Monica Luisa Macovei: Nakon pristupa Europskoj uniji političari će lakše izbjegavati antikorupcijske istrage!
Foto: Osobni album
MONICA LUISA MACOVEI, europarlamentarka iz Rumunjske, koja je zatražila da se Hrvatskoj nametne monitoring i nakon ulaska u Europsku uniju u ekskluzivnom razgovoru za Index pojasnila je razloge zašto bi bilo najbolje ne samo za Europsku uniju nego i same građane Hrvatske da njen prijedlog bude prihvaćen u Europskom parlamentu.
Podsjetimo kako je Macovei, koju smatraju ženom koja je reformirala rumunjsko pravosuđe, podnijela sedam od ukupno 62 amandmana na rezoluciju Europskog parlamenta o Hrvatskoj.Kako nam je rekla, jasno joj je da će političari u našoj zemlji biti protiv njenog prijedloga jer ni jedan političar ne želi zakon koji će detaljno istraživati njihovu imovinu, pozadinu odluka i na kraju smanjiti im moć. Upozorila je na niz nedostataka u hrvatskim zakonima, neodgovarajući nadzor nad imovinom poltičara i sudaca te nedostatak neovisnih tijela koje nadziru vlast.
Macovei kaže da želi dobrodošlicu Hrvatskoj u Europsku uniju ove godine, no objasnila nam je zašto je zapravo zatražila post-pristupni nadzorni mehanizam za Hrvatsku?
Prije svega želim tako dati potporu hrvatskim vlastima da nastave antikorupcijske i pravosudne reforme sve dok iste ne postanu nepovratne. Na ovaj način željeli smo osigurati političku volju za borbu protiv korupcije koja se događa na najvišim političkim razinama te protiv onih političara koji su povezani s kriminalom bez obzira bili oni na vlasti ili u oporbi. Lekcije koje smo naučili od 2004. do 2007. godine sugeriraju da Hrvatska treba taj mehanizam. Pogledajte danas što se događa u Sloveniji s antikorupcijskom komisijom ili što se događalo u Rumunjskoj i Bugarskoj nakon što su pristupile Europskoj uniji. Pogledajte sve one optužbe za korupciju koju su se dogodile u zemljama netom nakon pristupanja Europskoj uniji. Političari i visoki dužnosnici jednostavno ne žele biti predmetom istraga niti da se oduzima njihova protupravno stečena imovina. Zapravo nitko to ne želi! Razlika je u tome što političari mogu pobjeći od tog scenarija jer imaju moć u svojim rukama uključujući i moć da mijenjaju zakone ili da smanje pravosudne ovlasti ili oslabe tijela koja su zadužena za istragu. Obični ljudi to ne mogu. Nakon pristupa Europskoj uniji ovakve akcije postaju puno lakše za političare. U interesu je hrvatskog naroda i za njihovu je dobrobit da se reforme implementiraju i da im se osigura bolji život. Pravosuđe mora biti isto i za običnog čovjeka i za političare.
Vesna Pusić prva potpredsjednica Vlade i ministar vanjskih poslova tvrdi kako je apsolutno nemoguće da se Hrvatskoj u ovoj fazi nametne postpristupni nadzorni mehanizam. Mislite li da je to zaista nemoguće?
Kao prvo, moja pozicija je jasna: ulazak Hrvatske u EU očekuje se ove godine. Postpristupni mehanizam mora se gledati kako potpora Hrvatskoj, a ne kao sankcija. Realno gledajući implementacija reformi u pravosuđu i primjena zakona nije završena niti je to mogla biti. Promjene koje su napravljene prošlih godina nisu nepovratne, niti mogu biti nepovratne nakon tako malo vremena. Zato je znak mudrosti i zrelosti prihvatiti podršku i pomoć Europske komisije kroz monitoring sve dok rezultati ne pokažu da su reforme doista nepovratne. Ako ne bude nadzornog mehanizma postoje velike šanse da nećemo vidjeti napredak i da neće biti političke volje za borbu protiv korupcije i sukoba interesa. Trebali bi o ovoj temi ponovno govoriti za godinu ili dvije.
Dio hrvatskih medija pod utjecajem državne politike smatra kako je velik dio zemalja Europske unije snažno protiv vašeg prijedloga. Jeste li i vi stekli takav dojam?
Željela bih naglasiti još jednom da ja ne dvojim oko spremnosti Hrvatske da uđe u Europsku uniju i ja vašoj zemlji još jednom izražavam dobrodošlicu. Ono o čemu ja govorim i naglašavam da i dalje postoje obveze koje se moraju ispunjavat i zakoni koji se moraju stalno provoditi bez iznimke, a nedostaju i rezultati koji bi dokazali kako su reforme usvojene i implementirane stvarnom životu. Upravo zato vjerujem da bi postpristupni nadzor nad Hrvatskom pomogao i vašoj zemlji i Europskoj uniji da se implementiraju i provode zakoni prema kojima bi svi bili isti.
Kolika je potpora zemalja EU za monitoringom?
Potpora postpristupnom monitoringu varira od države do države. Za mene osobno bitno je da slijedim svoja uvjerenja koja se temelje na profesionalnom iskustvu. Kod amandmana koje sam podnijela, iznijela sam i svoj politički stav bez obzira bili ti amandmani prihvaćeni ili ne. Ako ne bude postpriustpnog mehanizma, odnosno on ne bude prihvaćen i nešto krene po zlu netko će za to odgovarati. Treba vidjeti kako ćemo o ovoj temi pričati za godinu ili dvije pa ćemo vidjeti tko je bio u pravu.
Možete li usporediti rezultate u borbi protiv sukoba interesa, korupcije i organiziranog kriminala Rumunjske prije ulaska u EU i današnje Hrvatske?
Kada ste već spomenuli Rumunjsku, moram reći da danas imamo jaku anti-korupcijski ured odnosno tužiteljstvo koje šalje na sud značajan broj političara među kojima su i članovi parlamenta i Vlade te dužnosnici u državnoj i lokalnoj administraciji, kao i suce i tužitelje, policajce, carinike i poslovne ljude. Prije pristupa Rumunjske Europskoj uniji taj je ured funkcionirao vrlo dobro, a u 2012. godini broj presuda se udvostručio. Tu je i drugo tijelo Nacionalna agencija za integritet, koje ima dobre rezultate u slučajevima sukoba interesa te prati imovinu političara i ostalih državnih službenika. U veljači 2005. godine, dvije godine prije pristupa Rumunjske Europskoj uniji, Rumunjska je donijela i javnu deklaraciju o imovini i interesima za političare, javne službenike, suce, tužitelje i civilne usluge. Post-pristupni nadzorni mehanizam štitio je ove institucije i sudove od političkog upletanja i zaustavio je one političare koji su željeli smanjiti ovlasti ovih tijela te opstruirati njihov rad. Uostalom ni jedan političar ne želi da ga se istražuje, to je svugdje isto. Upravo zato vjerujem da post-pristupni nadzor je nužan i treba biti fokusiran na neke stvari koje su i dalje kritične.
Što je zapravo kritično u Hrvatskoj?
Na primjer kako se vi mislite boriti protiv sukoba interesa. Komisija je tek osnovana prošli tjedan, a pitanje je kada će i kako krenuti s radom. Koliko će oni riješiti slučajeva? Koliko su oni uopće do sada riješili slučajeva? Koje su sankcije predviđene ako ta Komisija nešto i utvrdi? Danas nitko ne zna odgovore na ta pitanja i kakvi će im biti rezultati. Zato je upravo važno da Nadzor osigura neovisni i učinkovit rad ove Komisije. Isto tako ne postoji neovisna agencija koja bi istraživala porijeklo imovine i optužbe o bogaćenju mimo zakona. Tko provjerava u Hrvatskoj stiže li sav prihod odgovornih osoba iz legalnih izvora? Jasno mi je da dio toga odrađuje Ministarstvo financija, ali koliko će oni toga odraditi i kako će to odraditi nakon pristupa Europskoj uniji? Koliko je Ministarstvo financija uopće utvrdilo slučajeva nezakonitog bogaćenja do sada? Povećava li se taj broj iz godine u godinu? Koliko je kazni primijenjeno? Također tu je i efikasnost pravosudnog sustava. Postoji li mehanizam koji nadgleda imovinu sudaca? Da li suci koji ne mogu objasniti svoju imovinu kažnjeni? Još jedna važna stvar je da se nastavi provođenje nezavisnih istraga i izricanje pravomoćnih presuda u sudskim postupcima protiv političara i visoko pozicioniranih dužnosnika; zamrzavanje i zapljena imovine stečene kaznenim djelima također je područje u kojem su nužna znatna poboljšanja.
Ako sam dobro shvatio vi tražite da Hrvatska sukob interesa proglasi kaznenim djelom?
Rumunjska je i prije nego što je primljena u Europsku uniju prihvatila sukob interesa kao krivičnu odgovornost po kaznenom zakonu. Stoga, moj je savjet Hrvatskoj da sukob interesa proglasi kaznenim djelom. Dat ću vam primjer: ministar koji potpiše ugovor koji se plaća državnim novcem s nekom tvrtkom u kojem mu radi supruga ili netko od rodbine ili netko tko od njemu bliskih ljudi ima dionice u toj tvrtki u sukobu je interesa. Isto se odnosi i na svakog drugog službenika koji to napravi. Svaki takav ugovor trebao bi se proglasiti nevažećim. Svaki službenik morao bi na javnom mjestu objaviti sve veze svoje obitelji s privatnim tvrtkama od dionica zaposlenja pa do ugovora s istima. Takvu izjavu mora verificirati neovisna agencija, a ako se utvrdi da je lagao, treba odgovarati na sudu. U području Sukoba interesa pred Hrvatskom je dug, dug put, no postoji i dobra praksa. Ako ima dobre volje političara sve je moguće.
Gdje je Hrvatska danas, po vama, u borbi protiv korupcije posebne one na višim razinama vlasti?
Posebna je priča je korupcija na višim razinama. Korupcija na višim razinama znači da je korupcija ponuđena na političkom stolu koju konzumira određeni dio političara i državnih službenika. To sve vodi do "države taoca" koja ne služi narodu. U naravi svaki čin korupcije narušava odluku bila ona politička, sudska ili administrativna. Više korupcije znači i više loših odluka i više nepravde za narod. S druge pak strane korupcija ujedno i košta, povećava cijene proizvoda i usluga što na kraju plaća ionako siromašan narod. Prema izvještaju Freedom Housea, korupcija u Hrvatskoj je ocijenjena s četvorkom na skali od 0 do 7, gdje je 7 najveća razina korupcije. Prema izvještaju Svjetske banke za 2012. godinu, razina korupcije u Hrvatskoj na skali od 0 do 100 ocijenjena je sa 60 bodova. Obje brojke pokazuju da je Hrvatska u lošijoj polovici liste među zemljama u kojima postoji korupcija. Ti podaci dokazuju da je za borbu protiv korupcije potrebno uložiti dodatne napore. To je ujedno i još jedan dokaz da je potreban post-pristupni nadzorni mehanizam.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati