"BARAĆEVE špilje" speleologa Tihomira Kovačevića Tihija, prva knjiga u kojoj je nakon gotovo četrdeset godina dana cjelovita slika jedne hrvatske špilje, izišla je u izdanju Turističke zajednice općine Rakovica.

Kovačević na 48 stranica i s pedesetak fotografija u boji opisuje odvojene speleološke pojave: Donju, Gornju i Novu Baraćevu špilju. Daje njihovu paleontološku i arheološku stranu te povijest njihova istraživanja.

Životinjski svijet špilje opisuje biospeleolog Roman Ozimec. "Biospeleološka istraživanja Baraćevih špilja pokazuju da se radi o iznimno značajnim objektima u kojima je prisutna bogata fauna.

Ozimec napominje da je do sada samo dio te faune utvrđen i taksonomski obrađen. U špilji ima endema tipičnih za područje sjevernih Dinarida i Korduna, a neki se organizmi mogu najvjerojatnije naći na području Rakovice, napisao je Ozimec.

U Baraćevim špiljama utemeljena je 1892. prva udruga u Hrvatskoj koja se bavi organizirano speleologijom. "Odbor za uređenje Baraćevih špilja", kako se nazivala, potaknuo je hrvatski geolog i popularizator znanosti Mijo Kišpatić (1851.-1926.) s namjerom da sačuva tamošnje paleontološko i arheološko nalazište.

Baraćeve špilje nalaze se šest kilometara istočno od Rakovice na cesti Zagreb - Split. Njihovi ulazi su na nadmorskoj visini između 305 i 331 metar.

Godine 1965. akademik Mirko Malez (1924.-1990.), jedan od najistaknutijih hrvatskih istraživača života praljudi i sisavaca predglacijalnog doba, objavio je četverojezičnu monografiju "Cerovačke pećine".

Cerovačke špilje, koje se nalaze u Lici četiri kilometra jugoistočno od Gračaca, turistički su uređene špilje koje će aktualnu sezonu provesti zatvorene zbog spora koncesionara i državne institucije koja skrbi o Velebitu.

Početkom ove godine u Zagrebu je objavljena znanstveno-popularna knjiga "Spila Nakovana" u kojoj arheolozi Stašo Forenbaher i Timothy Kaiser opisuju senzacionalno otkriće ilirskog svetišta u istoimenoj špilji na Pelješcu.

U Hrvatskoj je otkriveno najmanje osam tisuća speleoloških objekata, po čemu je ona istaknuta zemlja u špiljskoj svjetskoj baštini. Ukupna dužina Baraćevih špilja (Donja 565 metara, Gornja 520 metara i Nova 95 metara) nije osobito značajna, ali je njihov povijesni, znanstveni i turistički značaj veliki, smatra literatura.

Najduža špilja u Hrvatskoj je Sustav Đulin ponor - Medvedica u Gorskom kotaru sa 16.396 metara, a u svijetu Sustav Mammoth Cave u SAD (Kentacky) s više od 537 tisuća metara. Najdublja jama u Hrvatskoj je Sustav Lukina jama - Trojama na Sjevernom Velebitu s dubinom od 1.392 metara, što se zamalo spušta na razinu mora, te predstavlja 13. jamu po dubini u svijetu. Najdublja svjetska jama je Gouffre Mirolda u Francuskoj s 1733 metra dubine.

Hrvatska spada u dinarske zemlje s najbogatijom endemskom podzemnom faunom u svijetu. Neke hrvatske špilje tzv. su vruća mjesta biodiverziteta. Špilja Šipun u Cavtatu, po mišljenju vodećeg hrvatskog ekologa akademika Milana Meštrova, pravo je biološko čudo. U "šupljini" jedva većoj od sto metara opisano je 13 novih životinjskih vrsta koje su odreda endemi s uskim područjem života.