54.225.59.242 US
 

Ministarstvo plodnog seksa

Piše: Goran Vojković
utorak, 5.1.2016. 18:51
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: 123rf, Index

KAO U svakoj socijalističkoj državi, vladajući socijalisti u obliku HDZ-a miješaju uzroke i posljedice, pa smo eto neki dan čuli ideju o "Ministarstvu useljeništva i demografske obnove". Da bi popodne isto preformulirali, jer kratica ovoga je da prostite – MUDO.

S jedne strane zasigurno bi bilo zainteresiranih za postati glavni hrvatski mudonja koji ima pravo i na e-adresu ministar@mudo.hr, ali opet netko bi mogao HDZ nedužne optužiti za približavanje regionu pače i jugonostalgiju, jer sjetit ćete se da je drugo zasjedanje AVNOJ-a bilo u ni manje ni više nego Jajcu. Također, zanimljivi bi bili kriteriji izbora stručnog ministra takvog ministarstva. Po duljini, obujmu, kondiciji?

Lako za ministra, no što bi radili niže rangirani, recimo neki samostalni inspektor, nazovimo ga Marko?

Jel´ se vi to dovoljno plodonosno seksate?

Svaka totalitarna država koja želi držati do sebe voli se petljati u ljudsku reprodukciju, pa stoga nije neobično da su i potencijalni totalitaristi u Hrvatskoj došli do ideje izravnog petljanja u tuđe krevete i pitanje koliko tko pravi djece. Naš inspektor Marko, obdaren svim znanjima koje reproduktivni ekspert mora imati, u uskoj uniformi koja mu naglašava što bicepse, što specijalizirani alat, tako bi valjda imao pravo ulaziti mladim parovima u sobu, ako nisu u nekom roku ispunili svoju reproduktivnu funkciju.

Onda bi napravio zapisnik – rade li to kako treba, paze li na plodne dane, nosi li on možda uske mudante koje smanjuju reproduktivnu sposobnost ili nju preveć često boli glava?

U nekim težim slučajevima, valjda bi se uvele i metode upravnog nadzora – gdje bi viši savjetnici za reprodukciju sami pomagali u ispunjavanju zadaće ministarstva – povećanju broja djece. Ono, natječaj, državna služba, i onda za plaću ordiniraj po kućama…

Naravno, to tako izgleda u vicu. A u stvarnosti ostaje samo jedno pitanje: drugovi iz HDZ-a, jeste li vi normalni? Je li tamo ostalo jedan jedini s više vijuga nego što ih ima Plivadon (jedna po sredini), da spriječi izlazak u javnost ovakvih idiotskih ideja? Posebno ministarstvo, čitaj: hrpa činovnika koji se bave demografskom obnovom, tj. drugim riječima birokratiziranjem oko toga koliko se često i plodno građani i građanke, da prostite, jebu kod kuće?

Potpuno je iracionalno, i to su provodili uglavnom komunisti, jedan složeni problem tipa demografije nacije rješavati birokratski – ministarstvom. To znači da oko tog problema, kako sam već rekao, nemate pojma, a niti o načinu rješavanja tog problema nemate pojma. Štoviše, uvođenjem nekih novih činovnika problem ćete učiniti još većim, jer dobar dio problema u ovoj zemlji dolazi upravo iz toga što se činovnici idu petljati u sve i sva.

Jesmo demografski smo loši – ali zašto?

Hrvatska je demografski iznimno loše – svake godine nestaje jedan mali grad. Ali, nismo jedini takvi – ima i zemalja puno razvijenijih od nas koje imaju manji natalitet. Ima i onih gdje dobar dio stanovništva nema zahod, ali su zato u debelom demografskom plusu, čak i tolikom da vlast demotivira želje za rastom stanovništva.

Međutim, ako postoji problem koji je toliko kompleksan da se tiče cijelog društva, on se neće i ne može riješiti nekim posebnim ministarstvom – jer problem nije matematičke, pravne ili logičke prirode.

Pitanje nataliteta je jedno od osnovnih pitanja svakog društva. Povećanje nataliteta nije stvar neke "natalitetne politike" (jer možete biti i triput bogatiji od Hrvata pa imati prosječno manje djece) već slaganja općih vrijednosti društva.

Naravno da u nas postoji sto razloga zašto je natalitet loš i zašto bi mogao biti barem nešto bolji – ali nikakav ministar zadužen za taj resor to ne može riješiti. U pitanju je HDZ-ova prazna priča, u nedostatku boljih ideja za popraviti stanje. Možda i malo dodvoravanje crkvi usput.

Prvo omogućite ljudima posao – jer bez toga malo tko razmišlja od djeci

Prva stvar, i to neće niti jedno ministarstvo demografske obnove promijeniti – ljudi žele djecu kada imaju neku financijsku sigurnost. Jer, nitko danas ne zamišlja obitelj na način kako se to zamišljalo prije 150 godina, i kako smo čitali u školskoj lektiri – gomila bosonoge, jedva uhranjene djece koja se po snijegu dovlače do škole. U koju se išlo četiri godine. O djetetu danas razmišljate tek kada ste materijalno situirani – a u nas posla za mlade baš i nema.

Često prvi normalni posao dođe s 30-tom, a onda se obično ne ide na šire obitelji, toliko potrebne demografskoj slici. Jedno do dvoje djece i to je to. Svaka čast svakome tko želi i uspije – ali gurati treće dijete u ranim četrdesetima mnogi se neće usuditi.

Koliko vam je posao siguran? Ako ste u nekoj javnoj službi – još i možete računati da će plaća, kakva-takva dolaziti, no što ako ste u realnom sektoru i firma jednostavno zapne? Tu vam i radno zakonodavstvo koje štiti mlade majke neće pomoći – jer tržišta se mijenjaju i firme propadaju i rađaju se nove. Jedina prava sigurnost oko posla je kada imate minimalnu stopu nezaposlenosti, što znači da nekakav posao za preživjeti možete naći u roku od nekoliko tjedana.

Štoviše, i od poslodavaca idiota najbolja zaštita je kada im možete pokazati srednji prst i otići u drugog poslodavca. Međutim, u Hrvatskoj nema dovoljno poslodavaca i nema dovoljno mogućnosti za poduzetništvo. Je li to posao nekog ministarstva za demografski razvoj? Nije, to je posao ministarstava zaduženih za gospodarstvo i poduzetništvo.

Omogućite ljudima da rade, omogućite lako otvaranje stotina malih i velikih firmi – i onda će ljudi raditi, izlaziti, družiti se i imati djecu – pa ih stignu imati i po ono demografski iznimno važno troje po obitelji. No, to je onda samo posljedica zdravih odnosa u gospodarstvu, nikakva posebne demografska priča.

Gdje će mladi parovi stanovati?

Čitam i sinoć na Fejsu – mladi par s nekoliko djece (bravo, svaka čast!) hitno traži stan – jer su shvatili da postojeći stanodavac nije plaćao hrpu računa pa im usred zime prijeti iskapčanje struje, što znači i iskapčanje grijanja jer plinsko etažno vodu radijatorima gura elektromotorom. Ima u životu sigurno i gorih stvari – ali hitno seljenje na minus 10 uz nekoliko djece nikome ne bismo poželjeli.

Posebno ako je u pitanju malo udaljenija četvrt – što sa školom, što s vrtićem? To je logistička noćna mora.

Naravno, ne mora svatko imati svoj stan, ne mora svatko ni ući u kredit, postoje zanimanja u kojima se selite svakih nekoliko godina – ali jedna od osnovnih stvari da bi ozbiljno mogli raditi na djeci je uređeno stanovanje, što znači i uređeno podstanarstvo. Za razliku od Njemačke ili Kanade (zanimljivo, dosta jezika uopće ne poznaje taj termini pod-stanar, koji po samom nazivu znači biti čovjek druge klase), u Hrvatskoj gotovo i nema uređenog podstanarstva: ugovor, jasni odnosi, i nemogućnost da vas se izbaci bilo kada jer se eto gazdina kćerka ženi. Nešto je uređenog podstanarstva u Zagrebu, ali izvan toga – ma kakav ugovor, ma kakva zaštita stanara! Da ne spominjem one koji eto "ne primaju obitelji s malom djecom". I što onda očekujete? Ljudi se na neki način tjeraju u stambene kredite – a to nije lako dobiti. Ili parovi čekaju da nešto naslijede. I onda su već u 40-tima, kada biologija kaže svoje.

Za graditi obitelj morate imati neku sigurnost – a nakon posla to je prvenstveno stan. Ne mora biti vaš (jer ni većina Nijemaca nije u svome), ali mora biti siguran u smislu da znate da ukoliko morate u drugi – da to bude recimo ugovoreno tek tijekom ljetnih praznika. I nikako drugačije (dok plaćate račune). Koliko ljudi u Hrvatskoj to ima?

Pristojno podstanarstvo s ugovorom možda nađete u Zagrebu – no što da mladi par radi u turističkim mjestima tipa Zadra, Omiša ili Dubrovnika? Gotovo nitko im ugovor koji uključuje ljeto neće dati.

Preseliti se u garažu?

To sve opet nisu problemi ministarstva zaduženog za demografiju – to su problemi neuređenog sustava stanovanja, gdje je podstanarstvo, umjesto uređene djelatnosti ostavljeno nekoj poluilegali.

Radno vrijeme vrtića

Koliko žena danas ne radi ono uobičajeno radno vrijeme 8-16 ili neko slično. Koliko ih je u trgovini, zdravstvu, službama za korisnike i drugima gdje se radi i drugu ili treću smjenu? A otac djeteta je na putu, ili radi kao pomorac? Koliko vrtića u Hrvatskoj radi drugu smjenu? U koliko možete ostaviti djecu na spavanje preko noći?

Vrtići koji rade drugu smjenu postoje samo u par velikih gradova – a za ove ostale slučajeve – snađi se. Liječnica u dežurstvu će barem moći od svojih prihoda platiti nekoga da pričuva dijete, no oni s manjim prihodima – što će? Odgađat će osnivanje obitelji barem dok netko ne dobije "uobičajen" posao, a to može trajati godine i godine.

U današnje doba obitelji su male, atomizirane i to je jednostavno tako – i tome se trebaju prilagoditi svi javni servisi: od vrtića i škola do različitih javnih službi koje trebaju poštivati činjenicu da tijekom tjedna treba biti na raspolaganju građanima i ujutro i popodne.

Ljudi kombiniraju – a kada ne uspiju iskombinirati i pogledaju resurse kojima raspolažu – ostaju na jednom djetetu ili možda dva. Opet ne onih tri toliko potrebnih demografskom sustavu. Hoće li ovo riješiti posebno ministarstvo? Neće, jer pitanje radnog vremena vrtića, pitanje uređenog i kvalitetnog cjelodnevnog boravka u školama je nešto čime se bave druga ministarstva i lokalna samouprava.

Sudovi i alimentacije

Nitko ne ulazi u vezu sa željom da ta veza bude problematična, opterećena ovisnostima, pa na kraju i nasiljem – ali to se događa i onda država mora reagirati. Postoje neodgovorni roditelji, a među glavnim problemima je neplaćanje alimentacije. Svašta se tu zna raditi – od fizičkog bježanja do namjernog rada za minimalac (ostalo "na ruke") kako bi se obveza uzdržavanja djeteta izbjegla. Ima i onih koji dobiju pristojnu plaću, pa je u par dana propiju ili prokockaju.

Istini za volju, barem što se alimentacije tiče, Hrvatska je omogućila i privremeno uzdržavanje djeteta gdje onda država "uskače", dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja, a najdulje do tri godine – no za sve te pravne postupke treba i vremena, pa i novca. Do te pomoći treba doći.

Koliko su centri za socijalnu skrb voljni, izvježbani i stručni? Koliko sredstava imaju? Što je s našim sudovima – sve oko alimentacija je formalno hitno, ali u stvarnosti hitno u hrvatskom sudstvu ne mora značiti hitno. Naravno, ako ste školovani, s dobrom plaćom i novcem za odvjetnike onda je sve lakše – ali ako ste među onima koji to nisu (i objektivno im alimentacija i općenito pomoć najviše treba!), hrvatski pravni sustav se zna pokazati kakav uistinu jest – spor i nemilosrdan. Da i sve ide dobro – treba uzeti masu potvrda koji se dobivaju u radno vrijeme, a ne mogu svi izlaziti s posla. Popodnevna dežurstva su rijetka. A to opet nije pitanje nekog ministarstva za demografiju – nego ministarstava koji se bave socijalnom skrbi, upravom i pravosuđem.

Što mislite, hoće li netko to je prošao iskustvo hrvatskog pravosudnog sustava sutra biti raspoložen za širenje obitelji? Sumnjam.

Raseljavanje

Hrvatska je zemlja iz koje se odlazi. Svi projekti demografske obnove ne vrijede papira na kojemu su tiskani ako ljudi u naponu snage i mogućnosti rada odlaze iz Hrvatske. Pa onda i ova dodatna ideja, gdje bi se uz ministarstvo demografske obnove nalazilo i ministarstvo useljeništva postaje ne smiješna, nego bizarna. Kakvo useljavanje?

Osim nešto demografskog bazena iz BIH koji također presušuje (jer Hrvati iz brojnih razloga masovno napuštaju BIH i također odlaze na Zapad), u Hrvatskoj useljavanja nema. Niti će ga biti – što to Hrvatska profesionalno, gospodarski i na druge načine nudi? Nije iseljavanje problem samo prošle Vlade (tada je eskaliralo jer se od 1.7.2013., a posebno od 1.7.2015. liberalizirala mogućnost odlaska na rad u EU!), već je to problem neuspješnih hrvatskih politika zadnjih 25 godina.

Zaista netko zaista misli da će se Hrvati iz dijaspore početi vraćati radi nekakvog ministarstva, i pomoćnika ministra za useljavanje? Ljudi će se početi vraćati kada im ovdje bude bolje nego u Njemačkoj ili Kanadi – evo nedostaje nam sada već 4000 liječnika i stvari će, koliko čujem biti još i gore, jer mnogi čekaju priliku iza odlazak, ne samo radi novca, već i radi radnih i drugih uvjeta. Je li to sada posao nekog ministarstva useljeništva? Nije, nego ministarstva zaduženog za zdravstvo – dajte ljudima uvjete kako ne bi odlazili!

Mi ne uspijevamo zaustaviti iseljavanje, a kamoli da netko počne doseljavanje, pa i izbjeglice iz Sirije nas izbjegavaju! Hrvati iz dijaspore će dolaziti ako budu ovdje vidjeli egzistenciju barem sličnu onoj koji imaju tamo gdje se nalaze. Za to ne trebaju neka posebna ministarstva, to su gluposti koje smo imali 90-tih. Podsjetimo se, Ministarstvo iseljeništva bilo je dio prvih triju vlada Republike Hrvatske (prvi ministar je bio Gojko Šušak, prije nego što je postao ministar obrane). Peta i šesta vlada Republike Hrvatske imale su Ministarstvo povratka i useljeništva (sve je to ukinuto 2000. godine).

Ništa tu nije posebno što ne bi moglo raditi Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, što se tiče povezivanja s dijasporom, a ostalo, pa neće ljudi dolaziti natrag jer imaju ministarstvo nego jer im je dobro – a to je posao drugih ministarstava.

Vraćanje u 90-te

Ovakve blesave ideje vraćanja na ministarstva koja smo imali 90-tih i koja su dobrim dijelom služila za sprdanje – govore samo da sadašnji HDZ nema pojma o tome kako napraviti prave reforme, nego se zadržavaju na formama i postupcima – što je stari socijalistički model. Čim je problem, osnuj posebno tijelo, komisije, ministarstva. Problem demografije i problem odlaska ljudi su posljedice, ne uzroci! I zato se neće riješiti nikakvim ministarstvom, nikakvim novim činovnicima ni novim paragrafima. Što bi ta ministarstva radila, kakve akte donosila, koga nadzirala?

Riješimo činovnike – novim činovnicima! Pa dobar razlog odlaska ljudi je što u ovoj prenormiranoj državi ima previše činovnika i previše petljanja u život, a sada bi trebalo još više? Posao države nije da se izravno bavi time koliko netko želi imati potomaka – posao države je da osigura uvjete kako bi se ljudi zbog sigurnog, razvojnog i optimističnog okruženja odlučili na više potomaka! A o tome ekipa koja predlaže ovakve kretenske upravne mjere apsolutno nema pojma, jednostavno su previše glupi kako bi shvatili što suvremena država treba predstavljati.

U protivnom, da ima tu imalo pameti, ne bi od seksa radili upravni postupak, još samo fale neka upravna rješenja o seksualnim odnošajima. Sa grbom, pečatom i potpisom, kako pristoji ludoj državi!
 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije