"VISINA pristojbe ovisila bi o dohotku, a ne bi je plaćali, primjerice, nezaposleni", objasnio je za Novi list Milan F. Živković, glavni savjetnik za medije Ministarstva kulture govoreći o najavljenim promjenama naplate TV pretplate koja bi trebala uslijediti nakon 2013. godine. HRT mjesečno od pretplate ubire oko 96 milijuna kuna mjesečno, a ovakvim sustavom naplate taj se iznos navodno ne bi smanjivao. Isto tako neće svi plaćati isto, nego će iznos ovisiti o visini dohotka obveznika.

 

 

"To bi, očigledno, značilo da se pristojba plaća individualno, a obaveza plaćanja ne proizlazi više iz posjedovanja prijemnika ili kompjutora u domaćinstvu, nego naprosto iz činjenice boravka u Hrvatskoj. Osoba s višim primanjima plaćala bi višu, a umirovljenici recimo, ili nezaposleni nižu ili nikakvu pristojbu. Drugim riječima, za hipotetsko domaćinstvo od dvije osobe s upravo srednjim prihodom ne bi se praktično ništa promijenilo, osim što bi, umjesto sadašnjih osamdeset kuna, oboje ubuduće plaćali po četrdeset", pojasnio je Živković na Novi list. 

 

Predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača Nenad Kurtović načelno podržava ono što savez odavna zagovara te 'ganja' i sudskim putem ne bi li srušio važeći model pristojbe, da svatko plaća pristojbu sukladno svojim mogućnostima, odnosno sukladno visini prihoda što ih ostvaruje vlasnik aparata, ili kućanstvo. No, nikako mu se ne sviđa to što se, kako kaže, praktički radi o novom porezu po glavi stanovnika s obzirom na to da bi pristojbu plaćao svatko, posjedovao ili ne imovinu, odnosno TV prijemnik. "Ako se radi o imovini moraš s njom raspolagati. Imovine ili ima, ili nema", zaključio je Kurtović za Novi list. 

 

Ministarstvo kulture: Nikako se ne radi ni o kakvom novom porezu!

Zbog brojnih upita o reformi HRT-a, Ministarstvo kulture odlučilo je poslati dodatno obrazloženje kojeg prenosimo u cijelosti:

"Reforma HRT pristojbe jedna je od ključnih tema rasprave o medijskoj politici koja se intenzivira i koja će biti otvorena do sredine 2013. Dakle, riječ je o jednoj od tema važnih za reformu medija u Hrvatskoj, a kako će se i kada moguća reforma pristojbe provesti ovisit će o ishodu rasprave cjelokupne medijske strategije.

Razlog za pokretanje rasprave i o tom pitanju je potreba da se uspješan modela financiranja javnog radija i televizije proširi i na druge medije i medijske sadržaje od javnog interesa. Drugi važan razlog je da ne možemo ignorirati učestale prigovore na visinu pristojbe koja dolaze od pučkog pravobranitelja, udruga umirovljenika i nezaposlenih.

Ciljevi koji bi se reformom pristojbe mogli ostvariti su pravednost, potpuni obuhvat i viši prihod koji bi se onda trebao usmjeriti u financiranje različitih medija i medijskih sadržaja od javnog interesa, odnosno onih usmjerenih društvenim, a ne tržišno, definiranim ciljevima kao što su pravovremena, potpuna i svakome dostupna informacija i koja ispunjava funkcije obrazovanja i orijentacije u društvu i politici.

Polazno načelo te reforme bi trebalo biti da se prihodi HRT-a od pristojbe ne smanje. Drugo načelo - da pristojba više ne bude svojevrsni "flat tax", nego da njen iznos ovisi o visini (različitih vrsta) dohotka obveznika, tako da se postojeće porezno opterećenje u odnosu na dohodak, ne povećava. Obaveza plaćanja ne bi više proizlazila iz posjedovanja prijemnika ili kompjutora u domaćinstvu, nego naprosto iz činjenice boravka u Hrvatskoj. Osoba s višim primanjima plaćala bi višu, a umirovljeni, recimo, ili nezaposleni nižu ili nikakvu pristojbu.

Lako je pretpostaviti i da bi tako reformirana pristojba, ako bi o njenoj naplati brinula porezna uprava, imala potpuni obuhvat obveznika, ostvarujući pritom i značajnu uštedu u nemalim (milijunskim) troškovima naplate koje danas snosi HRT.

Osim što otvara mnogobrojna važna pitanja raspodjele sredstava, naravno da reforma pristojbe u neku vrstu doprinosa za javne medije podrazumijeva i poprilično krupne promjene, različite strahove i s njima povezane otpore.

Pritom, ipak, ohrabruju dvije stvari:

1. Kriza medija svakim danom, čini se, sve više i najvatrenijih zagovornika tržišta razuvjerava u njegovu mogućnost da društvo opremi medijima u demokratskoj i obrazovnoj funkciji.

2. Slične reforme počinju poduzimati i europske zemlje na koje se obično volimo ugledati, poput Finske, Švicarske ili Njemačke gdje su također uvidjeli da samo tržišna regulacija medija ne garantira ni neovisnost niti proizvodnju sadržaja od javnog, društvenog interesa.

Nikako se ne radi ni o kakvom novom porezu koji će opteretiti građane i svaka odluka biti će, dakako, koordinirana s cjelokupnom vladinom politikom".