Milanović nemoćan protiv "sramote u SDP-ovim redovima"
ZORAN MILANOVIĆ obećao je da će pobijediti na izborima. Pa nije. Prijetio je da će formirati Vladu. Pa nije. Tvrdio je da će osvojiti sva tri potpredsjednička mjesta u Saboru. Pa nije. Rekao je i da će postati predsjednik Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU. Pa nije. Sada je najavio i da će se riješiti Milana Bandića. Pa opet nije.
Dapače, učinio ga je jačim nego ikada prije. Čovjek koji je godinama bio najnepopularniji član SDP-a, na subotnjoj konvenciji osvojio je gotovo pedeset posto glasova na izborima za Predsjedništvo stranke. Za njega su glasali čak i oni kojima se to otvoreno gadilo. I da zaplet bude kompletan, činili su to iz prkosa prema Zoranu Milanoviću.
Milan Bandić hodajuća je sramota SDP-a
I tako, još jedan plemenit cilj šefa SDP-a propao je prije nego što je uopće krenuo u realizaciju. Milanović je uoči konvencije činio sve da Bandića, zajedno sa Željkom Antunović, odstrani iz vodećih tijela stranke. Namještao je delegate, kandidirao svoje ljude, a sve to na kraju je izazvalo kontraefekt. Umjesto da nestane, Bandić je ojačao. A Milanović doživio težak poraz koji će mu otežavati život iduće četiri godine.
Milan Bandić hodajuća je sramota SDP-a, gradonačelnik na rubu zakona i političar u vječitom ratu s kućnim odgojem i dobrim ukusom. I zaslužio je da ga se ukloni, prije nego što postane prekasno - i za stranku i za Zagreb. No, bitno je pronaći metode. Nije ih otkrio ni Račan, a to zasad ne uspijeva ni Milanoviću.
U vrhu SDP-a procjenjuju da 60 posto zagrebačke organizacije drži Bandić, dok ostatak pripada Milanoviću. Na konvenciji je Boris Šprem trebao dokazati da je među zagrebačkim SDP-ovcima utjecajniji od Bandića. Umjesto toga, dobio je pljusku izaslanika.
Statutarnim promjenama željelo se predsjedniku stranke i Predsjedništvu dati ovlasti da se neposlušne i nepoćudne članove isključuje iz stranke, ali uz postojeći sastav Predsjedništva to će biti gotovo nemoguće provesti. Pričuvna varijanta predviđa da se sačeka povod za raspuštanje zagrebačke organizacije. Tada bi Predsjedništvo moglo osnovati novi ogranak, Milanović bi na njegovo čelo stavio Ivu Jelušića, a potom i svog kandidata za gradonačelnika.
Milanović nema ni snagu ni autoritet da se riješi Bandića
No, sve to izgleda kao na vrbi svirala. Ivica Račan imao je autoritet nad Bandićem, ali ne i snagu da ga se riješi. Milanović nema ni jedno, ni drugo. Za obračun s tako moćnim političarom, i to na njegovu terenu, treba mnogo novca, dobri suradnici i naročito jaka osoba koja bi se nametnula kao uvjerljiva alternativa. Milanović opet nema ništa od navedenog. Ima samo plemenitu namjeru.
Bandić je za to vrijeme skovao rezervni plan kako se suprotstaviti Milanovićevu udaru. U slučaju da šef SDP-a ovlada zagrebačkim ogrankom i postavi svog kandidata za gradonačelnika, on bi na lokalne izbore izašao sa svojom listom. Sredstava u "crnim fondovima» sigurno mu ne manjka, a ne treba zanemariti ni prednost kad se u izbore ulazi s pozicije moći.
No, takav scenarij poguban je iz više razloga. Prvo, nastao bi žestoki sukob u samom SDP-u, budući da nakon konvencije Milanović više ne može računati na Bandićevu omraženost u stranci. Gotovo pola izaslanika dalo je svoj glas vladaru Zagreba.
Drugo, sukob dvojice SDP-ovih kandidata na izravnim izborima u Gradu Zagrebu podijelio bi glasove birača i tako dao neočekivanu prednost nekom trećem - HDZ-u, a možda čak i Radimiru Čačiću.
Treće, SDP-ovi analitičari procjenjuju da bi stranka na lokalnim izborima mogla doživjeti fijasko. HDZ će na lokalnoj razini najvjerojatnije koalirati sa sadašnjim partnerom HSS-om Josipa Friščića, a računa i na pokoju koaliciju s HNS-om Radimira Čačića. U gradovima i županijama gdje je na vlasti, SDP je uglavnom prisiljen koalirati, pa mu sada prijeti opasnost da se njegovi partneri okrenu Sanaderu. Jedini - i zbog toga još važniji - izuzetak je Zagreb.
Pakt s neprijateljem
U takvoj situaciji, suočen s raskolom u stranci i lošom prognozom uoči lokalnih izbora, Milanović se ne osjeća dovoljno snažnim da kroči tamo gdje nitko prije njega nije kročio: u obračun s Bandićem.
Čista pragma govori mu da ne smije izgubiti Zagreb u trenutku kad će teško dobiti bilo što drugo. Osjećaj ga tjera da se riješi Bandića i tako ojača svoj autoritet, ali što ako mu i taj plan propadne. On ne smije samo pokušati - mora uspjeti.
Do tada - pod uvjetom da taj trenutak ikada dođe - postavlja se pitanje kako će predsjednik stranke surađivati sa svojim najvećim protivnikom. To pitanje zvuči jednako nestvarno kao da je Ivo Sanader nakon Petog sabora HDZ-a nastavio surađivati s Ivićem Pašalićem. Zato će Milanović, htio to ili ne, morati s Bandićem sklopiti sličan pakt kojeg je godinama održavao i Ivica Račan - "Ne diraj me-ne diram te". Međutim, u ovom trenutku to nije Milanovićeva odluka, već onoga tko je postigao najveći uspjeh na konvenciji stranke - Milana Bandića.
Foto: Index
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati