Foto: Goran Mehkek / Cropix

OVO ZAPRAVO više nema nikakve veze s Davorom Bernardićem, ako je ikada imalo.

Nakon odluke Predsjedništva SDP-a da kandidira Rajka Ostojića na zagrebačkim izborima, ovo se pretvorilo u priču o Zoranu Milanoviću i načinu na koji upravlja strankom: kojim sredstvima se služi, za kojim motivima povodi, s kakvim ljudima surađuje.

Da se sve ovo događa u HDZ-u, smatralo bi se sasvim normalnim. Sada se rušenje predsjednika najveće stranačke organizacije, bez argumenata, uz nedemokratske pritiske, pa i čiste ucjene, zajedno s oktroiranjem kandidata izravno od šefa stranke i uz podršku klimavaca u stranačkom vrhu, događa u SDP-u. I opet prilazi kao nešto sasvim normalno.

Premda je problematično na više razina.

Nije Bernardić jedini

U prvom redu, Davor Bernardić nije jedini lokalni čelnik kojeg se ruši iz središnjice stranke. Pula je već iskusila tu "formalnost", gdje je čelnik ogranka smijenjen zbog "neizbacivanja članova koji nisu plaćali članarinu", a zaoštrava se u Međimurju, Zadru i gdje god Milanović nema ljude od povjerenja. U ograncima u kojima bi trebalo intervenirati - kao što je Nova Gradiška - SDP se pravi da je sve u redu.

Nadalje, sve ono što se Bernardiću stavlja kao teret, može se po istoj logici primijeniti i na samog Zorana Milanovića. Nema karizmu? Kao da je Milanović ima. Rejting stranke bolji je od njegova? Isto je i s Milanovićem. On je Bandićev učenik? Pa i Milanović je Sanaderov. Bernardić je loš kandidat? Nije ni Milanović bolji. Bernardić ima patetične javne nastupe i glumata s engleskim jezikom u skupštini? Pa to je Milanovićev zaštitni znak.

Kakav god Bernardić bio, nije ni Milanović puno bolji.

Zašto nije rušio Bandića?

Ali to sad uopće nije bitno. Davora Bernardića izabrali su članovi stranke i legalno je izabran za kandidata za zagrebačkog gradonačelnika. Stoga svako rušenje te odluke predstavlja brutalno zadiranje u samostalnost ogranaka, te puno važnije, u proceduru i demokratsko odlučivanje. Naročito kad za to nema nikakvog konkretnog razloga. Odnosno, nije predočen.

Zašto se Milanović nije to isto usudio napraviti Milanu Bandiću? Imao je puno više povoda, prilika i isprika. Ali, onda je njegove afere pripisivao Bandićevu "političkom stilu".

Uostalom, s istim obrazloženjima koje Milanović sada upotrebljava protiv Bernardića, moglo bi se ići i na smjenu samog šefa SDP-a. Pada mu rejting, loše vodi Vladu koja mu se raspada pred očima, istupi su mu skandalozni, izjave smiješne, vjerodostojnost nikakva. Ali, eto, izabran je demokratskim putem. Bio je izraz volje birača.

Pa otkud sada Milanoviću pravo da osporava volju zagrebačkih SDP-ovaca?

Stranka ispred Vlade

Ovim rušenjem Bernardića i naročito oktroiranjem Rajka Ostojića za gradonačelničkog kandidata, Milanović pokazuje da mu je stranka važnija od Vlade, da mu je pobjeda važnija od demokracije i procedure, dok je Ostojić svojim pristankom pokazao koliko mu je zapravo važna reforma zdravstva.

I za što ju je spreman trampiti.

A ministrica socijalne skrbi Milanka Opačić pokazala je svojom primjedbom o tome da se Bernardić "okružio čistačicama" kako socijaldemokrati gledaju na ljude koji žive od svog rada.

Supruga za ucjenu

Da se opet ne govori o prijetnjama i pritiscima, o medijskim ucjenama, o plasiranju priča o Bernardićevoj ženi koja je bez natječaja zaposlena u Hrvatskoj pošti, kao i brutalnim spinovima koji ne služe tome da od Bernardića naprave kandidata, već upravo suprotno, da ga dodatno dezavuiraju.

Kao da nije riječ o šefu najveće SDP-ove organizacije.

Ali zato ovdje nije riječ o Zagrebu. Milanović ne može tvrditi da će SDP izgubiti Zagreb jer ga nikad nije ni imao. Imao ga je Bandić i kako sada stvari stoje imat će ga i dalje. Osim ako Mladen Bajić - više nego Rajko Ostojić - ne obavi zadatak onako kako ga je obavio i na predsjedničkim izborima. 

I kako ga obavlja u Istri, otvarajući zatvorene istrage protiv IDS-ovih dužnosnika neposredno nakon što je izbio sukob s Milanovićem.

Spašavanje predsjednika Milanovića

Ako nas Milanović doista želi uvjeriti da je zabrinut za Zagreb, bilo bi dobro da to potkrijepi nekim konkretnim dokazom. Nekim pokazateljem da je upravo Ostojić taj koji može sigurno pobijediti Bandića. Pogotovo nakon ove autodestruktivne operacije.

Međutim, to je doista sporedno u cijeloj priči.

Ovdje se, više od svega drugog, radi o sveobuhvatnoj akciji predsjednika SDP-a da sebi osigura opstanak na čelu stranke. U Zagrebu se rješava dvojice ljudi koje smatra konkurencijom - Bernardića uništava, Ostojića žrtvuje - po ograncima smjenjuje čelnike u koje se ne može pouzdati, u vrhu stranke okružuje se ljudima kojima može manipulirati, a na Bernardićevu slučaju pokazuje do koje je mjere spreman ići u obračunima.

Vrijeme je za smak svijeta

Svima na znanje i ravnanje.

I dok se prethodnih godina HDZ prisiljavalo da se uspoređuje sa SDP-om u unutarstranačkoj demokratičnosti, sada je Milanović postigao da se SDP uspoređuje s HDZ-om u unutastranačkoj autokratičnosti.

U Hrvatskoj je smak svijeta ljudskih ruku djelo.