DUGO se čekalo jedno značajno srpsko ulaganje u Hrvatsku. A sada će nekadašnji kralj turbo-folka i miljenik Mirjane Marković, a trenutno najmoćniji medijski tajkun na Balkanu, Željko Mitrović, ostvariti san svih medijskih kuća u Europi: objediniti televizijski prostor bivše Jugoslavije.

Najavljena kupovina devet lokalnih televizijskih postaja, počevši s kutinskim NeT-om, bit će posljednji djelić Pinkova mozaika kojeg Mitrović na Balkanu slaže već desetak godina. Bit će to ulazak na "mala vrata" na hrvatsko tržište, ali ulaganje od 50 milijuna eura u tri godine promovirat će Mitrovića iz nekadašnjeg "kralja turbo folka" u "kralja balkanskih medija". Uzdrmat će domaće televizijsko tržište, unijeti nemir među nacionalne TV kuće koje i sada jedva preživljavaju, ali i uznemiriti dežurne nacionalne dušebrižnike. Neće trebati dugo da se dio "domoljubne" javnosti pobuni protiv ulaska Pinka kao apostola turbo folka, balkanskog kiča i jeftine zabave, a sve to još od strane srbijanskog tajkuna koji je odrastao u političkom okrilju bračnog para Milošević.

Miloševićevo naslijeđe

No, iz tog miljea ponikli su i mnogi drugi srbijanski tajkuni, ali samo rijetkima je uspjelo na vrijeme promijeniti stranu i način poslovanja, otresti se političkog nasljeđa i zadržati svu zarađenu lovu. Uspjelo je to Miroslavu Miškoviću, vjerojatno najbogatijem tajkunu na ovim prostorima, i Željku Mitroviću, vjerojatno najpromoćurnijem. Politika mu je trebala kad je podizao carstvo. Turbo folk trebao mu je dok je podilazio niskim strastima i ljudima u doba beznađa servirao ono što ih je odvraćalo od surove stvarnosti. Kad je dovoljno narastao, odlučio se uozbiljiti. Priznao je sve svoje greške i stavio ih u kontekst vremena i okolnosti: kaže da je trebao političku podršku da bi opstao, kaže da nije do ni jednu političku izjavu ni ocjenu, smije se na aluziju da je bio Slobin i Mirin miljenik, te priznaje da ga je program Jugoslavenske ljevice ili JUL-a podsjećao na "titovku i štafetu". No, ako je tada sanjao o Jugoslaviji, sada ju je osvojio. Ako je tada Jugoslaviju doživljavao kao romantičnu kategoriju, sada ju koristi kao izvor zarade i ogromne medijske moći.

Dok je osvajao ono što je ostalo od Jugoslavije, dugo je i uporno obilazio oko Hrvatske, definitivno najvećeg zalogaja. Još 2004. godine plasirao je informaciju da namjerava kupiti većinski paket Croatia Recordsa, ikone hrvatske glazbene industrije. Priča je pokrenuta preko srbijanskih tabloida, ali taman kad je zaživjela u Hrvatskoj, Mitrović ju je demantirao kao "bulevarsko naklapanje". Bilo je to zapravo opipavanje terena.

Yutel za europsku budućnost Balkana

Iduće godine, 2005, prvi put je objavio spremnost da i u Hrvatskoj pokrene Pink televiziju, po uzoru na srbijansku i bosansku verziju.  Najavio je i točan način kako to misli učiniti: okupit će lokalne televizije kao u BiH i povezat ih u mrežu pod zajedničkim nazivom Pink. "Ne otkrivam toplu vodu kad kažem da je potencijal hrvatskog medijskog tržišta ogroman i vrlo zanimljiv za svakoga tko se bavi medijima", izjavio je tada za tjednik Globus, dodajući kako njegova ideja "regionalnog koncepta" nema nikakvu političku ili jugonostalgičarsku ambiciju spajanja onog što je nespojivo. Naravno, ima ambiciju samo što veće zarade i utjecaja. Novi probni balon pušten je već iduće godine kad je, primajući nagradu Privredne komore Beograda i to kao jedini medijski predstavnik kojemu je to uspjelo, objavio da je spreman za kupovinu nekih hrvatskih elektroničkih medija. Već 2006. objavio je spremnost da za 30 milijuna eura otkupi Novu TV od američkih vlasnika, ali posao je propao, a odbijena je i njegova ideja o "time sharingu", odnosno o emitiranju dijelova njegova programa u programu Nove.

U međuvremenu je krstario hrvatskim morem, slikao se s hrvatskim zvijezdama i utjecajnim osobama, odnosno navikavao hrvatsku publiku na svoju prisutnost. Dušebrižnike je nastojao pridobiti i podatkom da Pink, od 168 sati tjednog programa, samo četiri sata emitira folk program - ali ne turbo folk. Demantirao je nagađanje da s Tončijem Huljićem i Romanom Majetićem, planira osnivanje produkcijske kuće za informativni program koji bi se emitirao na cijeloj Pinkovoj mreži na Balkanu. Bio bi to pravi Yutel. Ali onaj za europsku budućnost ovih prostora.

Malim koracima pretrčao velike europske tv kuće

Kad dovrši kupovinu NeT-a - a na objavu posla čekalo se samo da kutinska televizija dobije novu koncesiju na 12 godina - ostvarit će ono što nije uspjelo mnogim velikim televizijskim i medijskim kućama u Europi. RTL i CME imali su namjeru objediniti cijelo tržište bivše Jugoslavije, jer bi po njihovu mišljenju samo takva vrsta ulaganja imala nekog smisla. Racjepkanost je previše rizična i neisplativa za mala nacionalna tržišta. Mitrović je krenuo malim koracima, kupujući lokalne televizijske postaje koje su jeftinije, dostupnije i preko kojih se lakše dobiva koncesija. U Hrvatskoj se još neko vrijeme neće dijeliti nacionalna koncesija i Mitrović će sitnim vezom, ali ozbiljnim ulaganjem, ostvariti ono što je u tragovima svojedobno realizirao CCN.

Sam ulazak bit će težak i dramatičan, ali više za konkurenciju, nego za Pink. Naime, lokalne televizije u Hrvatskoj dozlaboga su neambiciozne, neisplative, nekvalitetne. Uzimaju tek 10 posto ukupnog marketinga, što bi se sada moglo promijeniti u slučaju da Pink poveže sedam-osam ozbiljnih postaja. To može biti dobro za gledatelje, kao i za lokalne televizije koje će napokon produkcijski i sadržajno početi ličiti na ozbiljne projekte.

Zabava, sapunice i skandali

Probleme će, međutim, najviše osjetiti nacionalne televizije. One već sada jedva preživljavaju, marketinški kolač već drugu godinu stagnira i novca jednostavno nema dovoljno za sve. HTV je odmah po njihovu ulasku u Hrvatsku pomrsio račune RTL-u i CME, podižući cijenu atraktivnih filmova i serija, istovremeno rušeći cijenu oglasa. Tek sada Nova TV izlazi na pozitivnu nulu, RTL paničnim gašenjem neisplativih projekata pokazuje da mu je primarno stezanje remena. I u takvu situaciju ubacit će se još jedan veliki igrač, kojemu na početku neće biti bitan profit, ali će sigurno zagristi u taj isti oskudni marketinški kolač.

Istovremeno, ne treba previše strahovati od dolaska zloglasnog "pinkovskog", šunda na hrvatske tv ekrane, njega na našim ekranima ionako već ima dovoljno. Uostalom, sjetimo se kako se slavio dolazak RTL-a u Hrvatsku, pa ta ugledna kuća nije donijela ništa više od petparačkih serija i Big Brothera. Mogla bi biti sretna hrvatska vlast ako će na Mitrovićevoj televiziji hrvatska stvarnost izgledati isto onako "ružičasto" kao što je izgledala Srbija u devedesetima. Ako bude zabave, sapunica i skandala, Mitrović bi ponovno mogao biti miljenik vlasti.

Ružičasto tržište bez skrivenih motiva

Činjenicu da jedan srbijanski tajkun kupuje hrvatske medije možda će mnogima zazvučati (u najmanju ruku) neprihvatljivo, ali ako nekakav fantomski off shore fond iz Singapura može biti vlasnik zagrebačke televizije Z1, zašto onda vlasnik NeT-a ne bi bila poznata osoba, pa makar i iz Srbije? Za razliku od mnogih ulagača, ne samo iz Srbije, Mitrović se otvoreno postavio prema hrvatskoj javnosti, nije skrivao što namjerava učiniti, kao ni s kojim motivima Igrao je otvorenim kartama, dok eventualnu nacionalističku oštricu želi otupiti (još uvijek neslužbenim) postavljanjem Marija Mihaljevića za šefa produkcijske kuće. Gdje ćete boljeg pomirenja od toga da se osobu koja se devedesetih hvalila otvorenim ustaštvom i radikalnim antisrpskim nacionalizmom zaposli kod bivšeg člana JUL-a? U stvarnosti, Mitrović od hrvatskih novinara najviše voli Mariju Nemčić i priznaje da bi upravo nju volio vidjeti na čelu svoje televizije u Hrvatskoj.

Željko Mitrović moderan je tip koji uredno radi s Amerikancima nakon što je otpao s liste 600 osoba iz Miloševićeva režima kojemu je bio zabranjen ulazak u SAD. Snima filmove, širi poslovanje na sve strane i istinsko je oličenje novog jugoslavenskog tajkuna. Ako su nas oni koji su širili bratstvo i jedinstvo zaratili i upropastili, možda bolje sreće budu oni koji šire novac i utjecaj.

Foto: Blic