Ilustracija: Guliver Image/Getty Images

ŠPIJUNSKI skandal koji je nedavno podijelio svijet u fokus je interesa postavio problem nove vrste rata koji se vodi i u doba mira. Mnogi su već povukli paralele s Hladnim ratom u drugoj polovici 20. stoljeća pa se postavlja pitanje: "Je li internet novo bojište i hoće li cyber-rat uskoro postati jednako važan, ako ne i važniji od sukoba u realnom svijetu?

"Afera Prism samo je vrh ledene sante"

"Afera Prism samo je vrh ledene sante", za Le Monde tvrdi Jarno Limnell, finski stručnjak za internetska pitanja.

Hakerski napadi često uključuju i državnu infrastrukturu pa je stoga skovan izraz cyber-rat koji se sastoji od "ratnih operacija s ciljem sprječavanja neprijatelja u korištenju mrežnog prostora". Cyber-rat dijeli se na cyber-napad i cyber-obranu, stoji u dokumentu američkog Ministarstva obrane. Prednost ovakvog tipa ratovanja leži u diskretnosti. Za razliku od konvencionalnih vojski, cyber-vojska se sastoji od visokoobrazovanih stručnjaka i softwarea koji operiraju skriveni, a mogu nanijeti ogromnu štetu. Dobar plasman napada može dovesti do toga da rad samo jednog informatičara sruši sustav za navigaciju cijele neprijateljske vojske. Talentirani informatičari presudni su za učinkovitost "cyber-vojske".

Ratovanje u tajnosti

"Kapaciteti za cyber-napad mogu biti dobro skriveni jer nije moguće vidjeti obim oružja i ljudstva kao u slučaju konvencionalne vojske. Radi se uglavnom o talentu pojedinaca, a ne o brojčanim kapacitetima", dodaje Limnell. Američka vojska namjerava pet puta povećati broj zapovjednika u području mrežnog ratovanja jer je ubojitost ovog tipa napada prepoznata kao iznimno važna u modernom ratovanju.

Nakon izbijanja afere koju je otkrio Edward Snowden države su počele shvaćati da su njihove infrastrukture (nuklearne elektrane, mreže, sustavi za navodnjavanje, navigacija) itekako podložne utjecajima izvana koji mogu biti pogubni. Osim toga, Snowden je uzrokovao dugo neviđeni diplomatski skandal kad su brojne države shvatile da SAD prati komunikaciju njihova stanovništva. Neke druge, poput Njemačke, za praćenje su znale i to odobravale, istaknuo je Snowden nakon što su neki europski čelnici, uključujući Angelu Merkel, naoko burno reagirali na vijesti o špijuniranju.

Tri veleseile od kojih treba strahovati

"Postoje tri zemlje koje su sposobne izvršiti napade koji bi potpuno paralizirali napadnutu zemlju: SAD, Rusija i Kina", tvrdi Limnell. Pretpostavlja se da tri svjetske velesile prednjače u kapacitetima za mrežnu borbu, a da je ostatak svijeta ugrožen osvjedočili smo se nakon otkrića Edwarda Snowdena. Jedna od najvećih prednosti cyber-ratovanja jest dobra skrivenost napadača: ponekad je nemoguće otkriti odakle napad dolazi.

Budući da su razlike u razini tehnološkog razvoja ogromne, za vjerovati je da je praktično nemoguće spriječiti cyber-napad neke velesile. Kao što nam svjedoči afera Prism, cijenu globalne umreženosti opet će platiti manje države, dok moćnici sada nalaze putove i do onih mjesta na koja ne mogu poslati tradicionalnu vojsku.