Foto: M.P.Š.

U HRVATSKOJ je trenutno 321.814 osoba nezaposleno, dok je stopa registrirane nezaposlenosti u kolovozu iznosila 18.4 posto, a u prosjeku je sedam posto veća od nezaposlenosti u EU. Koliko je teško u Hrvatskoj pronaći posao doznali smo od onih koji su prijavljeni na burzu.

U trenutku dok su obavljali redovna mjesečna javljanja na HZZ-u, pitali smo ih kakva su njihova iskustva s traženjem poslova.

Bilo mladi ili stari, odgovor je  jednak, poslove dobivaju uglavnom ako si sami pronađu, odnosno ako imaju neku vezu. Stariji su ljuti i ogorčeni jer ih nitko zbog godina neće zaposliti, a mladi pak jer ne mogu naći posao, a u najboljim su godinama za rad. Većina mladih s kojima smo razgovarali, posao planira potražiti u inozemstvu jer tvrde, u Hrvatskoj za njih nema budućnosti.

Inženjer tehnologije, 62-godišnji B.N. nakon 36 godina rada bio je zbog životnih okolnosti "prisiljen" dati otkaz i posljednja 2,5 mjeseca je na burzi, traži novi posao.

Dobio "nemoralnu ponudu"

"Tvrtka u kojoj sam radio mi je dala "nemoralnu ponudu", ponudili su mi otpremninu da odem, a budući da imam dvije kćeri o kojima moram skrbiti, odlučio sam je prihvatiti. Uostalom u firmi se promijenila i situacija, a najveći problem što su se promijenili ljudi, došlo je puno mladih, agresivnih, koji ne znaju reći ni "dobro jutro"", rekao je ovaj 62-godišnjak.

Kaže kako je danas općenito teško naći posao pa tako razmišlja o samozaposlenju budući da su mu ostale još tri godine radnog vijeka.

"Kad pogledate cjelokupnu situaciju danas je puno teže nego prije, ljudi se izrabljuju na sve strane. Tako znam primjer gdje Agrokor pod izgovorom "zbližavanja" zaposlenika, šalje svoje zaposlenike koji su diplomirani inženjeri da vikendom odlaze u Konzume puniti police, zar to nije sramota?", kaže on.

O izrabljivanju od strane poslodavca pričao je i 30-godišnji I.M. po struci elektrotehničar, koji je na burzi sedam mjeseci. Za to vrijeme HZZ mu je našao jedan posao, no nakon samo tjedan dana dao je sam otkaz.

"Gazda plaća ljude kao Kineze. Za 33 sata rada dobio sam 50 kuna. To mi se nikako nije isplatilo", kaže I.M.

Na HZZ-u smo sreli i 53-godišnju M.Z. iz Budimpešte koja posljednjih 20 godina živi u Zagrebu, a na burzi je četiri mjeseca.

Prije je radila u ambasadi pa u jednoj privatnoj tvrtki, no sada je u potrazi za novim poslom, ali sumnja da će ga ikad dobiti.

"Nalazim oglase preko interneta i na koji god oglas se javim čim čuju da sam stranac po izgovoru kažu mi da domaći imaju prednost pri zapošljavanju i da ću teško ovdje dobiti posao, tako da čekam da mi kći ovdje diplomira i selimo se natrag u Mađarsku gdje su šanse za dobiti posao ipak veće", rekla je M.Z.

Po posao u Njemačku

Devetnaestogodišnja Barbara koja je prije dvije godine završila poljoprivrednu školu od tada ne može naći nikakav posao. Tražila je ne samo u struci nego se javljala i na mjesto konobarica, prodavačica, ali bezuspješno.

"U Hrvatskoj nema perspektive za mlade tako da ću najvjerojatnije posao potražiti u Njemačkoj", rekla je Barbara.

Njezina starija, 25-godišnja sestra Marina koja je po struci kemijski tehnolog je nezaposlena posljednjih godinu dana i posao od tad ne može naći.

"Budući da mi tata živi u Beču razmišljam da i ja odem, sigurno ću prije nešto naći nego ovdje", rekla je ona.

Devetnaestogodišnja M.B. završila je pak grafičku školu prije tri mjeseca i sad je tek počela intenzivno tražiti posao pa se nada kako će joj uspjeti nešto i pronaći.

Na HZZ-u smo sreli i nekoliko krojačica, jedna od njih 54-godišnja V.S. koja ima 32 godine staža, ostala je bez posla prije 10 mjeseci i od tad je nezaposlena.

"Radila sam u privatnoj firmi koja je otpuštala radnike, a sad muku mučim s traženjem posla. Čim poslodavac čuje koliko sam stara automatski mi kažu da ništa od posla. Iz iskustva znam da svi u mojoj struci traže mlađe, ali ne jako mlade. Najviše šanse imaju one žene od 40 godina, koje neće ići na porodiljni, a dovoljno su mlade za raditi. Budući da sam samohrana majka jednog studenta jedva krpam kraj s krajem", kaže ona.

Burza vrvi krojačicama

Njezine dvije vršnjakinje, također krojačice, od kojih je jedna bez posla tri, a druga dvije godine, također kažu da ih poslodavci pitaju za godine i onda odustanu od zapošljavanja. Ostale su bez svake nade da će se zaposliti, pogotovo s obzirom na situaciju u hrvatskoj tekstilnoj industriji koja se raspala.

"Ja sam dugo godina imala svoj krojački obrt, no morala sam ga zatvoriti jer kad bi poplaćala sve  što sam morala bila sam u minusu", rekla je L.T.

Potpuno rezignirana je i 34-godišnja K.M. Budući da je kaže završila samo gimnaziju do sad se prehranjivala raznim poslovima, a posljednjih osam mjeseci je nezaposlena.

"Radila sam kao čistačica, dadilja i prodavačica u dućanu, a najviše sam se financirala pisanjem seminara za gimnazijalce i studente. Imam drugi tjedan razgovor za posao čistačice u jednom dijagnostičkom laboratoriju pa ćemo vidjeti", kaže ona. Dodaje kako su je s HZZ-a u osam mjeseci dva puta zvali za posao, ali bezuspješno.

Dvadesetosmogodišnja komercijalistica M.K., ostala je bez posla prije dva mjeseca, a sad planira pribaviti sve dokumente kako bi se preselila u Švedsku i ondje zaposlila.

"Sad čekam sajam poslova, ondje će biti i agencija preko koje se zapošljava u inozemstvu. Htjela bih otići u Švedsku ili neku drugu skandinavsku zemlju. Ovdje sam samo dva mjeseca bez posla, a ne znam kako sam i to preživjela. Povremeno radim u pekari, no to mi nije dovoljno da platim stan i režije. Mislim da mi je Švedska jedina šansa za posao", rekla je M.K.

U to vrijeme dok smo razgovarali, na HZZ je u kratko vrijeme ušlo preko stotinjak osoba. Oni stariji još i gledaju ponude za poslove koje su izvjesili na HZZ-u, dok mlađi većinom samo prolaze, tvrdeći kako preko HZZ-a sigurno neće naći posao.

Ili naći vezu ili otići u inozemstvo, to je moto većine mladih s kojima smo razgovarali.