54.80.157.133 US
 

Komentar Drage Pilsela: Svaka vam čast Stipe

Piše:
utorak, 29.6.2004. 16:59
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

IZNENADNA smrt sveučilišnog profesora dr. Stipe Šuvara zahtijeva od mene da napišem nekoliko rečenica u znak zahvalnosti i poštovanja građaninu, političaru, izvrsnom intelektualcu i kolegi novinaru. Sve je to, naime, gospodin Stipe bio, i u svemu mi je dao dobar primjer. Jako mi je žao što sam bio spriječen prisustvovati promociji njegove posljednje knjige "Hrvatski karusel" i zahvaliti mu se. Činim to ovako, pa i zato što će mnogi o njemu možda progovoriti negativno. Imam veliku potrebu pohvaliti ga posthumno.

Svaki puta kad bismo se sreli, prema meni je bio iznimno pažljiv i drag. Hvala mu za te susrete. Znao je pohvaliti i u Hrvatskoj ljevici prenijeti neke moje članke, što mi je puno značilo. Hvala mu i za to uvažavanje.

Hvala mu i za to što se nije libio prozivati greške, iluzije i gluposti jedne arogantne politike koja nas je davila i što je ostao dosljedan samome sebi.

Hvala mu što je mario za sirotinju i za obespravljene kategorije građana. Ukazujući na dostignuća i ograničenja kapitalizma, upirao je prstom na činjenicu – a u tome nije bio osamljen, nego se, naprotiv, pridružio rastućoj kritici i sve većim osporavanjima u svijetu, da surovi kapitalizam ne oslobađa čovjeka od raznih vrsta podčinjenosti i ovisnosti u društvu, moralnog relativizma, autoritativnosti države, militarizma i ratova,  da ne iskorjenjuje siromaštvo i bijedu velike većine čovječanstva, a već ugrožava sve resurse naše planete.

Šuvar je vodio brigu o mladima, starima i bolesnima koji više ne mogu privređivati, o došljacima koji se doživljavaju kao konkurencija radnoj snazi, i o ženama. U mnogome je bio preteča nevladinom sektoru jer je hrabro i beskompromisno ukazivao na značaj, sadržaje i oblike ekonomske i socijalne demokracije, na razvoj civilnog društva, na važnost suodlučivanja i samoupravljanja ljudi.

Neumorno je podsjećao na stare parole socijalističkog pokreta: "Nema demokracije bez socijalizma, nema socijalizma bez demokracije", ali pune demokracije, i političke i ekonomske i socijalne. A i na stari uzvik i upozorenje: "Ili socijalizam ili barbarstvo!" Nisam socijalist iako, kao liberal, tražim društvo koje će biti socijalno i osjetljivo i Šuvar me je u tome puno naučio.

Socijalistička radnička partija Hrvatske koju je osnovao i koja je željela okupljati sve profile ljevičara u jednoj maloj zemlji, pripada modernoj evropskoj i svjetskoj ljevici i čini djelić snaga antiglobalističkog pokreta koji teži da cijeli globus ne bude tek poprište zgrtanja profita i izobilja neznatne manjine, već poligon stvarne slobode, bratstva i jednakosti ljudi, koje je proklamirala još francuska revolucija.

Šuvar je pred očima imao društvo u kojem će stvaralačke snage i mogućnosti svakog pojedinca moći doći do izražaja. U razvitku novih tehnologija kriju se nove neslućene mogućnosti emancipacije čovjeka i nastajanja doista humanog društva, ali pod uvjetom da razvitak proizvodnih snaga bude pod kontrolom samog čovjeka koji radi, kreira, istražuje, u povezanosti i zajedništvu, a ne pod kontrolom istjerivača profita, vlasničkih i upravljačkih oligarhija i monopolističkih skupina, govorio je.

Iz tog kuta globalnih kretanja gledao je i na hrvatsku zbilju.
        
Poštovao sam što je prozivao onu politiku koja se svodila na upropaštavanje, razvlačenje i rasprodaju industrije, infrastrukture i proizvodnih resursa, te obezvrjeđivanje i bacanje na ulicu i u besposlicu radne snage, uz odljev mozgova i nazadak u sferama duha i kulture.

U odnosu na tu i takvu hrvatsku zbilju, precizirao je prijedloge i zahtjeve koji se tiču gospodarskog razvitka i uklapanja u međunarodnu podjelu rada, poljoprivrede i proizvodnje zdrave hrane. Hrvatsku kakvu je želio: more kao najdragocjeniji resurs, očuvanje prirodne i kulturne baštine, prostora, naselja i prometnica, uloge i razvitka obrazovanja, značaja znanosti, kulture i kulturne politike, zdravstva i socijalne politike, fizičke kulture i sporta.
 
Šuvar je jasno iznosio svoje odgovore na pitanje kako da Hrvatska doista bude demokratska. Našu domovinu je vidio kao zemlju u kojoj građanin neće biti samo povremeni, a posve nemoćni glasač, već će na razne načine, i u okvirima parlamentarne demokracije i izvan tih okvira doista utjecati na odlučivanje o javnim stvarima. Zato je snažno podupirao razvitak civilnog društva.

Najbolnija istina o Hrvatskoj danas je ta, da su na vlasti i da ju vode ljudi bez vizije, kazao je, pa i sposobnosti da doista organiziraju sve umrtvljene i sputane potencijale društva za izlazak iz stagnacije, pa i daljnjeg propadanja i privrede i infrastrukture i djelatnosti, kao što su zdravstvo, školstvo, znanost, kultura, za angažiranje svih materijalnih i ljudskih potencijala, kako bi se doista osigurao i postigao razvitak, koji bi Hrvatsku udaljio od dna ljestvice današnjih tranzicijskih zemalja, a da se o velikom zaostajanju za zemljama u Evropskoj uniji i ne govori.

Upozoravao je i na opasnost odumiranja naroda ali njegova kritika nije imala ista polazišta niti iste ciljeve s kritikom ksenofobične i ekstremističke desnice. Šuvar je tražio, puno ranije nego drugi, punu normalizaciju odnosa sa svim zemljama koje su se, kao i Hrvatska osamostalile u raspadu bivše Jugoslavije.

Tumačio je da bi Hrvatska morala sama, koliko god je to moguće, odlučivati o svom razvitku i o korištenju komparativnih prednosti: more, očuvana priroda, pamet ljudi, razvijena kultura, znanost, medicina, a za što je uvjet domaće vlasništvo nad najvažnijim resursima i najvažnijom infrastrukturom. 
 
Mislio je da će vlast u Hrvatskoj još nekoliko godina držati stranke koje će u biti nastavljati politiku svođenja Hrvatske na beznačajnu malu koloniju, u kojoj ništa više i neće biti u hrvatskom vlasništvu niti će hrvatski građani moći ma o čemu značajnom odlučivati, jedino će moći jeftino prodavati svoju radnu snagu, ako uopće budu i mogli naći posao.

Bio je, da zaključim, protiv osiromašenja velike većine stanovništva i korištenja vlasti jedino u korist svojih vodstava i aparata, osobnih ambicija, osiguranja sinekura i privilegija, sve nauštrb naroda. Umjesto demokracije, kazao je, imamo partitokraciju, umjesto suodlučivanja i samoupravljanja, imamo bahatu birokraciju, umjesto pravne države imamo državu bezakonja i strahovito narasle korupcije. Uočio je da ljude zbog svega toga hvata osjećaj beznađa pa ih sve više apstinira i od izlaska na izbore odnosno od korištenja pasivnog prava glasa, koje im je jedino preostalo.

Uzdao se i vjerovao u nas mlađe, u ulazak novih, mladih naraštaja u politički život. Ti mladi naraštaji, znamo, još stoje po strani i izjavljuju da im se gadi svaka politika, a glavne su žrtve sadašnje politike, koja im ne otvara životne i radne perspektive i prisiljava ih da u sve većem broju odlaze iz Hrvatske.

Vjerovao je u Hrvatsku kakvu mnogi od nas sanjamo. Bio je domoljub, častan čovjek, iskren sugovornik i ponizan prenositelj golemog znanja koji je imao.

Hvala mu i za ono što sam ovdje zaboravio spomenuti. Hvala njegovoj supruzi, sada udovici, koja ga je podupirala. Hvala svima onima koji su mu bili suradnici.

Kao liberal i kršćanin, profesoru Šuvaru, s kojim se nisam u svemu slagao, još samo imam kazati: Svaka čast Stipe! Ponosan sam što sam vam bio suvremenik. I mnogo je takvih kao ja, u Hrvatskoj i šire.


Drago Pilsel

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije