POLITIČARI u "ono vrijeme" naročito paze da se ne govori o stotinama njihovih kvadrata i načinom na koji su do njih došli, jer oni su dio nas i, mada s gađenjem na licu, će tako nešto dokazati čak i srkanjem variva s ubogim beskućnicima iz pučke kuhinje. Pogledajmo u kakva se zdanje nakon tih odvratnih predstava vraća Ivo Sanader.

Ivo Sanader se skućio na Pantovčaku u Kozarčevoj ulici na kućnom broju 21 u zgradi sa četiri stana, koji je u neimarskom "mic po mic" stilu, do imovinsko-pravnog stanja "jedan kroz jedan" za premijerovu obitelj, skoro doveo njegov tast Ivo Šarić. Barba Ivo, inače zaposlenik u splitskom škveru, kupio je dva stana, uz asistenciju svoje kćeri Mirjane - premijerove supruge.

Kao prepreka Ivinoj i Mirjaninoj kućici-slobodici ostao je tek četvrti stan, koji je proglašen neuseljivim, a grad Zagreb (kojem je na čelu bila HDZ-ova gradonačelnica Marina Matulović-Dropulić) je stanare tog četvrtog stana, vlasnice Božene Šešljage (površine 50 metara četvornih) na teret grada zbrinuo u zamjenskom gradskom stanu na Malešnici (70 m2) , u koji su se preselili preko reda i sa stanarskim pravom.

Stan na Pantovčaku je brisan iz evidencije stanova

Zagrebačko državno odvjetništvo je baš prije četiri godine protiv Sanadera pokrenulo istragu zbog zlouporabe položaja (premijer je 1996., u razdoblju kada je do stana došao, bio predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske i glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti) zbog stjecanja imovinske koristi.

Prijava ga je teretila da je protupravno članovima njegove obitelji omogućio vlasništvo nad prizemnim Šešljaginim stanom u Kozarčevoj uz pomoć komisije za stambene odnose koja je početkom 1996. provela nadzor nad prizmenim stanom i utvrdila da zbog katastrofalnog stanja u kojem se nalazi "stan ne zadovoljava minimum tehničke kvalitete neophodne da bi se neki prostor evidentirao kao stambeni", pa je izdan nalog za brisanje stana iz registra stanova Gradskog stambenog komunlanog gospodarstva. Dokumenti o porijeklu i načinu stjecanja imovine Ive Sanadera, a posebno kuće u Kozarčevoj ulici 21 u Zagrebu, objavljeni su na stranici Pollitika.com.

Božena Šešljaga je već krajem ožujka 1996. na korištenje dobila stan prilično veće kvadrature na Malešnici. Sve i ne bi bilo toliko sumnjiv da ne postoji i nalaz stambene komisije s potpuno oprečnim nalazom, iz kojeg se vidi da je stan u stanju u kojem bi čak i jedan budući premijer mogao živjeti.

U krivičnoj prijavi s kojom je, naravno, bio upoznat tadašnji i sadašnji državni odvjetnik Mladen Bajić, navodi se da je Sanader oštetio zagrebački stambeni fond za dva stana: onaj na Malešnici i onaj u Kozarčevoj, jer prvi je dan na korištenje Šešljagi, koja je otišla u gradski stan na Malešnicu.

Još jedno pitanje ostaje visjeti u zraku: kako se taj stan uopće mogao otkupiti, jer 1996. je važila odluka Grada Zagreba da se na urbanim vilama ne može stjecati pravo na otkup stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Naravno da je Sanaderu bilo teško dokazati zlouporabu položaja, ali istraga se fokusirala na utvrđivanje osoba u gradskom poglavarstvu odgovornih što je grad ostao bez dva stana, a sve zbog Ive Sanadera.

Z.A.
Foto:Index