54.204.130.94 US
 

Komentar Drage Pilsela: Iskorak iz divljaštva

Piše:
ponedjeljak, 21.6.2004. 11:30
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

ODAZVAO sam se pozivu premijera Sanadera i otišao sam u subotu navečer u Banske dvore na prijem za diplomate, državne službenike, gospodarstvenike, sindikaliste, kulturne djelatnike, novinare i religijske pripadnike. Bilo mi je važno biti svjedokom. Gotovo da sam bio ushićen kao kad sam u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990. prisustvovao obnovi naše državnosti.

Dok smo čekali da Sanader kaže par prigodnih riječi i učini prvi gaf večeri (nije pozdravio predsjednika Republike i druge visoke goste), podijelio sam svoje dojmove s dragim splitskim kolegom Đermanom Senjanovićem koji mi je pokušao objasniti zašto je imao potrebu toga dana sjesti u auto i doći u Zagreb. Meni je to iskorak iz divljaštva, rekao mi je ako ga nisam loše zapamtio. Kolega mi je s pravom stao tumačiti da mu je silno važno znati da nas uljuđena Europa želi u društvu i da bi nam to trebalo imponirati i motivirati nas da budemo što pitomiji, kulturniji, marljivi i posvećeni dostizanju standarda Šveđana ili Nizozemaca, da samo spomenem neke pametne, vrijedne i simpatične europske narode.

Gledam ja i gledam. Jest da je nizak ali bi ga se ipak dalo vidjeti, ali šipak, Račan nije bio, kao ni Tomčić, a ni pravaši. Koje tuke, kažem onako u sebi. Ti ljudi ništa ne kuže. To je trebao biti dan za nazdraviti našim sugrađankama i sugrađanima, pa ako već hoćete i palim braniteljima, bez političkih animoziteta i podmetanja, da pokažemo da smo ljudi od kulture. A onda, sutradan, neka se nastave ćorke i svađe.

Nije mi pala ruka što sam se rukovao sa Sanaderom, Žužulom, Kosoricom i ekipom i poželio im puno sreće. Čak mi je Sanader još jednom obećao dati onaj intervju kojeg čekam jedno pola godine.

Autobusima su nas doveli do Trga i u busevima smo svi bili jednaki. I Mesić je išao s nama kao svaki drugi građanin. I na Trgu je bio lijepo, umjereno, svečano. A moglo je proći i bez opake manipulacije s predsjednikom i povredom protokola kada je spiker Mario Sedmak rekao da su u pratnji premijera i predsjednik Republike, Sabora i potpredsjednica Vlade! Mesić, kao i uvijek, mirno je primio poniženje. Popili smo piće i tih sati smo bili jednostavni ljudi lišeni ministarskih, saborskih, diplomatskih i drugih poza. Stvarno se ekipa veselila hrvatskoj kandidaturi.

A, onda, po povratku doma, uzmem Jutarnji list i nakon što sam strepnjom tražio vijest koja mi je trebala dati mira: je li uspješno izvršena sterilizacija pudlice Čičkove susjede, krenem čitati kupusariju nazvanu Dnevnik s margine.

Ljudi moji koja gomila gluposti. Ivan Zvonimir Čičak kaže da oko kandidature ništa ne valja jer građanima još nije dana mogućnost da kažu što misle putem referenduma. Čičak, u kuloarima poznat i kao Čičkolina, objašnjava hrvatskim euro-skeptičkim strankama da bi im bilo najbolje da se ugledaju na britanske euro-skeptike koji su dobili glasove radi straha glasača od gubitka britanskog suvereniteta. Čičkolina EU naziva zajednicom bez čistog koncepta i čistih računa, točnije, maglovitom zajednicom a za jedinstvenu Europu kaže da nema jasnog cilja.

On konstruira paralelizam između sustava EU i vrijeme jugoslavenskog totalitarizma pa tako svjedoči svoj strah da će hrvatski građani prouzročiti još goreg i katastrofalnijeg načina razmišljanja i ponašanja od onog kojeg smo vidjeli tijekom posljednjeg jugoslavenskog rata?!

Po Čičku EU je totalitarna struktura koja nas ucjenjuje na sve strane (na moru, preko Haaga, itd) pa se Čičkolina nudi da artikulira nezadovoljstvo zbog klanjanja Sanadera i kompanije toj svetoj kravi kako naziva Uniju.

Čitam i ponovno čitam i ne mogu se načuditi redakciji Jutarnjeg na sposobnost tako šizofrenog uređivanja priloga o kandidaturi naše zemlje za članstvo u EU. Ima li kraja Čičkovom idiotizmu i intelektualnom prostituiranju? Butković oduševljen, Čičak se pijeni. Čemu to? Da se dokaže pluralnost stavova unutar redakcije? Ma, idite vrit!

Gospodo urednici, dajte Čičkolini puno više novaca i pošaljite ga da bude dopisnik iz Bruxellesa. Ako ne rasturi EU u roku par mjeseci i ako nam ga vrate bez savjeta da ga se pošalje na psihijatrijsko liječenje, svaki će mu se zadatak moći staviti na teret bez straha od revolucije i prijekih sudova kakvi nam se, po njemu, pišu od ovakve euro-integracije.

Šala mala. Čičak dopisnik iz Bruxellesa? Ajme majko! Vic je u tome što želi biti barjaktar kroato-skeptika koji će jurišati na Bruxelles a istodobno voditi predsjedničku kampanju Jadranke Kosor. Draga gospođo Kosor, cijenjeni premjeru, vi to sami odlično radite. Riješite se budale koji čas pumpa narodno nezadovoljstvo euro-integracijom, čas jauče što mediji bespogovorno sagibaju glavu pred gazdama euro-integracije kao da je Europa, napominje Čičak, neka sveta krava ili supstitut za vrijednosti koje su izgubljene ili su prohujale raspadom Jugoslavije.

Doktore!!! Doktore!!! Brzo doktore!!! Ulovite pacijenta. Misli da je Lech Walensa i da će se uskoro zabarikadirati. Da protiv njega idu čete poslušnika iz hrvatske administracije koji će nam nametnuti one vrijednosti izvana bez budućnosti i bez rasprave o svim pitanjima.

Gospodine Sanader!!! Pomooooziiiteeeeee!!! Spasite Jadranku Kosor. Čičak će se svaki tren iz svog balkona spustiti do njena balkona, a onda, premjeru dogodit će se glasnost: rika mužjaka nad pucom koja se dotjerala kao da sutra useljava na Pantovčak.

Čičak ide u boj protiv EU uz povik: nikad više u maglu! Uzima sablje Tuđmanovih baletana sada uskrsnulih i naciju odvodi na referendum jer nas ovi iz Bruxellesa hoće asimilirati, poklati, izbrisati.

Gospođo Kosor: vi mi se činite pribrana žena, imate li kakav anksiolitik za vašeg medijskog promotora? Dajte mu jednu duplu dozu i odvedite ga u kancelariju Davora Butkovića. Možda ga vrate starim temama. Tomu da se ni pod kojim slučajem ne treba pomisliti da mu je snaha Srpkinja. Eh, da, i da 1990. nije vikao da između Tripala i Tuđmana treba birati Tuđmana. Oh, da, skoro zaboravih, i da se nije zalagao za sadnju vrbi, da nije vrtio volove s Tuđmanom u Dubravi. Da toliko protu-europskih stvari nije činio, a jest.

Da mu urednik Butković kojim slučajem pomogne u samo-uvjeravanju da nije činio ono što je činio biti će mu lakše ako odluči nastaviti u uvjeravanju  ljudi da su na pravom putu ako strahuju od linča zbog protivljenja euro-integraciji. Jer građanima će Čičkolina osmisliti diskurs. Ali, pazi Hrvatska, ne zaboravi da se kruh budale nalazi u trbuhu pametnog. Pokaži narode da si pametan.

I tako, zatvorio ja Jutarnji, opet se sjetio radosti u Banskim dvorima i na Trgu i dobio natrag spokoj. Znam: pametan skriva svoje vrline u srcu, budala iz drži na jeziku. Ma neka piše. Neka tupi. Nema opasnosti. Jasno je da ljudi žele iskoračiti iz divljaštva. Građani su više puta rekli svoje. I opet će. Uostalom, kad se budalin jezik pokreće, uši pametnog miruju.

Drago Pilsel

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije