Kurčenje opozvanog Oreškovića
FOTO: Hina, Index
GDJE će ovih dana smijenjeni premijer? Umjesto da Tihomir Orešković rješava stvari koje treba rješavati premijer, na radnom mjestu gdje je plaćen kao premijer u Banskim dvorima – on provodi vrijeme u riječkoj vili na Kostabeli. I tamo nešto radi. Nepoznato što.
Vila sagrađena u doba prije Drugog svjetskog rada, a koju su naravno komunisti nacionalizirali kako bi mogli u moru namakati svoje guzice – bila je dovoljno lijepa da je koristi drug Aleksandar Ranković, zvani drug Leka, šef jugoslavenske tajne policije i jedan od nositelja velikosrpske ideje u bivšoj državi (radi čega je i razriješen od strane Tita).
Čini se da udbaški image nije smetao novoj vlasti – tako je vila nakon 1990. ostala u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova, uredno se pazi, mazi, održava, šiša se trava i potkresuju krošnje – sve kako bi poneki državni dužnosnik ponekad došao na odmor. Koristili su tu vilu i Tuđmanovi, navodno se i Zokiju svidjela.
Ali nikada, baš nikada se nije dogodilo da smijenjeni premijer ode na odmor, ili kako se voli reći „radni odmor“ u takvu vilu. I da se nitko ne buni. Ni oporba, a ni moralne vertikale iz Mosta, koje su tako predizborno najavile brigu za javna sredstva.
Plaća li vama netko sponzorirani odmor?
Nego dragi čitatelji, plaća li netko vama sponzorirani odmor, sponzoriranu cijenu ljetovanja, pri čemu vas ujutro čeka kavica, croissant i fina šunkica, a nakon plaže tu je lagani ručak u tri slijeda? Molim, prodali su vam firme i radnička odmarališta? Koji naivci.
Shvaćate li koji su Hrvati naivci? Nekadašnjeg standarda odmora su se odrekli u ime novih vremena – a upravo si je politička elita zadržala taj način odmora. Nekada su išli radnici u odmarališta, politička elita u vile, sada radnicima – šipak, a politička elita – ponovno u vile. One iste vile stare političke elite po kojima ovi novi pljuckaju! Uz iste, sponzorirane cijene. Uvela je istina Jadranka Kosor neko plaćanje barem hrane, no to je brzo ukinuto.
Naravno, reći će se da je Orešković „platio“ boravak, ima sigurno neka cijena po danu, u razini korištenja hostela u Rijeci. Reći će se i da Orešković ima pratnju, pa bi hotel bio i skuplji – što također stoji. No, što uopće premijer Orešković radi u vili na odmoru?
Ako se negdje zaposlite – po Zakonu o radu prvih pola godine, u pravilu, nemate uopće pravo na godišnji odmor. Premijer na svojoj fotelji nije izdržao pola godine – on je sada u ostavci, dakle teče mu svojevrsni „otkazni rok“, no uredno je odlučio dane provoditi u – vili u Rijeci. I to početkom srpnja, kada ima posla u Vladi – jer sustav radi. Formalno, i Sabor je još tu. Državni dužnosnici inače uobičajeno odmor koriste negdje u kolovozu, između Dana pobjede i Vele gospe, kada u Hrvatskoj tradicionalno ništa ne radi – no što ne bi i sada? Vila je tu, slobodna, cijena je niska, a nema šefa koji će pitati jesu li na radnom mjestu.
Ljubav prema načinu života socijalističke elite
Jedna od negativnih pojava socijalizma je što upravo stvara odnarođene elite (koje se ne mogu promijeniti na izborima jer izbora nema), elite koje onda žive nekoliko razina iznad građana. Socijalizam je nestao – osim u ovom dijelu državnog sektora. Državni dužnosnici su si uredno, već 26 godine ostavili pravo ljetovanja na način socijalističke elite, kako je drug Leka ljetovao, jer istini za volju – našim dužnosnicima, ne samo sadašnjim već i mnogim bivšim, način života i vladanja socijalističke elite je drag, blizak i mio. Nikako im se ne sviđa svijet zapadnih političkih elita gdje se za svaki sukob interesa leti i gdje se za kupovinu čarapa na službenu karticu (uredno vraćen novac prvi radni dan) daje ostavka na političku funkciju.
Uvjerili su vas da je socijalizam loš (i jest, jer u konačnici završi tako da nedostaje kruha – vidi Venezuelu), ali oni sami su ostali živjeti u socijalizmu. Zašto? Zato jer im je život socijalističke elite, neopterećen izborima, neopterećen sukobom interesa i neopterećen pravom građana na pristup informacijama san. A dio tog sna je upravo vila druga Leke. Netko je čisti, netko je pere, netko je održava, netko je čuva – sve to na račun poreznih obveznika, a elita je koristi. Tko zna, možda je ostala i neka dobra berba u podrumu, iz doba „komunističkog mraka“.
Vaša su odmarališta prodali, pojeli i zapili, a svoja su zadržali o vašem trošku, i vi im uredno plješćete, te tražite među sobom orjunaše i Jugoslavene. Koji je ovo narod naivaca! Kažu Ameri da je naivan čovjek poslovna prilika, pa ako ćemo tako – Hrvati su definitivno politički business oportunity.
Hrvate treba kao narod zajebati, uzeti im novce, nabiti poreze, nabiti prireze i trošarine, dati im igračku tipa podjele na partizane i ustaše, a onda sjesti u stilsku fotelju preostalu od prvobitnog vlasnika kakve državne vile, nekog austrijskog ili talijanskog tvorničara ili kontea, otvoriti 30 godina star konjak i uživati kako se raja mlati međusobno. A pare za održavanje i život stižu.
Što reći nego se smijati građanima?
Građanima Hrvatske se treba smijati – 300.000 blokiranih, četvrt milijuna bez posla, deseci tisuća onih koji kopaju po kantama… A politička elita u vilama koje se održavaju na račun građana. I političke „moralne vertikale“ koje šute – a šute jer se sutra žele sami uvaliti u te vile, toćati guzice na mjestu gdje su to radili Ranković ili Tito i uživati u vinu ili konjaku kojeg je nekada dobio Maršal kojemu se poskrivećki istinski dive. Ne zato što misle da je bio velik političar ili su sami komunisti, već zato što je upravo Maršal Josip Broz Tito održavao stil života kojem naše elite žude. Luksuz, moć, snaga i još ti plješću na stadionu.
Možda djeluje okrutno, ali dok 300.000 blokiranih, četvrt milijuna bez posla, deseci tisuća onih koji kopaju po kantama sliježu ramena na činjenicu luksuznog života elite, mjesto da nešto učine, od prosvjeda do izlaska na glasanje – onda se treba smijati ne tim elitama, već blokiranima, onima bez posla i onima koji kopaju u kantama. Smijati se njihovoj gluposti – posebno jer u Hrvatskoj i statistički upravo sirotinja diže na vlast one koji su progurali i zakone o pretvorbi, privatizaciji i imaju bivše predsjednike stranaka s rukama u pekmezu ne do lakta, nego do koljena.
Sve rasprodati!
Nije ova vila u Rijeci jedini takav objekt – postoji i vila na Hvaru, postoje Brijuni i postoji još ovakvih objekata po Hrvatskoj, ukupno sedam državnih rezdencija – koje uredno plaćamo: i čuvanje i uređivanje i poslugu. I sve to treba – rasprodati. Na javnu dražbu, pa tko kupi. Jer kome služe? Političkim elitama, koje ionako imaju dovoljno za platiti ljetovanje.
Treba izuzeti samo jedan kompleks – Brijune, otočje koje se onda može koristiti i kao ljetna rezidencija predsjednika (gdje je definitivno „privatni“ smještaj skuplji, kako predsjednik Republike nema zamjenika, na odmor ide i s dijelom službenika). Pri čemu treba reći i kako je Kolinda prošle godine za odmor izabrala vrlo skromno i primjereno rješenje – smještaj u vojnom objektu u Splitu.
Također, uređena rezidencija na Brijunima može služiti i za prijem bjelosvjetskih hohštaplera čije osiguranje traži blokadu pola Zagreba. Ovako umjesto da se troše milijuni na cjelodnevnu blokadu Zagreba – postoji aerodrom u Puli i postoji helikopter kojim se može do Brijuna, jednostavnije i jeftinije za sve. Znate dame i gospodo političari, mi moramo raditi kako bi vi mogli imati love za prijem raznih samozvanih velikih vođa kojima treba osigurati štićeni kordon od vlastitoga razdraganog naroda. Onda u tom jednom objektu eventualno mogu ljetovati i premijer i predsjednik Sabora. Dok su na funkciji i dok je uredno vrijeme za ljetovanje. Ali ne dok su u ostavci. Onda se na poslu rješavaju stvari kako bi se primjereno otišlo s funkcije, nakon koje se može i na odmor. O svom trošku.
Sve ostalo – prodati. Nema nikakve potrebe da ovako mala zemlja s tek nekolicinom štićenih osoba ima više od jednog rezidencijalnog objekta ljetnog tipa. Više od toga je samo, jasno ćemo reći – titoizam. Želja da se kao Tito ima rezidenciju u svakom selu. Ali dame i gospodo, demokratski izabrani čelnici, vi niste drug Tito. A nadajmo se, ni netko kome treba čuvana vila kako bi ga štitila od, recimo tako, razdraganog naroda.
Orešković kao „moralna vertikala“
Što se tiče ovog ljetovanja premijera Oreškovića, svakako mu treba to zapamtiti ako bude išao na izbore, i posebno glumatao neku „moralnu vertikalu“. Da, to je njegovo pravo kao premijera, no to je pravo kakvo premijer u ostavci, čovjek kojemu je izglasano nepovjerenje ne bi trebao koristiti. I što uostalom tamo radi? Navodno prima poslovne ljude? Zašto i radi koga? Jer i ti poslovnjaci barem popiju kavu o našem trošku, narodnom trošku. No, ima se, može se.
Sav taj cirkus oko vile i pratnje i života na naš račun, u doba kada bi premijer trebalo biti u Zagrebu i dovršavati poslove kako bi ih predao svom nasljedniku, u Dalmaciji se opisuje jednom jedinom riječju – kurčenje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati