Nećete na stadione, niste ni prije
Foto: Index
DOŠLA su neka mračna vremena, zapuhali su čudni vjetrovi, vade se vile i križevi, a "Bog" i "protuprirodno" počinju se sve češće nalaziti u ustima onih koji još uvijek smatraju da je sve što smo mogli i trebali otkriti o ljudskoj prirodi otkriveno u vrijeme kada smo sve bolesti liječili puštanjem krvi. Naš narod ponovno se susreo sa provokacijom gorom od smrti. Da, homoseksualci su najavili novi Zagreb Pride i to baš u vrijeme kada pošten čovjek želi uživati u nogometu.
Realno gledajući, svi smo već pomalo navikli na povorke homoseksualaca koji žele da ih čujemo, vidimo i priznamo. Istina, većinu ljute njihove parade jer svi smo vremenom prigrlili onaj neodređeni, "ne da mi se razmišljati pa govorim ono što govore svi oko mene" stav spram gay parada, koji bi se u jednoj rečenici mogao svesti na: "Nikada nisam obraćao pažnju na ono što govore, ne zanimaju me, nemam pojma o čemu je riječ i nije me briga što rade unutar svoja četiri zida, ali njihove me parade iz nekog razloga nerviraju jer djeluju kao nepotrebna provokacija". No, i to je napredak jer sve je dobro dok se LGBT pride ne pretvori u ulični Pride FC između članova povorke i ekipe kojoj je to još jedan povod da svoje frustracije liječe na drugačijima.
"Može li Hrvatska progutati poljubac dvojice navijača?"
Ipak, ove godine cijela je stvar pomaknuta stepenicu više jer nove bi plakate mnogi mogli doživjeti kao udarac na svetinju. Ne radi se o slici Isusa koji se (poput Ibrahimovića) nalazi u kompromitirajućoj situaciji sa Šimunom Kanaancem već je riječ o svetinji nad svetinjama - navijačima koji se ljube. Mnogi i prije nego se plakat pronašao na ulicama predviđaju kako će biti riječ o provokaciji par exellence jer možete se šaliti sa građevinarima, policajcima, kaubojima, vojnicima, indijancima i motoristima, ali navijači su skupina s kojom očito nema zajebancije. Doduše, nije jasno zašto bi ljubljenje navijača bilo nešto toliko šokantno da zaslužuje naslov "Može li Hrvatska progutati poljubac dvojice navijača?". Jasno je na što se cilja, ali otkad su navijači postali utjelovljenje muževnosti i tabu s kojim valja biti posebno oprezan?
Pretjerano našminkana skupina tipova koji se isto oblače i bježe od supruga i djevojaka da bi na drugom kraju svijetu iskazali ljubav jedanaestorici muškaraca u kratkim hlačama, i nije nešto što bi nazvali oglednim primjerom heteroseksualnosti.
Navijačke pjesme u kojima muškarci svoja srca i živote poklanjaju drugim muškarcima jedini su prihvaćen oblik homoseksualnosti u Hrvata
Riječ je o ljubavi nad ljubavima jer za svoje su dečke spremni pustiti krv i proputovati pola svijeta. Istovremeno ih i vole i mrze, a svi znaju da je to odlika "pravih" romansi. Svake godine za njih skladaju barem nekoliko novih pjesama koje će im pjevati na stadionima dok kidaju sjedala i sukobe se sa svima onima koji stoje između njih i njihovih simpatija. Čak štoviše, navijačke pjesme u kojima muškarci svoja srca i živote poklanjaju drugim muškarcima jedini su prihvaćen oblik homoseksualnosti u Hrvata. A kada njihovi dečki pobijede, skupe se u velikom broju, našminkaju se, glavinjaju ulicama, mašu šalovima svih duginih boja, raduju se, grle, ljube, tuku, pjevaju i svima žele dati do znanja da je njihova ljubav stvarna i vrijedna pažnje. Drugim riječima, nešto kao Zagreb Pride, ali s puno manje žena.
Dakle, zašto bi itko smatrao da Hrvati nisu u stanju progutati poljubac dvojice navijača? Ovu mušku ljubav toleriramo već godinama i nitko nikada nije rekao da se radi o nečem što se protivi zakonima prirode ili nečem što bi ljutilo Boga. Sve je to ljubav i dokaz da možemo biti tolerantni kada u cijelu priču na neki način uključimo nogomet.
Može li nas nogomet ujediniti i u ovom slučaju?
S druge strane, ovo će bez sumnje biti doživljeno kao provokacija, ali provokacija u rangu plakata sa "homo sapiensima". U prijevodu, par smiješnih novinskih naslova i barem jedna "priceless" kolumna don Kaćunka. Naći će se neki kojima će smetati fotografija navijača koji se ljube i to će izazvati bijes samo kod onih koji narednih mjesec dana neće biti zatvoreni u kuće i kafiće i pratiti svjetsko prvenstvo u nogometu. Dakle, govorimo o tridesetak ljudi. Neke druge mogla bi razljutiti fotografije lezbijki u toplesu i golih guzova u duginim bojama, a u tom slučaju govorimo samo o neprijateljima razgolićenih ženskih guzica. Nedavno smo doznali da je takvih još manje, ali nalaze se na visokim položajima.
Rasprave po forumima već su se rasplamsale i sve vrvi klasičnim "dobronamjernim" komentarima tipa "dajte vi njima lijepo jedan otok", što je, priznat ćete, prilično darežljivo za naše prilike. Pogotovo ako ste skloni getoiziranju i stvaranju logora. Za kraj ostaje pitanje može li nas nogomet ujediniti i u ovom slučaju.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati