Foto: AFP

"WOW, još jedan prazni bailout, ovog puta za Španjolsku. Tko je mogao to predvidjeti. Odgovor je, naravno, svi. Zapravo čitava priča počine nalikovati komičnoj rutini: svejedno ekonomija slabi, nezaposlenost raste, banke upadaju u nevolje, vlade priskaču u pomoć - ali opet se nekako spašavaju samo banke, a ne nezaposleni", konstatira nobelovac Paul Krugman u novoj kolumni za New York Times.

Krugman pritom navodi kako je španjolskim bankama zaista bio potreban bailout, ali se to nije smjelo izvesti na ovakav način. "Španjolksa je očito bila na rubu 'začaranog kruga' - dobro poznatog procesa u kojem zabrinutost oko solventnosti banaka banke tjera da prodaju imovinu, koja ruši cijene te imovine, što građane čini još zabrinutijim zbog solventnosti. Vlade tu petlju mogu razriješiti injekcijom gotovine, ali u ovom slučaju je dvojbena bila i solventnost zemlje, zbog čega su novci morali doći iz europskog fonda", objašnjava Krugman.

Za njega nije sporan sam bailout, već činjenica da unatoč svemu što se događa europski lideri i dalje ne misle mijenjati politiku koja je  skoro četvrtinu španjolskih radnika ostavila bez posla. Napominje kako ECB ne želi smanjivati kamatne stope, iako sva normalna pravila monetarne politike sugeriraju da ih treba oštro smanjivati. "Godinama se Španjolskoj i drugim problematičnim zemljama govori kako se mogu oporaviti samo kombinacijom fiskalne štednje i interne devaluacije, što praktično znači smanjenje plaća. Međutim, jasno je da ta strategija ne može uspjeti bez snažnog rasta i umjerene inflacije. Ali ECB ne radi ništa", nastavlja Krugman.

"Koji god korijeni ove duboke paralize bili, postaje jasno kako će za biti nužna potpuna katastrofa da bi se pokrenule neke stvarne mjere koje idu malo dalje od bailouta banaka. Ali nemojte očajavati: s obzirom na to kako se stvari odvijaju, posebno u Europi, potpuna katastrofa bi mogla biti odmah iza ugla", zaključuje Krugman.