54.198.78.121 US
 

Neka nova Rusija

Piše:
subota, 16.8.2008. 22:00
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

CIJELI je tjedan prošao otkako su Olimpijske igre zasjenjene neočekivanim "komplikacijama" na Kavkazu, ali se već sada može reći da je svijet 16. kolovoza 2008. godine bitno drukčije mjesto od onoga u kojem se živjelo 7. kolovoza 2008. godine. Razlike možda na prvi pogled nisu iste onakve kao razlike između 10. i 12. rujna 2001. godine, ali su neke od "istina" na kojima se temeljila globalna slika svijeta postale najobičnija tlapnja, a svijet se danas mora suočiti s nekim novim i najčešće ne baš ugodnim činjenicama.

Tako je danas postalo jasno da nekoj državi može biti slaba utjeha to što joj je na čelu mladi, slatkorječivi i telegenični odvjetnik s prestižnom harvardskom diplomom ukoliko se u ključnom trenutku ispostavi da dotičnu osobu krasi državničko rasuđivanje na razini Mile Martića.

Proteklih dana se također moglo naučiti da od posljedica takvog rasuđivanja državu neće spasiti ni to što joj je vojska naoružana i opremljena najsuvremenijim zapadnim oružjem i obučena po najvišim NATO-standardima, odnosno kako i takve vojske, kada stvari krenu katastrofalno krivo, imaju običaj bježati u potpunoj panici i rasulu te predavati gradove i cijele oblasti bez ispaljenog metka.

Međutim, takva saznanja po svojem značaju i učinku blijede pred spoznajom da Rusija - a pogotovo njena vojna moć - ovih dana više ne odgovara predodžbi o kojoj su njoj stvarali filmovi o Rambu, holivudska propaganda ali i iskustva 1990-ih, kako u samoj Rusiji, tako i na ovim prostorima. Vrlo je vjerojatno da u ruskim stožerima još uvijek može pronaći pokoji gojazni, alkoholičarski i polusenilni generali kojima se ne bi dalo da vode dvije nacrtane ovce na zidu, isto kao što je vjerojatno da u njihovim vojarnama ima vojnika spremnih prodati nuklearnu bojevu glavu za šteku cigareta. Međutim, sve to se nije moglo primijetiti u prethodnih nekoliko dana na Kavkazu.

"Sjajni mali ratovi"

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Ono što je svjetska javnost vidjela je bilo je daleko sličnije "sjajnim malim ratovima" koji su još od 19. stoljeća ideal svake oružane sile, a kojima se ruska i sovjetska vojska obično nisu mogli pohvaliti. Sukob kojeg u Rusiji sada već počinju zvati Petodnevnim ratom ima karakteristike koje su daleko bliže američkim intervencijama u Grenadi i Panami 1980-ih godina, odnosno Prvom zaljevskom ratu 1991. godine - sukobu koji se smatra najspektakularnijim izrazom nečije vojne, tehnološke i doktrinarne premoći u suvremenoj povijesti ratovanja.

Iznenađujuće brza, ali i efikasna ruska intervencija u gruzijsko-osetski sukob, odnosno okupacija strateški važnih dijelova Gruzije predstavlja odraz ratne vještine na koju se odsada mora računati. Iako je ruskoj vojsci cijeli niz objektivnih okolnosti išao na ruku, uključujući i očigledno ne baš zavidan stupanj sposobnosti protivničkog vodstva, ishod najnovijeg rata na Kavkazu predstavlja više nego dojmljivo dostignuće, pogotovo kada se uzme u obzir da je rusku silu ne tako davno na koljena bacila šačica gologuzih Čečena.

Iako će to mnogi ovakvu demonstraciju nove ruske snage protumačiti tek posljedicom povećanih cijena nafte, odnosno kao labuđi pjev potrošene velesile kojoj prijeti demografski kolaps, kavkaski rat će i posljednje skeptike uvjeriti da je post-hladnoratovski svijet konačno postao multipolaran. Uz SAD, čiju je percepciju nedodirljive supersile načeo 11. rujan, a dokrajčio Irak, sada postoje i neki novi "igrači" koji su ne samo voljni, nego i sposobni koristiti metode ostvarivanja vlastitih interesa na koje je samo SAD dosada imala monopol.

Snalaženje u vrlom novom svijetu će od svih zahtijevati daleko više mentalnih napora nego u negdašnjoj klintonovskoj utopiji kada je sve bilo izvjesno i nitko nije vidio ništa loše u SAD kao jedinom svjetskom policajcu. Danas, kada se slične "policijske intervencije" mogu proširiti širom globusa, valja biti daleko oprezniji. To važi i za Rusiju, koju se ne smije precjenjivati, a što su možda na najgori mogući način naučili istočni susjedi Hrvatske. Od toga je, s druge strane, još nerazboritije podcjenjivanje Rusije, a za što je slučaj Gruzije dao više nego pregršt uvjerljivih argumenata.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije