Foto: FAH

PROŠLO je nekoliko dana dok je vijest o stotinjak slučajeva seksualnog zlostavljanja pristigla na naslovnice medija. Maajid Nawaz za Daily beast je analizirao situaciju koja je mnoge podsjetila na kraj Arapskog proljeća 2011., kada je rulja na egipatskom glavnom trgu Tahir silovala žene nasred ulice.

Nawat, suosnivač i predsjednik Quilliama, globalno aktivnog "think tanka" koji se fokusira na probleme integracije, građanstva, identiteta, religijskih sloboda, ekstremizma i imigracije. Također je i osnivač Khudija, socijalnog pokreta baziranog u Pakistanu, koji se bori za utvrđivanje demokratske kulture među mladima.

Njemačka je ove godine više puta ponovila kako su izbjeglice dobrodošle u zemlju, a zasad su ih primili 1.1 milijuna. Zbog onoga što se dogodilo tijekom dočeka nove godine u Koelnu mnogi sad tvrde - to ovoj zemlji uistinu nije trebalo.

Stotine muškaraca seksualno zlostavljali žene nasred ulice

Više od 120 prijava podigle su žene koje tvrde da su bile izložene javnom seksualnom zlostavljanju, pljačkama te silovanjima, sve u jednoj večeri. Čak 400 muškaraca optuženo je da stoji iza masovnog napada te koordiniranja nasilnog obruča oko žena. Opisani su kao muškarci sjevernoafričkog podrijetla, arapskog izgleda. Policija pretražuje internetske forume i chat grupe te radi na pretpostavci da je nemoguće da se slučajno okupi 400 muškaraca koji bi izveli ovakav napad.

Iako se sve dogodilo tijekom dočeka nove godine, skandalozno je da je svijet za ovo saznao tek pet dana kasnije, smatra Nawaz. Javna postaja ZDF morala se javno ispričati, zbog optužbi da je namjerno zataškala incident kako ne bi potakli paniku. Vijest o napadima nisu uključili u večernje vijesti. Čini se kako su njemačke vlasti i mediji odlučivali između poticanja rasnih tenzija i ženskih prava, zbog čega je javnost ostala kao žrtva zavjere i šutnje.

Kontraproduktivno je zataškavati činjenice

Ovo se jednom moralo dogoditi, piše Nawaz. Priljev imigranata diljem Europe doveo je do toga da se mizoginija konačno dovede u razinu s antirasizmom, multikulturalizmom, a progresivne vrijednosti bore se s kulturnom tolerancijom.

Da, rasistički je sumnjati kako svi tamniji muškarci izgledaju kao silovatelji, kao što je to i pretpostavka da su svi muslimani skloni religijski opravdanom silovanju. Ksenofoban je način razmišljanja u kojem se pretpostavlja da su svi muški izbjeglice seksualni predatori koji samo čekaju svoju priliku da ženu prisile na seks. No, piše Nawaz, treba biti jasan - ono što će još više "nahraniti" rasizam, predrasude i ksenofobiju jest namjerna šutnja o činjenicama onakvima kakve jesu.

Ukoliko se liberali ne pozabave ovim problemom brzo, konkretno i hrabro, desničarske i antimuslimanski nastrojene populističke grupe prve će to učiniti, kao što to čine već duže vrijeme.

Desničarska Pegida već je odgovorila na novogodišnje napade - objavili su kako će 9. siječnja održati prosvjed.

"Ne, moji dragi liberali, ovakvi problemi ne mogu se pomesti pod tepih ili jednostavno čekati da se situacija smiri. Ovaj problem neće nestati samo tako, stoga se s njime možemo uhvatiti u koštac, ali na iznimno osjetljiv način", piše Nawaz.

Krenimo s proučavanjem dokaza.

Dužnosnici u Njemačkoj sugeriraju kako izbjeglice trenutno nisu ništa više sklone počinjenju seksualnog nasilja od ostalih dijelova populacije.

"Izbjeglice počine jednako mnogo zločina kao i ostale skupine stanovništva", rekao je njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere.

Ono što je totalno kontraproduktivno jest zanijekati da raste specifični kulturološki problem vezan za imigracijske obrasce i europske seksualne norme. Pretvarati se da tome nije tako samo će više stigmatizirati muslimanske muškarce tamnije boje kože. Da ovaj problem treba pozornost, više je nego očito.

Neprimjerene reakcije

Sindikati njemačke policije i udruge za zaštitu prava žena nedavno su optužili vlast da zanemaruje, odnosno da s nedovoljno pažnje rješava probleme silovanja u izbjegličkim kampovima.

Henry Ove Berf, šef policije u Norveškoj (gdje je nedavno povećan broj seksualnih zlostavljanja) rekao je kako "ljudi iz nekih krajeva svijeta nikada nisu vidjeli djevojku u mini suknji, već samo u burki, a kad dođu u Norvešku, nešto se u njihovim glavama događa". Također je dodao kako postoji poveznica, iako ne sasvim jasna, između povećanja broja slučajeva silovanja u Norveškoj i imigranata.

Sve je ovo dosta kontroverzno, no moralo se reći. Neki od stavova tražitelja azila dovode do istog zaključka.

Abdu Osman Kelifa, jedan od tražitelja azila, kazao je za New York Times kako je u njegovoj zemlji dozvoljeno "uzeti" ženu i da takvo što nije kažnjivo. Priznao je također i kako mu je teško prihvatiti da žena vlastitog supruga može optužiti za silovanje.

Između zanemarivanja i guranja problema pod tepih te korištenja istog za potpirivanje rasne mržnje i ksenofobije, jasno je da je potreban pristup temeljen na podacima i analiza u kojoj se ne koriste usijane glave.

Imajući to na umu, reakcija i komentari gradonačelnice Koelna Henriette Reker koji su uslijedili nakon incidenta bili su nevjerojatno otežavajući za cijelu situaciju. Ona je, naime, kazala kako bi žene trebale biti udaljene od nepoznatih muškaraca na ulici te da će uskoro izdati "pravila ponašanja" za žene "kako im se ovakve stvari ne bi događale".

Ni ostali nisu reagirali bolje. Ravnatelj jedne gimnazije u Bavariji, Martin Thalhammer, poslao je na kućne adrese učenica pismo u kojem roditeljima savjetuje:

"Sirijci su većinom Muslimani te pričaju arapski jezik. Oni su obilježeni vlastitom kulturom. Budući da je naša škola direktno uz lokaciju na kojoj se oni nalaze, preporučujem skromno i pristojno odijevanje, kako bi se izbjegle neugodnosti. Majice i bluze koje puno otkrivaju, mini suknje i kratke hlačice mogu dovesti do nesporazuma", pisalo je u pismu ravnatelja.

Budući da muškarci čine otprilike 70 posto tražitelja azila, neke skupine diljem Njemačke zahtijevaju razdvojen smještaj za suprotni spol te sigurne zone za žene.

Žrtve nikad nisu odgovorne za akcije silovatelja

Ne. Europske progresivne i feminističke skupine stotinama su godina educirale svijet da žrtve silovanja nisu odgovorne za akcije silovatelja. Prebacivanje krivnje na žrtvu i zahtijevanje da žene promijene svoje ponašanj najgori su način da se odgovori na kulturu silovanja. Takav način ophođenja s problemom još više seksualiziraju žrtvu, smatra Nawaz.

Fetišizacija ženskog tijela nije dovela do smanjenja broja slučajeva seksualnog nasilja u društvima u kojima žene pokrivaju svoja tijela. Ako nas područja pod kontrolom talibana ili ISIS-a nešto uče, onda je to činjenica da se nasilje protiv žena pojačava što se ih se više tjera da se sakrivaju i odvajaju od ostatka društva. Ovo ima smisla, budući da prihvaćanje takvih stavova poručuje da su žene zaista seksualni objekti koje se može posjedovati i kontrolirati, umjesto bića koja zaslužuju poštovanje i ljubav. Ono što istinski ljuti jest činjenica da su progresivci stoljećima ovakve argumente stavljali pod nos kršćanskim fundamentalistima na Zapadu, no istu tu progresivnost ne pokazuju kad se treba suočiti s problemom u manjinskoj zajednici.

Slučaj u Koelnu govori nam da si više ne možemo dozvoliti dvostruke standarde. Jedina osoba koju treba kriviti za silovanje jest sam silovatelj. Zapošljavanje i edukacija muških imigranata mnogo je korisniji i konzistentniji pristup od zahtijevanja da europske žene promijene način odijevanja ili paze kada izlaze na ulicu.

Norveška je napola doskočila tom problemu, ponudivši muškim imigrantima nastavu na kojoj ih uče socijalnim i seksualnim normama u toj zemlji. U gradu Passau u njemačkoj Bavariji već je započeo sličan program za imigrante, dok danski političari ciljaju na slične mjere nakon niza napada u toj zemlji. Nawaz smatra kako bi takve mjere trebale biti obavezne za sve imigrante koji dolaze u Europu. Takva bi nastava trebala biti dijelom integracije, zapošljavanja i uvjet za izdavanje boravišne dozvole. U svakom slučaju, izbjeglice bi lakše razumjele svijet u kojeg su pobjegle te ono što je u njemu prihvatljivo, a što nije.

Europa mora ostati liberalna

Bivša izraelska premijerka Golda Meir možda je rekla mnoge stvari s kojima se javnost ne slaže, no s jednom od njenih izjava teško se ne složiti. U fazi pojačanih noćnih napada na žene u Izraelu, jedan od ministara predložio je policijski sat za žene. Meir mu je oštro odgovorila:

"Muškarci su ti koji napadaju žene. Ako treba postojati policijski sat, neka on vrijedi za muškarce, a ne za žene."

Posaditi sjeme kulturoloških stavova kakve je propagirao gore navedeni ministar u Europi, zbog kojih mnoge izbjeglice bježe iz zemalja poput Sirije i Afganistana, bila bi čista ludost.