54.92.128.223 US
 

Mesić: Ustaška Hrvatska nije naša Hrvatska

Piše:
petak, 18.6.2004. 22:00
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

PREDSJEDNIK Republike Stjepan Mesić je dao intervju komentatoru Index.hr-a Dragi Pilselu u svojstvu dopisnika ljubljanskog lista Dnevnik. Donosimo širu verziju tog razgovora.

Iako je uvelike zaslužan za promjenu imidža Hrvatske i za naklonost onih europskih političara koji su pomogli da na jučerašnjem summitu EU u Bruxellesu Hrvatska bude proglašena zemljom kandidaticom, predsjednik Stjepan Mesić radije želi istaknuti da je bilo riječ ne toliko o zaslugama pojedinaca nego o dobro vođenom procesu. Na pitanje koje su bile njegove zasluge u tom procesu odgovorio je:
"Pa ja ne bih isticao individualne zasluge. To je jednostavno bio jedan proces u kojemu smo svi mi nečim pridonijeli. Ja sam otvarao Hrvatsku jer je ona bila izolirana. Naša se zemlja u Europi nalazila među onim zemljama koje nisu komunicirale sa zemljama EU. Onda se politika promijenila i bivša je vlada nakon 2000. godine zajedno s bivšim sazivom Parlamenta obavila svoj dio. Mi smo na svim nivoima komunicirali s Europom a to znači da su to nastavili činiti i sadašnja vlada i sadašnji parlament. Ovo što sada imamo je konačni rezultat svih tih nastojanja. Ipak mislim da su najviše učinili hrvatski građani koji su prihvatili to naše europsko usmjerenje koje je građanima davalo poticaj da se nastoje ostvariti što prije europski standardi. Bilo bi krajnje neprimjereno da sada bilo tko počne licitirati na temu svojih zasluga za približavanje Uniji. Moje je mišljenje da je dužnost svakoga tko to može, da radi - predano i dosljedno - na tome da Hrvatska što brže prihvati sve europske standarde i da postane suvremena europska država.

Koja je vaša poruka u povodu Odluke Europskog vijeća o službenoj kandidaturi Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji?
- Članstvo u EU je najvažniji strategijski cilj Republike Hrvatske. Ne ove, ili one vlade, ne ove, ili one stranke, nego Republike Hrvatske i svih njezinih građana Za svakoga kome je stalo do budućnosti Hrvatske, za svakoga tko želi da Hrvatska svoju budućnost ostvaruje u sklopu ujedinjene Europe, danas je povijesni dan. Danas smo napravili još jedan, nezaobilazan i važan korak na putu prema članstvu u Europskoj uniji. Od danas naša je zemlja i službeno kandidat za članstvo u obitelji europskih država koje su odlučile, čuvajući svoje nacionalne posebnosti, graditi zajedničko sutra.

A koje su, po vama, najvažnije zadaće pred kojima se Hrvatska sada nalazi?
"Ja mislim da je sada najvažnije ono što je već u procesu, a to je do kraja harmonizirati naše zakonodavstvo s onim EU, zatim do kraja izvršiti međunarodno preuzete obaveze, a to je, u prvome redu suradnja s Haškim tribunalom, za što je važno da se dogodi individualizacija krivnje čime bi prestali razlozi za kolektivno optuživanje. Dalje, moramo omogućiti povratak našim građanima u svoju domovinu bez obzira na njihovu nacionalnost, omogućiti im uključenje u privredni sustav i vratiti imovinu svima kojima ona pripada."

U Zagrebu je boravio povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Alvaro Gil Robles koji očekuje neku šok terapiju za ozdravljenje hrvatskog pravosuđa. Kako vi gledate na taj problem koji je i velika prepreka za ulazak Hrvatske u EU?
"Da, razgovarali smo o tome da, nakon preustroja vojske i reforme policije i procesa koji se događa u javnoj upravi, jedan od primarnih zadataka je reforma pravosuđa. Mi moramo priznati činjenicu da Hrvatska dugo nije funkcionirala kao država vladavine prava, da su zakoni primjenjivani selektivno, da nije bilo pravne sigurnosti. Jer da je država funkcionirala kao vladavina prava sigurno da se mnogi kriminalni čini ne bi dogodili, posebice u gospodarstvu. A isto tako za nas danas Haag ne bi predstavljao nikakav problem da je naše pravosuđe na vrijeme procesuiralo one slučajeve koji su bili poznati. I danas su oni poznati ali nisu procesuirani. Zato pravosuđe mora doživjeti jednu ozbiljnu reformu u kojoj će se onda riješiti svi oni nagomilani slučajevi. Nažalost, mnogi će slučajevi otići u zastaru što onda narušava osjećaj pravde jer ako je netko zbog zastare došao do tuđe imovine onda to nije pravda."

Kako procjenjujete retoriku i stvarnu politiku premijera Sanadera?
"Što se tiče Sanaderove retorike, on ja pro-europska i ja sam je pozdravio i prije formiranja nove vlade. Pozdravio sam tu orijentaciju jer Hrvatskoj je mjesto u Europi. Ona mora imati europske standarde i to je nešto u čemu se mi slažemo."

Bit ću konkretan: kako bi ste vi postupili u slučaju potrebe odgode ekološko-ribolovne zone: kao Sanader ili kao Račan, odnosno je li donesena odluka bila po vama opravdana?
"Prvo moram reći da bih ja prije donošenja ovakve odluke zatražio razgovor sa našim susjednima da ih uvjerim da ta odluka nije uperena niti protiv koga, najmanje protiv Slovenije ili protiv Italije ili njihovih interesa, nego da je ta odluka od interesa za Hrvatsku, Sloveniju i za Italiju, ni za BiH."
Ribari ipak kažu da će doneseni stav Hrvatsku koštati najmanje 320 milijuna eura godišnje...
Ja bih pristao na odgodu ali s time da se donese druga mjera u dogovoru sa susjedima a koja bi odgovorila na pitanje kako zaštiti riblji fond u tom vremenu i kako ekološki očuvati Jadransko more.

U redu, je li onda odluka premijera Sanadera da se popusti pritiscima Italije i Slovenije kako se ne bi ugrozila kandidatura u EU bila mudra?
- Ja mislim da je to bila politička nužda. I ja bih, vjerojatno, tako postupio ali bi tražio, i od onih koji to traže od nas, da se prihvati i još jednu odluka kojom bi mi zaštitili i riblji fond i ekologiju. Jer sad smo opet na onome na čemu smo bili prije. Sada svi mogu prolaziti ovim djelom Jadrana, a to smo najmanje htjeli. Svi mogu ribariti bez kontrole i to nismo htjeli.

Kako procjenjujete odnose Hrvatske i Slovenije?
- Ja mislim da smo mi sa Slovenijom u dobrim odnosima i da imamo dobru komunikaciju. Osim što imamo nekoliko otvorenih pitanja za koja uvijek na jednoj strani postoji jedno ograničenje da se riješe. Ta ograničenja su prije svega predizborna stanja. Dakle kada se ne može pokrenuti jedan val rješavanja tih pitanja. Ja mogu reći da: to je pitanje Svete Gere, dobro, riješena je nuklearka, na određeni način, ali to je pitanje Ljubljanske banke, i dalje pitanje Piranskog zaljeva.

Hoće li nova pozicija u EU pomoći ili će se Hrvatsku sada još jače pritiskati?
- Mislim da će sada doći do jednog otrežnjenja na obim stranama i da ćemo brže riješiti ove probleme. Bolje da ga sami riješimo nego da čekamo arbitražu, a ako ne možemo sami, bolje je ne odugovlačiti već da prihvatimo arbitražu i da to što prije riješimo.

Pretpostavljam da će ove vaše riječi imati snažan odjek u slovenskoj javnosti. Što poručujete slovenskoj političkoj eliti i slovenskim građanima?
- Ja poručujem jedino to da ne smijemo biti ukopani u rovovima, svaki na svojoj strani, jer do rješenja tako nećemo nikada doći. Na primjer, ako netko kaže, parafiran je sporazum i to je to, a on ne može proći u hrvatskome parlamentu, i dalje se ne ide, onda je to rovovska bitka. Izađimo jedni i drugi iz rovova i pođimo ponovno staviti svoje argumente na stol. Idemo tražiti rješenje. Idemo dogovarati se.

A kako komentirate izjave srbijanskog predsjedničkog kandidata, radikala Tomislava Nikolića koji ne odustaje od stvaranja Velike Srbije?

- Te poruke su za nas neprihvatljive jer ja smatram da niti svi Srbi ne mogu živjeti u jednoj državi, niti svi Hrvati mogu živjeti u jednoj državi. To ne mogu niti Mađari, niti Nijemci. Jer kada bi se dogodilo ovo što priželjkuje kandidat radikala Nikolić to bi značilo rušenje pravnog poretka uspostavljenog poslije II. svjetskog rata u Europi. To bi značilo rušenje političke arhitekture uspostavljene  u Europi a to ne može proći. Prema tome ja uzimam da su Nikolićeve poruke za domaću upotrebu a to mu se sutra mora razbiti o glavi jer Velike Srbije nikada neće biti. Može biti samo europska Srbija. A to znači Srbija u današnjim svojim granicama. I Jasno da Srbija neće nikada prijeći Drinu i ući u BiH. Jer to su neostvarivi ciljevi. Upravo je Milošević, dok je varao svijet da se bori za Jugoslaviju, a svijet mu je tolerirao agresiju, varao je Srbe da će živjeti u jednoj državi pa su mnogi pomislili da će u toj velikoj Srbiji zbog svog mira zbog kojeg donose zakone o proširenje srpskih granica imati privilegije pa su i oni prevareni.

No, ne možemo nijekati da se kod nas još uvijek događaju ispadi koji hrani diskurs i apetite radikala i ostalih nacionalista u Srbiji. Kao što je spaljivanje kuće Srbina na Pagu ili održavanje koncerta Marka Perkovića Thompsona i kumova sa ustaškom ikonografijom u Škabrnji...
- Moja je poruka da ti koji su to učinili na Pagu žive u nekom drugom svijetu a poruka je organima vlasti da razriješe te slučajeve i da primjene zakon jer u Hrvatskoj svaki građanin mora biti siguran i on i njegova imovina. A ovo je vjerojatno poruka Srbima da nisu dobo došli u Hrvatsku. Međutim hrvatski Srbi su hrvatski građani sa punim pravima kao i svi drugi, na kraju ih kao građane štite svi hrvatski zakoni plus zakon o zaštiti manjina. Ali očito da je još u nekim glavama prisutno mišljenje da se može bez truda doći do tuđe imovine. Da se može istjerati nekoga iz njegove imovine i prisvojiti je. Netko misli da se može i dalje pokazivati mišiće umjesto da se pokaže pamet. A što se koncerta u Škabrnji tiče, mislim da bi se dosta njih trebalo ograditi od onoga što se dogodilo. Predstavnici mnogih su bili na tom koncertu i nisu se dovoljno snažno ogradili od onoga što šteti Hrvatskoj. NDH je bio neostvarivi cilj i danas zagovarati NDH-azijske znakove nije razumno. Kažem onima koji to čine: Da Hrvati nisu bili u antifašističkoj borbi Hrvata bi nestalo. Da nije bilo antifašističke borbe vratio bi se kralj jer je u Jalti rečeno: sve tvorevine koje su nastale za vrijeme rata, a kojima je autorstvo dalo sile osovine, moraju nestati. Dakle i NDH mora nestati. I da nije antifašističke borbe na našem prostoru, Hrvata je bilo najviše, i da Hrvati u tome nisu sudjelovali, što bi se dogodilo? Isto bi završio Drugi svjetski rat kako je završio samo što bi jedan dio Hrvata  morao pobjeći, možda jedna trećina, jedna trećina bi možda poginula, a jedna trećina bi se asimilirala. Danas bi o Hrvatima govorili kao o Keltima i Ilirima. Dogodila bi nam se katastrofa. Da nije bilo pameti dočekati kraj rata na pobjedničkoj strani. I danas kada se netko veže na NDH, na simbole NDH, onda on, meni se čini, želi nešto drugo: njima je valjda vrlo jasno da se NDH ne može ostvariti. Pa NDH je navijestila rat Americi. Tko vidi od toga korist za Hrvatsku? A ustaše su se odrekli otoka, odrekli su se Primorja, Istre, Međimurja... Zar je to Hrvatska?

Ako je toliko važno isticati naše antifašističko opredjeljenje, zar vam nije žao što nismo pozvani na proslavu 60. godišnjice savezničkog iskrcavanja u Normandiji?
- Meni je toga iskreno žao jer puno je Hrvata bilo tamo. Da li je to propust naše diplomacije i da li je ona mogla nešto više učiniti ja ne znam. Ali je Hrvatskoj na toj proslavi trebalo biti mjesta. Najveći oslobođeni teritoriji u Europi je upravo bio kod nas. Sve one njemačke jedinice koje su ratovale u Europi na našem prostoru nisu mogle pružati otpor onima koji su se iskrcali u Normandiji. Dakle, mi smo jedan dio udara preuzeli na sebe da bi lakše uspjelo savezničko iskrcavanje.

Hoćete li otići na Trg bana Jelačića na feštu u povodu kandidature?
- Najvjerojatnije da ću doći jer prilika to traži iako mislim da mi ne možemo velikom feštom ubrzati neke stvari. Ipak, korisno će biti poručiti euroskepticima među nama da se Europa nama isplati. Treba manifestirati taj naš pravac i da je to ustvari put kojim Hrvatska mora ići.

Razgovor vodio: Drago Pilsel

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije