Komentar Jovana Dragišića: Što Slovenija točno želi?
"NEKI hrvatski političari i novinari u zadnje vrijeme neutemeljeno i neistinito prikazuju hrvatsko-slovenske odnose, pri čemu grubo i neutemeljeno, prije svega nepravedno napadaju predstavnike slovenske države", kaže slovensko Ministarstvo vanjskih poslova. Dobroooo, ali što to točno znači?
To znači da hrvatski političari i mediji ne navode u svakom izvještaju o Slovensko-Hrvatskom Graničnom Sporu, tom kamenu spoticanja objektivnog novinarstva, političke korektnosti i posvemašnjeg ispita ljudskosti, kako je "Hrvatska 1992. godine na zemljištu u vlasništvu općine Piran, u mjestu Sečovlje - na prostoru koji je u lipnju 1991. godine prije osamostaljenja uredila slovenska strana- sagradila "granični prijelaz Plovanija", ili kako je "Hrvatska 1997. godine unijela slovenske zaseoke na lijevoj obali Dragonje u Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 10/97). U zaseocima su bili podijeljeni kućni brojevi. Prijašnji zakon (Narodne novine, 90/92) nije sadržavao slovenske zaseoke.", da izdvojimo samo dio onih "jednostranih akata RH koji se najviše ističu", kako će reći ministarstvo Dimitrija "Deterdženta" Rupela.
U čemu Slovenija vidi "netoleranciju i neistine"? "Nije istina, kako to kažu neki hrvatski komentatori, pa čak i predstavnici hrvatskih vlasti, da su dvije države bezuspješno pregovarale o državnoj granici 15 godina", stoji u 10 točaka slovenskog ministarstva vanjskih poslova.
Budući da je i potpisnik teksta jedan od tih komentatora koji šire "netoleranciju i neistine", neka mu bude dopušteno da u svojoj balkanoidnoj i rustikalnoj blagoponiznosti upita dame i gospodu iz tog ministarstva kako oni mogu reći da je sporazum Račan-Drnovšek "uspjeh u pregovaranju", kad taj sporazum nije ratificiran u Hrvatskom saboru, koji, unatoč tome što je običan cirkus, ipak služi kao predstavničko tijelo hrvatskog naroda? To je možda nekakav polukorak u pokušaju pregovora, ali "uspjeh u pregovorima" sigurno nije, kad taj Granični Spor stoji na mjestu već 15 godina i svakom djetetu je jasno da stoji na mjestu, ali, eto, očigledno nije jasno slovenskom ministarstvu vanjskih poslova. O čemu se tu uopće priča i što Dimitrij Rupel zapravo želi?
15 godina nema pomaka, a najkasnije od propalog sporazuma Račan-Drnovšek sasvim je jasno da se problem ne može riješiti drukčije no arbitražom. To je nedavno čak podržao i predsjednik EU parlamenta Hans-Gert Poettering, ali je Rupel odmah udario u objavljivanje 10 311 jezičnih znakova (s razmacima) o tome kako se Sloveniju tretira nepravedno, netolerantno i neistinito.
Ako gospodin Rupel baš želi da se prema Sloveniji odnosi drukčije, neka se sam okani besmislene retorike blagih prijetnji o tome kako "je Slovenija prijateljska zemlja", ali će ipak opstruirati hrvatski ulazak u EU, jer jasno je da to Slovenija ne može napraviti, jasno je da EU o Graničnom Sporu razmišlja možda jednom tjedno i jasno je da hrvatski mediji neće silovati medijski prostor navodeći "Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 10/97)" baš svaki put kad blagoponizno kažu da 15 godina nema pomaka u graničnim odnosima dvije "prijateljske zemlje".
Jovan Dragišić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati