Foto: Facebook

NAKON gostovanja Roberta Pauletića u RTL-ovoj emisiji Studio 54, gdje je ponovio da se forsiraju "purgerski" prijevode crtića, javio se Nikola Klobučarić iz tvrtke Project 6, koja radi sporne sinkronizacije za Continental Film. 

Pauletić je na RTL-u gostovao s dr. Ivom Žanićem, profesorom sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji je napisao knjigu o sinkronizacijama crtića "Kako govore hrvatski magarci" i poručio mu da je u kombinacijama s Klobučarićem, jer mu je ovaj dostavljao podatke potrebne za knjigu.
Reakciju Index prenosi u cijelosti, a uzbudljivu emisiju možete pogledati ovdje.

Prenosimo odgovor na optužbe Roberta Pauletića iz tajne sinkronizatorske službe Sinc Inc. (STROGO POVJERLJIVO)

"Naslov je malo ciničan, složit ćete se. Prema onoj poznatoj Marka Twaina: Cinik je onaj koji zna cijenu svačega, a ne zna vrijednost ničega, vrijednost sinkronizacije crtića cinično je vrednovati prema navijačkim argumentima, s upornošću u isključivosti. Evo i zašto.

Sinkronizacija crtića je kreativan posao u kojem sudjeluje redatelj sinkronizacije sa svojim kreativnim timom: prevoditeljem, producentom i glumcima. Ponajviše zato što je riječ o programu namijenjenom djeci, mi u Project 6 studiju prije svega radimo etički i moralno odgovorno, a cijelom timu je apsolutni prioritet zadržati jezični standard u javnom govoru.

U narativnom obliku on se u medijima svakodnevno koristi, ali u pravom, živom jeziku kojim razgovaramo, dijalekti nude mnogo više mogućnosti za izražavanje.

"Hrvatski standardni jezik je dogovoreni vid jezika koji nikome nije materinski"

U dramaturgiji, korištenje dijalekata u dijalozima je obogaćivanje te dramaturgije. Neosporna je istina da je, baš kao svi jezični standardi na svijetu, i hrvatski standardni jezik dogovoreni vid jezika koji nikome nije materinski, nego se svladava u obrazovnom sustavu i vlastitim trudom praktički cijeli život. To je jednostavno tako.

Svatko može biti general nakon bitke, selektor nakon utakmice ili kritičar tuđeg autorskog djela. Samo rijetki mogu stvarati tako da njihova djela budu prepoznata kao trajna vrijednost. Crtići nakon sinkronizacije neminovno postaju trajna vrijednost, jer ih iz generacije u generaciju gledaju neki novi klinci. Svatko tko javno govori, nastupa ili radi program za medije, ne može imati saborski imunitet na kritiku.

Komentari slušatelja i gledatelja pomažu nam da budemo još bolji i da poliramo naš rad do visokog sjaja. Kritičari su u pravu kada kritiziraju loše sinkronizacije, jer svaki studio postavlja svoje kriterije kvalitete.

U slučaju sinkronizacije crtanih filmova, naša publika su djeca. Ona su konzumenti našeg kreativnog rada jer samo djeca zaista gledaju crtiće. Kao najveći obožavatelji crtića, ona su i naši najstroži kritičari i znaju vrlo dobro prepoznati kvalitetu sinkronizacije. Jedino se tu otvara prostor za podjelu, na dobre i loše sinkronizacije.

"Uvijek je netko zapostavljen"
Ako potičemo djecu da uče strane jezike, zašto im onda braniti da upoznaju vrijednosti vlastitog jezika? Raznovrsnost dijalekata je posebnost našega jezika. Općenito, bilo bi bolje imati veću i raznolikiju dijalekatsku zastupljenost, ali u zastupljenosti dijalekata dolazimo do praktične dvojbe - koji dijalekt odabrati, a da se ostali ne zapostave? Statistička mjerenja zastupljenosti dijalekata u crtićima su, blago rečeno, neozbiljna pa zato i zanemariva, jer, vjerujte, baš uvijek će se netko naći zapostavljen.

I napokon: odgovor na pitanje "Zašto se to radi?"

Prije svega moram demantirati teoriju zavjere o kajkavizaciji crtića. Iza toga sasvim sigurno ne stoje ni masoni, ni Židovi, ni Bin Laden. Kao što TBF pjeva na dalmatinskom jer im to najbolje pristaje, tako i kreativni tim dijaloge oživljava dijalektom koji najbolje pristaje situaciji. Ne samo distributer, ne studio, nego redatelj, producent i cijeli tim odlučuju o tome.

To je kreativna odluka kojoj, u napadu na jezični standard, ne idu na ruku dvije nepobitne činjenice: da, većina studenata Akademije dramske umjetnosti diplomirala je u Zagrebu; da, većina studija koji sinkroniziraju crtiće locirana je u Zagrebu.

Postoji jednostavno objektivan odnos ekonomske moći i koncentracije kulturnih industrija. Naime, Zagreb je glavni grad, u Zagrebu su studiji, i utjecaj je prirodan i neizbježan, nikakva urota ni animozitet. Zato predlažem rješenje. Nazovimo sinkronizacije o kojima govori gospodin Pauletić "zagrebačkom školom sinkronizacije" pa ostavljam nekoj drugoj regiji da oblikuje svoju sinkronizacijsku školu i kvalitetom se probije na nacionalnu razinu.

Tolerantna FB grupa „Svi u bojkot...“

Zašto članovi grupe većinom koriste fetivi dalmatinski kad objavljuju postove? Ako je grupa već toliko puritanska u pogledu hrvatskog jezika, zašto ne komentiraju na književnom standardu za koji se toliko bore?

Tu FB grupu Pauletić koristi kao paravan za obračun s Continental filmom, a navijačku skupinu koja se krije iza te FB grupe za vlastitu promociju. Navedenom sociolingvističkom temom i vještom manipulacijom članova, osnivač grupe uspio je stvoriti kritičnu masu aktivnih huškača koji misle da brane svoj lokalpatriotizam, da su stali na barikade u obrani od perfidnog napada Sjevera na Jug, da time čuvaju svoje jezično naslijeđe… zapravo ih autor samo iskorištava u svrhu vlastite promocije.

"Djeca sigurno neće postati purgeri ako kažu roćkas"

Svatko tko nema nešto važnije u životu, trebao bi izdvojiti vrijeme, učlaniti se u grupu, pisati hvalospjeve o gospodinu Pauletiću i pozabaviti se ovom opasnom, vrlo opasnom problematikom.

Suprotno tvrdnjama osnivača ove grupe, uvjeravam vas da kao što Bandić neće postati Englez ako kaže "Tejk it ot liv it", tako ni djeca sigurno neće postati purgeri ako kažu "roćkas".

Nikola Klobučarić, šef tajne sinkronizatorske službe Sinc Inc.