako se znojio, da, da, onda kada ga je voditelj natjerao da priča o svojim tajnim ljubavima, o kojoj ljubavi, ma, znaš, o onoj glumici, kojoj glumici, ma nema veze, pusti sada to...
Elem, britka, svadljiva, sadržajna emisija kakvu kolegi Aleksandru Stankoviću želim da ostvari i doživi barem jednom u životu prije penzije bi bila jedna velika farsa, jedna zabluda, una comedia... Zašto? Zato što glasnogovornik hrvatskog episkopata zna da ne smije reći ono što misli o svojim poslodavcima (a imam dojam da o njima ne misli baš najbolje), pa sve što bi u toj idealnoj emisiji rekao bilo bi svedeno na vješto diplomatsko kašljucanje. Važnije od toga, bila bi to samo riječ jednog komunikatora koja ne bi nikada mogla vjerno predstaviti ono o čemu je u emisiji trebalo biti riječ - koliko ta Crkva zaista ide u susret i pomaže konkretnom čovjeku ako je točno, a jest, da je čovjek - put Crkve.
Ne želim reći da Tonči ne bi pokušao što vjernije prikazati neke dobre akcije institucije koju predstavlja nego to da je koncept promašen ako je potreban čovjek, profesionalni medijski djelatnik, da nam govori o nečemu što bi trebalo biti vidljivo gotovo na svakom koraku s obzirom na razvikanu činjenicu da je preko 88 posto građana suglasno da ih se nazove i katolicima.
Da je u ovom društvu toliko vjernika, toliko onih koji žive nekoliko vrlo jednostavnih istina poput: okreni drugi obraz, nahrani, oslobodi, pomozi, pohodi, oprosti, daruj, budi milosrdan, itd, itd, Hrvatska bi bila svjetsko čudo ljubavi i tolerancije a ne rupčaga u kojoj svećenici prijete novinarima, udaraju djecu, izbacuju siromašne majke i njihovu djecu s poteškoćama u razvoju iz crkve, potiho mrze one iz druge zajednice, bacaju se na građevinu altro che Rojs i Čačić, varaju radničku klasu time što je grle samo nedjeljom poručujući radnicima da za ostale dane potraže zagrljaj sindikata...
Crkva koja ne uspijeva govoriti svojim djelima, čini to putem glasnogovornika. A kad na glasnogovornika navali novinar s pitanjima koji su stari jedno deset godina, onda dobivamo ovo što smo vidjeli: prikaz lošeg novinarstva i neuvjerljive crkvenosti što se emitira nakon ručka zato što su ovdašnji gledatelji manje pametni od Argentinaca koji nakon nedjeljne klope rade isto što Stanković, Šuljić i šinjorine iz dekoracije - spavaju, ali bez da troše struju i da maltretiraju puste tehničare. Ma, gospodine Mirko Galić, kakav ste vi to Hrvat katolik? Što ne date tim tehničarima i ostalim šljakerima na Prisavlju beneficirani staž? Treba to svake nedjelje izdurat.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati