Komentar Drage Pilsela: Thompsonove laži
NAKON nastupa s kumovima Miroslavom Škorom i Matom Bulićem na humanitarnom koncertu u Škabrnji, koji je organizirao škabrnjanski župnik, don Zdenko Dundov, za dovršenje crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, Marko Perković zvani Thompson je dao intervju riječkom Novom listu u kojem je iznio niz budalaština, ali i laži. Rekao je da se od njega i njegovog pjevanja nitko iz Crkve nije distancirao.
Ni jedan biskup se nije ogradio, ni jedan svećenik. Bilo je nekih koji su govorili u ime Crkve, ali nisu imali to pravo. Mogli su govoriti u svoje ime, a ne u ime Crkve, izjavio je poznati promotor ustaških zločina.
Ovaj će komentar biti posve jasan. Tek toliko da prokažemo lažova Marka Perkovića. Najprije da podsjetim da su se od njegovih nastupa i pjesama, posebno od one koja nosi naslov Jasenovac i Gradiška stara u dva navrata izričito ogradili predstavnici visokih crkvenih ljudi i institucija. Učinili su to Zvonimir Ančić, glasnogovornik zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, te don Antun Šuljić, predstojnik Tiskovnog ureda Hrvatske biskupske konferencije.
Zatim, nije istina da se niti jedan biskup nije oglasio glede veličanja ustaških zločina. Učinio je to požeški biskup dr. Antun Škvorčević u propovijedi koju je na tzv. Žalosni petak, uoči ovogodišnjeg Uskrsa, održao u župnoj crkvi u Jasenovcu.
Na tlu Požeške biskupije ostali su teški tragovi stradanja u tijeku totalitarističkih sustava, posebno u logorima u Jasenovcu, Staroj Gradiški i Požegi. U prigodi završetka proslave Velikog jubileja 2000. godine donesen je zaključak da će Požeška biskupija svake godine u petak prije nedjelje Muke Gospodnje, nazvan "Žalosni petak", obnavljati čišćenja pamćenja i spomenuti se svojih svjedoka i mučenika vjere. Tako je 2. travnja 2004. u svim župama Požeške biskupije bio dan molitve, posta i žrtve za grijehe sinova i kćeri Crkve koji su, osobito u tijeku novije povijesti, potamnili njezino lice i oduzeli snagu vjerodostojnosti naviještanja Isusove radosne vijesti. Ujedno je to bio dan spomena mučenika i svjedoka vjere, koji su u doba totalitarnih političkih sustava, progonjeni zbog vjerske ili nacionalne pripadnosti, posvjedočili vjernost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, ubijeni ili nevino osuđeni u zatvorima.
Središnji biskupijski molitveni susret bio je, rekoh, 2. travnja u župnoj crkvi u Jasenovcu. Biskup je predvodio molitvu u kojoj je bilo pet pokajničkih zaziva, a u kojima se molilo: Božju pravdu i mir za sve nevine žrtve ubijene na području Požeške biskupije posebno u logorima u Jasenovcu, Staroj Gradiški i Požegi; Božje milosrđe i praštanje za sve one koji su smislili i provodili nečovječne sustave nasilja, ubojstva i nepravde nad nedužnim ljudima tijekom krvavoga dvadesetog stoljeća, sve do nedavnoga Domovinskog rata samo zato što su druge vjere, nacije ili političkog opredjeljenja; za sve one koji su nakon II. svjetskog rata zbog ideoloških i drugih razloga progonili i ubijali nedužne civile, od bleiburškog do drugih križnih putova; za one koji nisu dopustili da se trijezno i objektivno istraži sva bolna i teška istina o krvavome povijesnom razdoblju II. svjetskog rata i nakon njega, nego su sa žrtvama pravili neke svoje račune i obračune, nanoseći još jednu tešku nepravdu stradalnicima i njihovim obiteljima; pozvao je na zahvalnost Bogu za brojne mučenike i svjedoke vjere koji su na čelu s bl. Alojzijem Stepincem u onim tužnim vremenima stajali uspravno te dokraja opredijeljeni za Boga i čovjeka poštenom savješću podnijeli progone, zatvaranje, mučenja i ubijanja te tako postali naš ponos i slava.
U homiliji je biskup, kako negira nesretni Thompson, pošao od činjenice vjere da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju (usp. Post 1,27) i zato jednako vrijedan, nepovrediv u svom dostojanstvu i pravima prije svake njegove vjerske, nacionalne, političke ili bilo koje druge pripadnosti. Govoreći o praštanju, istaknuo je kako trebamo pamtiti događaje i ljude, ali iz njega isključiti podgrijavanje strasti, osvetničke misli i osjećaje mržnje, jer to bi bila zasužnjenost zlom, istina koja zarobljuje i stvara od nas narod pomućenih obzora i pomračena vida.
Osvrnuo se na Pismo hrvatskih biskupa od 1. svibnja 1995. godine u prigodi završetka II. svjetskog rata u kojem su progovorili kako se valja odnositi prema žrtvama rata, progoniteljima i krvnicima i podsjetio da su oni među ostalim kazali: "Nama se tek sada, u slobodi, nakon što je prestao monopol nad povijesnom istinom, otvara mogućnost odati dužnu počast svim žrtvama. Kroz prošlih pedesetak godina javna se počast odavala samo žrtvama jedne strane. Druge se žrtve nisu smjele spominjati; bilo je opasno i znati da su postojale. (…) Stav prema žrtvama rata koji se kod nas sustavno i službeno provodio kroz pedesetak godina, po kome su žrtve samo na jednoj strani a krvnici samo na drugoj strani, raspaljivao je osvetničke misli i nakane".
U tom istom smislu naveo je riječi kardinala Franje Kuharića iz njegova pisma upućena 1990. godine srpskom patrijarhu Germanu: "Mi žalimo i osuđujemo sva nedjela, koja su sinovi hrvatskoga naroda na bilo kojoj strani, pod bilo kojom zastavom počinili prema srpskom i drugim narodima. Ali imamo pravo, kao i svi narodi požaliti i očekivati da budu požaljene i nedužne žrtve hrvatskog naroda, bez obzira od koga i u ime čega bile pogubljene".
Biskup Škvorčević je istaknuo kako želi u Jasenovcu ostvariti zaključak hrvatskih biskupa u spomenutom Pismu, u kojem kažu: "Mi ćemo stoga (…) ponizno pred Bogom i iskreno pred ljudima, odati kršćansku počast svim žrtvama, u prvom redu žrtvama drugoga svjetskog rata, ali i žrtvama domovinskog rata, kao i onima koje su prethodile II. svjetskom ratu na našim prostorima te ispunile krvlju i suzama gotovo čitavo naše dvadeseto stoljeće. Molit ćemo vječni mir svima nastradalima. Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke".
Rekao je da se kroz spomen-slavlje u Jasenovcu želi "kod svetoga oltara spomenuti žrtava hrvatskog naroda i Katoličke crkve. Spomenut ćemo se žrtava srpske nacionalnosti i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Spomenut ćemo se žrtava Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u II. svjetskom ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili drugoga političkog uvjerenja".
Postavljajući pitanje kako nam se valja odnositi prema krvnicima, koji su ubijali, biskup se ponovno pozvao na Pismo hrvatskih biskupa koje kaže: "Uz spomen žrtava nužno se povezuje i spomen krvnika, spomen krivaca za tako brojne žrtve. Krivci imaju svoje ime i prezime pa je i njihova odgovornost u prvom redu osobna. Isprika da su samo izvršavali naređenja ne može ukinuti osobnu krivnju neposrednih počinilaca zločina. No, još je veća krivnja naredbodavaca, ideologa, tvoraca sustava koji unaprijed planiraju krvavi obračun s neistomišljenicima. Krivnju ne isključuje ni činjenica da se u svakom ratu počinjaju zločini.
Zakonita obrana i zločin ne mogu se poistovjetiti. Krivci su na našim prostorima bili pripadnici određenog naroda, stranog (u drugome svjetskom ratu posebno njemačkoga i talijanskoga) i domaćeg - posebno srpskoga i hrvatskoga - čije su ime okaljali svojim nedjelima. Mnogi od njih članovi su i određene Crkve ili vjerske zajednice. Ipak, da bi zakoniti sud bio pravedan, nužno je tražiti i poštovati istinu i o žrtvama i o krvnicima. Uvećavanje broja žrtava da bi se snažnije nametnuo žig krivnje čitavom jednom narodu ili skupini, pogađa nevine nepravdom koju ne može odobriti ni jedna iskrena savjest".
Na pitanje o priznavanju krivnje u vlastitoj zajednici, kako je okajati i zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima biskup Škvorčević je naveo tvrdnju hrvatskih biskupa: Ključ odgovora nalazimo u molitvi Gospodnjoj. Sve ljude, a posebno one koji se zajedno s nama obraćaju Bogu kao Ocu, nazivamo braćom. Zajedno s njima molimo: "Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim". Ta kršćanska odlučnost i požrtvovnost, posebno katoličkih biskupa u Hrvatskoj, nadahnuće su i poticaj današnjem naraštaju. Na putu ostvarivanja dobra te nastojanja oko praštanja i pomirenja, podsjetio je biskup Škvorčević, utvrđuje vjernike i sveti otac Ivan Pavao II. koji je u Zagrebu poručio: Tražiti oprost i sam oprostiti tako bi mogla biti sažeta zadaća koja je pred svima, ako se žele postaviti čvrste pretpostavke za postizanje istinskog i trajnog mira.
U nastavku homilije biskup je podsjetio na dragocjene poticaje Velikog jubileja kada je Ivan Pavao II. u svom Apostolskom pismu o njegovoj pripravi podsjećajući na radost zbog otpuštanja grijeha i obraćenja kazao: "Pravo je stoga da Crkva postaje svjesna grijeha svojih sinova. (...) Crkva se, jer je sveta po svom pritjelovljenju Kristu, ne umara činiti pokoru: ona uvijek priznaje kao svoje, pred Bogom i pred ljudima, grešne sinove".
Biskup Škvorčević je podsjetio da na toj crti hrvatski biskupi u svom Pismu kažu: Dosljedno tome, i Crkva Božja koja je u Hrvatskoj čini pokoru i poziva na pokoru zbog svojih sinova koji nisu svjedočili za Krista, nego su bili na sablazan svojim načinom razmišljanja i djelovanja. Tako se odnosimo i prema počiniteljima zločina nad žrtvama koje spominjemo a ponikli su iz katoličke sredine. U tom duhu ponavljamo riječi sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, napisane 19. veljače 1943. kada je jasenovački logor nazvao "sramotnom ljagom" a za ubojice u njemu izjavio da su "najveća nesreća Hrvatske".
Taj sud pastira Crkve nije izgubio na svojoj snazi kroz ovih pedeset i više godina kako je izrečen. Upravo tako, Marko Perkoviću. Taj sud valja i za vaše klicanje ustaškim koljačima i za ponašanje svih onih koji su u Škabrnji hvalili ustaše, Pavelića i njihove zločine.
Neka ovaj poduži tekst bude znak da Index itekako vodi računa o stavovima hrvatskih biskupa i opomena svima onima koji, poput Thompson, tvrde da će se za sve nepravde, ako nigdje drugdje, odgovarati pred licem Gospodnjim. Nadamo se da će se Marko Perković, prije smrti, pokajati da se ne bi pojavio okaljan pred tim strašnim sudom Gospodara povijesti.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati