Foto: Index, Wikipedija prema radu Klemenčić, Mladen; Schofield, Clive H.

„Tuđe nećemo – svoje ne damo!“

Tito

ZADNJIH tjedana gotovo je nemoguće otvoriti neki javni medij da se ne pojavi priča o novoj državi – Liberlandu. Ono što je počelo kao vic, država koju je proglasio češki političar Vit Jedlička, dobilo je priličnu svjetsku pažnju, no sada je već postalo cirkus – i to cirkus koji ugrožava hrvatski teritorij!

Ideja Liberlanda može biti jako lijepo iskorištena od jedne druge političke ideje – one velikosrpske. Kako ćemo u ovom osvrtu pokazati, Liberland može biti iskorišten od strane službene srpske politike koja se i dalje trudi maznuti nam dio državnog teritorija!

Ako negdje nađete kartu Jugoslavije

Ukoliko negdje imate staru školsku kartu SFRJ koja pokazuje i unutarnje granice, vidjeti ćete da razgraničenje Socijalističke Republike Hrvatske i Socijalističke Republike Srbije ne ide sredinom Dunava. Naime, SFRJ je tu uredno poštovala katastarske planove i katastarske granice.

Generalno, sve osim katastarskih planova i poštivanja granica katastarskih općina može dovesti do problema u razgraničenju, posebno kod rijeka gdje osim prirodnog postoji i umjetni utjecaj na tok (a na tok Dunava utjecano je još u doba Austro-ugarske). Katastarski planovi temelj su razgraničenja sa Bosnom i Hercegovinom i sa Slovenijom, i nema nikakvog razloga da tako ne bude na Dunavu. Osim što bi Srbija htjela nešto drugo – razgraničenje sredinom Dunava.

Kompenzacija po modelu Republike Srbije – mi damo hektar, vi date deset

Na obje strane Dunava postoje „džepovi“ teritorija druge države, tako Srbija ima nešto zemlje s naše strane, mi nešto s vojvođanske. Srbija predlaže da se to „iskompenzira“ na način da se utvrdi  granica sredinom Dunava.

Trenutno sredinom Dunava ide granica operativne, policijske nadležnosti dviju država – dogovorena sredinom 90-tih pod nadzorom tadašnjeg privremenog upravitelja Jacquesa Kleina. Ovaj sporazum ničim ne definira konačno rješenje granice – u pitanju je nešto što je Klein predložio u smislu normalizacije stanja tijekom postupka mirne reintegracije Podunavlja. U pitanju je jednostavno – faktično stanje koje se primjenjuje do daljnjeg.

A zašto ne  bi kompenzirali stvari, pa napravili jednostavno rješenje gdje granica ide sredinom Dunava, kako predlaže Srbija? Pa zato jer na lijevoj obali, dakle na srpskoj strani Dunava Hrvatska ima nekih 10-11.000 hektara (ovisno o izvorima), a Srbija na desnoj, hrvatskoj strani ima oko 900 hektara! Ako se napravi kompenzacija – Hrvatska daje 10 hektara za jedan srpski hektar. Dodatno, hrvatsko zemljište je gospodarski vrjednije. Znači, kompenzacija je nešto u stilu kako Broj Jedan iz Alana Forda dijeli novce svojim podređenima!

Pametna srpska politika

Nemojte misliti da srpska politika i diplomacija nisu pametne. Svatko tko se sjeća početka 90-tih zna kako je u postupku međunarodnog priznanja Hrvatske sve išlo sporo i teško. Srpska politika je i u ovom slučaju, oko razgraničenja na Dunavu napravila nešto pametno – ponaša se kao da njen teritorij s hrvatske strane Dunava ne postoji. Uopće ne inzistiraju na njemu. Uopće ga ne traže.

Razlog zašto Srbija ne traži svoj teritorij s naše strane Dunava je jasan – želi da se prihvati faktično stanje, da Hrvatska počne taj teritorij smatrati svojim, pa bi onda Srbija uredno hrvatsko zemljište sa svoje strane mogla smatrati svojim! I „užicati“ ni manje ni više nego 10.000 ha hrvatskoga teritorija!

Ne treba zaboraviti da međunarodno pravo nakon nekog vremena faktična stanja počne smatrati i pravnim, a dodatno, kada krenu napokon pravi pregovori o razgraničenju Hrvatske i Srbije (prije sudski ili arbitražni postupak, jer pregovaralo se desetak godina potpuno bezuspješno), Srbija uredno Liberland može navesti u svoje argumente kako granica treba ići sredinom Dunava i da je to jedino smisleno!

Igranje s tuđim teritorijem

Češki političar Vit Jedlička našao je izvrstan način kako doći do svjetske popularnosti (a kao i u show-biznisu, popularnost je u politici sve). Činjenicu da Srbija ne traži svoj dio teritorija sa Hrvatske strane, iskoristio je da to proglasi „ničijom zemljom“ i potom samoproglasi Liberland, mikrodržavu na komadu teritorija u blizini u blizini Zmajevca (Hrvatska) i Bačkog Monoštra (Srbija). Na nekim kartama i grafikonima ovo područje zove se Gornja Siga. Uspostavu mikrodržave proglasio je 13. travnja 2015. i izvjesio zastavu na teritoriju koji se proteže na otprilike 7 kvadratnih kilometara.

Time se izravno upleo u složeni granični spor dviju država koji ga se ničim ne tiče. I dodatno policijama obje strane zakomplicirao stanje! A novo kompliciranje stanja između Hrvatske i Srbije nam jednostavno ne treba. Taj granični spor treba riješiti.

Da ne spominjemo da je aktualnoj srpskoj politici, kojom upravljaju bivši stranački kolege Vojislava Šešelja dao dodatne argumente kako da maznu Hrvatskoj 11.000 hektara teritorija! Srbija će čak i legitimno hrvatsko reagiranje u očuvanju javnog reda i mira moguće iskoristiti kao argument da granica treba ići sredinom Dunava.

Za Hrvatsku – Liberland je Srbija

Za hrvatsku policiju i općenito vlast – Liberland jest i mora ostati dio Srbije. Dakle, svaki prelazak granice sa strane Hrvatske treba kažnjavati, jer u pitanju je jednostavno ilegalan prelazak državne granice prema Srbiji. Za one koji dolaze iz Srbije – pratiti da li imaju odgovarajuće papire za boravak uz samu državnu granicu (štoviše, bilo bi dobro vidjeti da li Srbija dokumentima priznaje da je ovaj dio teritorija o kojem govorimo njihov!).

U svakom slučaju, oko svega ovoga stvorio se cirkus, cirkus koji košta jer sada granicu treba debelo više nadzirati – kao što svaka ideja ima svoje ekstremiste, tako imaju i libertarijanci, pa će sada svakakva ekipa početi dolaziti na „obećanu zemlju“. Ali, taj cirkus je politički opasan, jer ide na ruku upravo ove sadašnje srpske, da ne kažem velikosrpske politike koja nam želi uzeti teritorije koji Hrvatskoj nedvojbeno pripadaju.

Sam Vit Jedlička ovakvim ponašanjem prešao je granice koje bi suverena država trebala trpjeti, pa bi mu Hrvatska trebala onemogućiti daljnji ulazak na naš teritorij.

Što se spora oko granice tiče – neka i ovaj događaj bude opomena da granične sporove, kao i nacionalne treba rješavati jer se stvari inače zakompliciraju. Hrvatska se ovdje ne treba ničega plašiti, već samostalno, ali i putem Europske unije, pa i Ujedinjenih naroda ako treba, zatražiti od Srbije da se pokrene pitanje konačnog rješavanja granice na Dunavu, sukladno pravilima o mirnom rješavanju sporova: pregovori, mirenje, arbitraža, međunarodni sud.

A što se tiče Liberlanda, neka Vit Jedlička lijepo poštuje načelo libertarijanizma da se ne treba petljati u tuđe, pa neka svoju državu osnuje na području Češke, ili eventualno granici između Češke i Slovačke.

Karta:

Približna slika razgraničenja na Dunavu. Žuto je hrvatski teritorij sa srpske strane Dunava, zeleno srpski teritorij s hrvatske strane Dunava. Na dijelu zvanom Siga, proglašen je Liberland.

Izvor: Wikipedija prema radu Klemenčić, Mladen; Schofield, Clive H. (2001). War and Peace on the Danube: The Evolution of the Croatia-Serbia Boundary. Durham, England: International Boundaries Research Unit.