KOMENTATORICA "Globusa" Jelena Lovrić, ponavljajući u najnovijem broju gotovo sve što je o temi povučenoj "Areni" s pričom o navodnom šaketanju bivše djevojke od strane ministra znanosti Dragana Primorca već napisao Davor Butković (u tekstu "Pravila posla: što se smije, a što se ne smije objavljivati", "Jutarnji list" od 12. kolovoza), drži lekciju kompletnom novinarskom cehu, i nama u Indexu. Pa kaže: "medijske sačekuše i kompromitacija konkurencije nikome u novinarstvu nisu pomogle. Nije na novinarima da se bave jedni drugima. Pogotovo da se međusobno pretvaraju u metu. Mnogo važnijih stvari čeka njihov angažman".

I tako zbori osoba koja u istom tekstu žestoko obračunava sa bivšim kolegama i kolegicama iz "Novoga lista" (dobro znaju i u "Novom listu" da bi svake novine mogle napraviti debele zbirke tekstova koje iz različitih razloga nisu objavile), ali to čini na tako podao i gnjusan način da bi bilo vrijeme da je se prestaje stavljati u društvo tzv. vještica iz Rija jer Lovrićka je svoju crnu magiju odlučila prakticirati u Zagrebu.

Tekst koji je Jelena Lovrić potpisala a naslovljen je "Mediji na rubu pameti", istovjetan je mnogim sličnim tekstovima koje su stali ispisivati bivši novinari "Novoga lista" kada bi prešli, uglavnom za bolje novce, raditi za gospodina Ninoslava Pavića u nekom od izdanja EPH. Ono je obračun za bivšim poslodavcem i stanovita zakletva vjernosti novom gazdi.

No, iako za dotičnu novinarku prevladava mišljenje (koje ja osobno ne dijelim) da pripada vrhu hrvatskog novinarstva (naime, ne smatram osobitim dostignućem sjediti doma i komentirati tuđe izjave bez da ti noga kroči teren), gospođa Lovrić piše da pokušaji da se vlastita pozicija izgradi pljuvanjem po drugima nikada nije imala ozbiljnog uspjeha, a da sama pljuje po nekadašnjim kolegicama i kolegama, pače, i po čovjeku (Zdenku Mance), direktoru koji joj je, iz meni sasvim nejasnim razloga, davao ogromnu plaću (kakvu se ne pamti u "Novom listu"), stan i auto.

I baš ovaj pljuvački napad Jelene Lovrić po bolesnom bivšem direktoru koji, nota bene, nije u stanju obraniti se od takva napada jer, kako Jelena dobro zna, radi vlastita zdravlja gospodin Mance mora izbjeći svaki mogući stres (život mu je bio u velikoj opasnosti), a što napad Lovrićke je pretvara u moralnu ništariju, čini ovu lekciju nama ostalima nešto što drugačije ne mogu protumačiti nego li pokušajem da se magijskim trikovima sačuva ili vrati nešto što je Jelena Lovrić izgubila prešavši iz "Novoga lista" u "Globus" - relevantnost, a za što je masno, jako masno plaćena.

Ako se novinari svađaju, sami režu granu na kojoj sjede. Kad se međusobno pokušavaju povaljati po blatu na koncu svi ispadaju prljavci, piše gospođa Lovrić a da se, očito, nije još pogledala u ogledalo etike naše profesije jer bi tada shvatila da je uprljana jer ne samo što nije korektno blatiti bivšega poslodavca, čovjeka koji joj je učinio nevjerojatne usluge, pa i kompletnu redakciju u kojoj je bila zaštićenija nego bilo tko drugi u dugoj i bogatoj povijesti novina Frana Supila, već je čudno što se u jurišu na bivše kolegice i kolege prelazi preko jedne važne, ključne činjenice kao da ona uopće ne postoji.

A riječ je upravo o tome da je novinarka "Arene" od bivše Primorčeve djevojke, kako prenosi tjednik "Nacional", dobila slijedeću izjavu: "Tada, kada sam prekinula s njim, fizički me napao. Bilo je raznih maltretiranja, ali o tome mi je mrsko razgovarati jer više ne želim da me se dovodi ni u kakvu vezu s njim, bio on ministar ili ne. Mogla bih, recimo, i lijepo pričati o njemu, ali neću, ja ga najbolje poznam".

To što je bivša ministrova djevojka porekla tu izjavu ne znači da je ona bila lažna ili trač koji nije smio biti objavljen, odnosno alibi da se povuče novina koja bi mogla naljutiti Vladu od koje EPH očekuje "Slobodnu Dalmaciju".

U zemlji kao što je naša a u kojoj se žene mlati svakih 14 minuta i koja je u posljednjih mjeseci bila potresena jakim pričama o nasilju poznatih prema svojim partnericama (Čučić, Nobilo, itd), mogućnost da je i jedan ministar sklon šamaranja dama nije običan trač, već ozbiljan trag za novinarke i novinare kojima je staklo do istraživačkog aspekta naše profesije. A takvih u EPH ima, i to vrlo dobrih. Pa i u "Areni".

Ono što ovdje želim zaključiti nije toliko to da je deplasirano od Jelene Lovrić braniti izdavačku kuću koja se više puta proslavila neistinama na naslovnicama (Matija Babić je, primjerice, već iznio ono što se tiče Indexa i Severine), već to da uradak gospođe Lovrić predstavlja primjer zbog kojeg se novinari, suprotno njena mišljenja, ponekad zaista trebaju baviti jedni drugima.

Čak i da je učinila samo blagi otklon od redakcije u kojoj se bogato namirila bilo bi već dovoljno da ju se uvrsti u priručnike koji analiziraju ne-etičnost novinarstva. Ali, da ponovim, neljudski napad na bivše kolegice i kolege, a napose na bolesnog direktora "Novoga lista", Jelenu Lovrić, vječitu pionirku u potrebi da se zaklinje vođi, do daljnjega treba smatrati nekorektnom osobom, neljudskih reakcija, novinarkom s velikim pomanjkanjem sućuti, kolegijalnosti i integriteta. A uz to i novinarkom koja će zbog velikih para ignorirati vijest i opravdati ono što se opravdati ne može: odustajanje od istraživanja nečega što bi trebalo biti prvorazredni zadatak: saznati je li u Vladi sjedi nasilnik ili samo netko tko se u spotu za borbu protiv droge odlučno predstavlja ispruženom šakom?

Novinari EPH moraju odgovoriti na pitanje koje eskivira Jelena Lovrić (ali to važi i za sve nas u profesiji): je li ta šaka jednom ili više puta usmjerena u lice bivše partnerice ministra Dragana Primorca?

Drago Pilsel

Izvor fotografije: Novi list