KOMUNIKACIJA ŽIVČANIH STANICA ŽIVAHNIJA NEGO ŠTO SE MISLILO

Molekule živčanih stanica mnogo su aktivnije nego što smo mogli i sanjati, zaključili su francuski istraživači na temelju snimki komunikacije živčanih stanica napravljenih uz pomoć najnovije tehnike mikroskopskog skeniranja.

Tu komunikaciju neurona koja se vidi u pravoj "molekularnoj uzburkanosti" na njihovu spoju ili sinapsi, znanstvenici su snimali videomikroskopski u stvarnom vremenu i dugo, što dosad nije bilo moguće, kaže se u istraživanju koje povezuje biologiju, fiziku i matematiku, a objavljeno je u američkom časopisu Science.

Snimanje je izvedeno pomoću novog nanotehnološkoga postupka koji se primjenjuje u snimanju stanice.

Istraživači su radili na uzorku neurona iz leđne moždine štakora, u razmjerima milijarditog dijela metra.

"Sinapsa je spoj između dviju živčanih stanica preko kojeg se električne poruke prenose u obliku kemijskih neurotransmitera, tumači biolog Antoine Triller koji je predvodio istraživanje u suradnji s ekipom fizičara Maximea Dahana.

Kemijske poruke prepoznaju "receptori", molekule na opni neurona koji su cilj informacije. Dosad se vjerovalo da je sinapsa stabilna, tj. da sadrži receptore kojih se broj i osobine uglavnom ne mijenjaju, osim, primjerice, tijekom učenja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ipak, "i receptori se kreću. To je novost", fenomen o kojemu se "nagađalo, ali se dosad nije mogao promatrati", kazao je Triller. "Mislimo da je to važno otkriće", dodao je.

Neke neurodegenerativne i psihičke bolesti i epilepsija pokazuju poremećaje na spoju između neurona, na čemu se temelji djelovanje mnogih lijekova, benzodiazepina, antidepresiva, antiepileptika, anestetika i drugih.

Riječ je o prvoj primjeni nanokristalnih poluvodiča u biologiji, čestica pod nazivom "Quantum Dots", veličine pet nanometara, pet milijarditih dijelova metra.

"Te su čestice sićušne ampule koje pokazuju položaj molekule. Tako dobivamo podatke o načinu kretanja biološkoga objekta", kaže Maxime Dahan.

Kad se spoji s receptorom, nanočestica može svijetliti i odašilje fluorescentni optički signal koji omogućuje da se prati njegovo kretanje "u stvarnom vremenu, i do desetak minuta", kažu istraživači.

Postupak koji se temelji na nanotehnologiji, znanosti o beskonačno malim veličinama, nije ograničen na neurone i može se primijeniti u istraživanju drugih proteina, a dugoročno i za prikupljanje točnijih informacija o molekulama i stanicama, u sklopu funkcionalnog istraživanja organa.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara