Foto: Damjan Tadić / Cropix

ŠTO SE radi kad srce kaže ne? Kima se glavom. "Naša je politička odgovornost što smo na Predsjedništvu HDZ-a često kimali kad nam je srce govorilo ne", rekao je Damir Polančec u intervjuu za Novi list i objasnio kako "niti njemu, niti bilo kome drugome Sanader nije držao pištolj na čelu".

Pa što se onda događa kad srce kaže ne? Razum kaže da. Karijerizam kaže da. Poslušnost kaže da. Ambicija i pohlepa isto kažu da. I strah kaže da. Bezobzirnost također. "Svatko od nas je mogao odstupiti", priznaje Polančec, "da barem ja jesam". Ali nije. Jer je tako reklo srce njegovo.

Kad srce kaže da

Zanimljivo, Nevenki Jurak srce je od početka govorilo da. Ljubavnu vezu s Mladenom Barišićem iskoristila je kako bi se izvukla iz dugova i izgradila unosan biznis. Ali kad su se stvari zahuktale, srce je postalo prevrtljivo, kako samo ono zna biti. "Nije bilo lako oprati 35 milijuna kuna, od svega me hvatala panika", izjavila je Uskokovim istražiteljima, koji su to kasnije proslijedili Jutarnjem listu.

Kad se srce počne kolebati

Srce je sve više govorilo ne, ali pohlepa je svejedno govorila da. "Bilo me je strah dizati s računa Fimi-Medije iznose veće od 100 tisuća kuna, da ne ispadne kao pranje novca, pa sam odlučila sam da se dio tog novca izvuče uz pomoć Bojana Dimića", kazala je Jurak. Srce je prepustilo mjesto razumu.

Nakon što se cijela operacija ubiranja prljavog novca raspala, Jurak je "uništila evidenciju jer se preplašila da će je netko pronaći". Srce je i tada reklo ne - ne smije se uništavati tragovi kriminala - ali strah za vlastitu kožu ipak je rekao da.

Kad srce ne kaže ne

Mladenu Barišiću i njegovu pajdašu Sanaderu srce nikad nije reklo ne. "Ivo i ja nikad nismo pomislili da ćemo jednog dana postati dio istrage", priznao je Uskoku.

Slično kao i kod Nevenke Jurak, srce se počelo kolebati negdje u proljeće 2008. godine. "U meni se počeo javljati određeni crv sumnje". I što je tada napravio? Nništa, lojalnost je prevladala. Sve dok nije shvatio da je "Sanaderu bio samo tajnica, potrčko i poštar kojeg bezobzirno iskorištava i kojeg bi mogao samo tako odbaciti".

Kad srce prepukne

Sanader mu se nakon bijega s dužnosti više nije javljao i Barišiću je srce - kao i ljigavoj sapunici - prepuklo, a nagon za osvetom i samoodržanjem se probudio. A kad je Sanader izbačen iz stranke i Barišić ubačen u zatvor, tu se srce više nije slušalo.

Ima toga još. Kad je Jadranka Kosor preuzimala od Sanadera crne Barišićeve fondove, srce joj je vjerojatno govorilo ne. Ali ambicija je govorila da. Kad su HDZ-ovci primali plaće iz crnih fondova, srce im je također govorilo ne, ali eto, pohlepa je govorila da.

Srce je govorilo ne i kad su se ukradenom lovom kupovali mediji i političari, ali nagon za vlašću ipak je prevladao. Kad su se kampanje financirale iz crnih fondova, srce se isto kolebalo, ali emocijama tu nije bilo mjesta.

Kad srce poskoči i preskoči

Čak i kad je Ivan Jarnjak registrirao Sanaderov BMW, zatim naknadno "za potrebe Revizije" potpisao odluku o kupnji blindirane limuzine, srce mu je vjerojatno govorilo ne. Upozoravalo ga da je to protuzakonito, da se to ne smije raditi i da će se sigurno otkriti. Ali eto, lojalnost je prevladala. I poslušnost. I beskičmenjaštvo.

Nemamo dokaza, ali možemo pretpostaviti da je i Branku Bačiću srce poskočilo kad je po nalogu šefice Kosor preuzeo od Mladena Barišića torbu s dva milijuna kuna i 300 tisuća eura, stavio ih u sef i zatim pokušao položiti na banku. Tada je vjerojatno i razum govorio ne. Ali odanost je rekla da. Sakrij torbu, prikrij tragove, slušaj šeficu.

Kad se ne sluša srce

Tako to izgleda kad ljudi ne slušaju svoje srce. Kimaju glavom, donose loše odluke, ubiru prljavi novac, kradu i pljačkaju, prikrivaju pljačku, šute o pljački, opravdavaju pljačku.

Stoga im na kraju ove srcedrapateljne priče inspirirane Polančecovim priznanjem, od srca posvećujemo pjesmu koja u srce dira: "Zato slušaj svoje srce i ne brini se/ Slušaj kako tuče i vodi te/ Slušaj svoje srce, slušaj glas/ Samo srcu vjeruj, srce najbolje zna".

Dabogda ih strefila ravno u čelo.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje