Nije Sutlić lud da sam sebe kazni
STVARNO nema pravde na ovom svijetu. Pa čak ni na Hrvatskoj televiziji. Tamo ni glavnom ravnatelju Vanji Sutliću nije dozvoljeno vrijeđati svoje kolege, pa čak ni podređene. Etičko povjerenstvo HRT-a ocijenilo je njegovo vrijeđanje Elizabete Gojan "neprimjerenim i uvredljivim prema njoj i ostalima zbog dojma da su ona i ostali profitirali na tuđoj nesreći". A on je samo rekao da su Gojan i njezine buntovne kolege "izrasli na pokolju jedne cijele generacije novinara". Ništa više od toga.
Pravednik kakav jest, u svojoj obrani pozivao se na sveto pravo da i on kao glavni ravnatelj "ima pravo na slobodu govora i iznošenja vlastitog mišljenja", te da on može "koristiti stilske figure, kao što su npr. hiperbole". Ali nije mu pomoglo. Proglašen je krivim. I sad jedino treba vidjeti hoće li strogi ravnatelj Vanja Sutlić kazniti slobodnomislećeg ravnatelja Vanju Sutlića, kao što je to nedavno učinio Aleksandru Stankovića i Zoranu Šprajcu, također zbog iznošenja vlastitog mišljenja.
Samo se Sutlić koristi "hiperbolama"
Stanković je neoprezno, nepromišljeno i nadasve štetno prakticirao slobodu govora na raspravi u Hrvatskom saboru, kritizirajući svoju urednicu Informativnog programa i glavnog ravnatelja HRT-a zato što ne žele raditi emisije o korupciji. Za to je od Vanje Sutlića kažnjen opomenom pred otkaz. Zoran Šprajc je na redakcijskom sastanku poručio glavnom ravnatelju da nema zakonskih ovlasti miješati se u program, za što je kažnjen oduzimanjem 20 posto plaće. Pritom se ni jedan od njih nije, poput Sutlića, "koristio stilskim figurama, kao što su npr. hiperbole".
Stanković je tada i nedavno an Vijeću HRT-a vrlo egzaktno spominjao primjere kada se gušila njegova uređivačka sloboda, odnosno kad su predstavnici vlasti preko čelnika HRT-a vršili pritisak na njega da ne zove pojedine goste u emisiju. Nije tu bilo hiperbola i drugih stilskih figura: vrlo konkretno je nabrajao kako ga je "tog i tog dana nazvao taj i taj i intervenirao zbog toga i toga". Ni Šprajc nije bio "stilski raspjevan": samo je Sutlića podsjetio na Zakon o HRT-u koji veoma konkretno, možda čak i pravnički dosadno, definira ovlasti glavnog ravnatelja.
Hloverka nije kažnjena
Pa ipak, obojica su kažnjeni. Nije tada Sutlić vehementno pozivao na slobodu govora i razbacivao se grandioznim parolama kao što su "iznošenje vlastitog mišljenja", nije čak ni posegnuo za spektakularne stilske figure kao što je "hiperbola". Ne, samo im je grubo začepio usta. Podijelio je kazne kako bi novinare podsjetio na činjenicu da su sloboda govora i iznošenje vlastitog mišljenja na Prisavlju privilegija rezervirana samo za odabrane. Konkretno, za glavnog ravnatelja i urednicu Informativnog programa Hloverku Novak Srzić. Koja svoje novinare naziva neradnicima, reketarima, lošim voditeljima, isljednicima i tko zna kako još.
Ona nije kažnjena, niti će ikada biti, a nije ni Sutlić, premda je pred Etičkim povjerenstvom proglašen krivim. Problem je u tome što ga nema tko kazniti, osim njega samog. Hoće li on taj lučonoša slobode govora sam sebi izreći opomenu pred otkaz, odrezati si trećinu plaće ili možda sam sebe suspendirati, zbog toga što je - u ime slobode govora - grubo uvrijedio novinarku?
Nije lud da sam sebe kazni...
Naravno da neće. Pa nije lud. Ono što je na Prisavlju dozvoljeno Bogu, nije i volovima, čak i ako se radi o pravu na iznošenje vlastitog mišljenja, bez stilskih figura. Reda, upozorio je Sutlić nebrojeno puta, naprosto mora biti. Anarhiji se mora stati na kraj. Kamo bi na Prisavlju došli kad bi svi imali ista prava na iznošenje činjenica, a kamoli na vrijeđanje. To je rezervirano samo za Sutlića i Hloverku. Vrijeđanje, naime, ne iznošenje činjenica.
Zapanjujuća je nervoza Vanje Sutlića. Iz mjeseca u mjesec panično nastoji začepiti usta svojim novinarima, odvratiti ih ne samo od javnih nastupa (kao što je Stankovićev istup pred saborskim odborom), već i od istupa na internim sastancima (poput Šprajcovih opaski). Svakim novim uredničkim propustom, aferom i kritikom od strane medija ili javnosti, osjeća kako gubi tlo pod nogama. Stoga grubo vrijeđanje Elizabete Gojan (odnosno korištenje "slobode govore i stilskih figura") ne treba gledati kao iznimku, niti kao vrhunac, već tek kao logičan put prema onome što ne može dobro završiti.
...a niti da prizna svoje greške
Kad glavni ravnatelj počinje tako razgovarati sa svojim zaposlenicima (braneći se pritom slobodom izražavanja), kad zbog te iste slobode izražavanja počinje dijeliti opomene pred otkaz najboljim novinarima, kad grubim i neargumentiranim istupima pod svaku cijenu nastoji zaštititi one koji kreiraju kaos, ne čini ništa drugo nego sam izaziva kaos. I što je najgore od svega, Sutlić i dalje ne želi priznati grešku, niti posegnuti za kompromisima kojima je njegov prethodnik Mirko Galić održavao barem prividan mir. On je u otvorenom ratu sa svima koji dovode u pitanje njegov mandat na čelu HRT-a. A to nije išta drugo nego batrganje u živom blatu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati