PREDSTOJNIK Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije Anton Šuljić nije želio komentirati uklanjanje pjesme Ivane Pavle II. Marka Perkovića zvanog Thompson sa službene katoličke Internet stranice posvećene trećoj Papinoj posjeti Hrvatskoj (www.papa.hr). Rekao je da su stvari jasne.

Ipak, dosta je trebalo Crkvi da shvati kako nije normalno niti moralno reklamirati čovjeka koji bi malo pjevao o Papi a malo o klanju Srba. Naime, dosta je vremena prošlo od kada je pukla afera u vezi Thompsonove glazbene egzaltacije Maksovih mesara i liričnog opisivanja stravične slike srpskih leševa koji plutaju Neretvom prema Jadranu, da bismo mogli povjerovati kako je svima na Kaptolu od početka sve jasno glede Thompsonovog veličanja ustaških zločina.

Prije bi se reklo da je naknadna i iznenadna pamet onoga koji je ustašoidnog Marka Perkovića proglasio persona non grata na katoličkom webu uvjetovana nečim drugim.

A odgovor ili pravi razlog zašto se netko na odgovornom mjestu Katoličke crkve u Hrvatskoj konačno sjetio da čovjeku koji na tako bestijalan način (kakav je pokazao Thompson) opravdava surovo ubijanje nevinih nema mjesta u katoličkim medijima (što još nije jasno Glasu Koncila koji je nakon skandala nastavio objavljivati Thompsonove slike) možda leži u činjenici da bi bilo zaista nezgodno da netko primijeti kako Crkva još uvijek promovira pjevača koji slavi klanje u Staroj Gradišci i Jasenovcu kada se baš na tome mjestu Crkva sprema pokajati za ustaške zločine i za sudjelovanje katolika u njima.

Naime, iako je akcija bila najavljena još 2000. godine u kontekstu tadašnjeg velikog ispita savjesti Crkve zbog grijehe katolika tijekom povijesti, a koju je egzemplarno predvodio Papa Ivan Pavao II., Požeška će biskupija (na čijem se teritoriju nalazi Jasenovac) upravo danas održati svoj, kako je najavljeno, jubilejski zavjet Žalosnoga petka, odnosno čišćenje pamćenja, i to u župnoj crkvi u Jasenovcu.

Kajanje će se dogoditi u sklopu mise koju će predvoditi požeški biskup Antun Škvorčević, a sve su župe pozvane da se danas spomenu grijeha sinova i kćeri Crkve koji su, osobito tijekom novije povijesti, potamnili njezino lice i oduzeli snagu vjerodostojnosti.

Iz poruke se vidi da će kajanje obuhvatiti ne samo ustaške zločine nego i one koji su se dogodili od hrvatskog osamostaljenja bez razlike o komu je riječ kada je o zločincima govor.

Biskup Škvorčević želi balansirati čin kako bi pokušao izbjeći da ga ljutiti katolički desničari optuže da se ulizuje, kao Sanader crvenima, pa usput poziva vjernike da pomognu ponovno izgraditi župnu crkvu u Staroj Gradiški koju su 1946. godine morali rušiti svećenici zatvorenici po nalogu tadašnjih komunističkih, nedvojbeno, zločinačkih vlasti.

Sve u svemu, dobro je da se Crkva, iako sporo, ipak određuje prema ustaškom divljanju u Jasenovcu i drugdje i da ga osuđuje, kao i one koji ne vide ništa loše u tome da se u ime nekog dijaboličnog poimanja hrvatstva režu srpski i ini grkljani.

Bilo bi red da, kao što je osramoćen Thompson, biskupi kažu svoju o glasovitom dominikancu Vjekoslavu Lasiću, grlatom branitelju Poglavnikova lika i djela, koji i dalje smatra da je bilo logično ne samo zatvarati sve državne neprijatelje NDH, nego i likvidirati ih! Pogotovo što Lasić nije izolirana pojava već predstavlja stanoviti trend kod djela hrvatskih katolika.

Drago Pilsel