OBNOVLJENA IZVEDBA PARSIFALA DOŽIVJELA USPJEH U PARIŠKOJ OPERI
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Obnovljena izvedba Wagnerova "Parsifala" u Pariškoj operi, koja je označila početke američkog tenora Cliftona Forbisa na toj pozornici, popraćena je ovih dana burnim pljeskom publike oduševljene besprijekornom podjelom uloga i orkestrom u punoj formi.
Premda Clifton Forbis nije zaslužio kritike u ulozi "pravog pravcatog nevinašca" Parsifala, ipak nema dostojanstvo i scensku lakoću Placida Dominga koji je 2001. obilježio treću obnovljenu izvedbu te predstave.
Premda je dobio srdačan pljesak, morao se povući pred sjajnom Kundry švedske sopranistice Katarine Dalayman i veličanstvenim Klingsorom basa jamajkanskog podrijetla Willarda Whitea.
Preostale uloge, visokog formata za niz od pet predstava (do 30. travnja) dodijeljene su savršenom islandskom basu Kristinnu Sigmundssonu (Gurnemanz) i solidnom njemačkom bas-baritonu Albertu Dohmenu (Amfortas).
Publika je posebno srdačno ispratila glazbenog direktora Pariške opere, Amerikanca Jamesa Conlona, i zanosni orkestar kuće koji je očito bio nadahnut "čarolijom Velikog petka".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U četvrtoj obnovljenoj izvedbi koja dolazi šest godina nakon prve, produkcija Britanca Grahama Vicka, pročišćena i vrlo statična, dobro stari. Dekorativna rješenja koja su se u prvoj izvedbi djela pobijala, kao što su "anđeli-vitezovi" s oklopom urešenim krilima u duginim bojama, više, kako se čini, ne smetaju nikome.
"Parsifal", glasovita četverosatna drama koja je prvi put izvedena 1882. u Bayreuthu, posljednja je Wagnerova opera. U program Pariške opere uvrštena je 1914.
(Hina) vrad bnš
Premda Clifton Forbis nije zaslužio kritike u ulozi "pravog pravcatog nevinašca" Parsifala, ipak nema dostojanstvo i scensku lakoću Placida Dominga koji je 2001. obilježio treću obnovljenu izvedbu te predstave.
Premda je dobio srdačan pljesak, morao se povući pred sjajnom Kundry švedske sopranistice Katarine Dalayman i veličanstvenim Klingsorom basa jamajkanskog podrijetla Willarda Whitea.
Preostale uloge, visokog formata za niz od pet predstava (do 30. travnja) dodijeljene su savršenom islandskom basu Kristinnu Sigmundssonu (Gurnemanz) i solidnom njemačkom bas-baritonu Albertu Dohmenu (Amfortas).
Publika je posebno srdačno ispratila glazbenog direktora Pariške opere, Amerikanca Jamesa Conlona, i zanosni orkestar kuće koji je očito bio nadahnut "čarolijom Velikog petka".
U četvrtoj obnovljenoj izvedbi koja dolazi šest godina nakon prve, produkcija Britanca Grahama Vicka, pročišćena i vrlo statična, dobro stari. Dekorativna rješenja koja su se u prvoj izvedbi djela pobijala, kao što su "anđeli-vitezovi" s oklopom urešenim krilima u duginim bojama, više, kako se čini, ne smetaju nikome.
"Parsifal", glasovita četverosatna drama koja je prvi put izvedena 1882. u Bayreuthu, posljednja je Wagnerova opera. U program Pariške opere uvrštena je 1914.
(Hina) vrad bnš
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati