54.156.37.174 US
 

Optužnica protiv Gotovine, Čermaka i Markača

Piše:
četvrtak, 13.3.2008. 18:57
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

ZAJEDNIČKA optužnica kojom se generale Antu Gotovinu, Ivana Čermaka i Mladena Markača tereti za "zločine protiv čovječnosti" i "kršenje ratnih prava", osim životopisa trojice generala, donosi i činjenični opis udruženog zločinačkog pothvata te popis zločina za koje se tereti trojicu generala.

Ante Gotovina

Ante Gotovina je rođen 12. listopada 1955. godine na otoku Pašmanu, područje Zadra, u Hrvatskoj, koja je u to vrijeme bila dio Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije (SFRJ). Od 1. veljače 1973. do 1. veljače 1978. Gotovina je bio pripadnik francuske Legije stranaca te je ondje postao dočasnik. U lipnju 1991. godine se vratio u Hrvatsku te je postao zapovjednik Prve brigade Zbora narodne garde (ZNG). Od veljače 1992. godine do svibnja ili lipnja iste godine, bio je zamjenik zapovjednika Specijalne jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno Hrvatske vojske (HV). Potom je do listopada 1992. godine bio u Hrvatskom vijeću obrane (HVO).

9. listopada 1992. godine je gotovina kao general brigadir imenovan zapovjednikom HV-a za splitsko područje, koje je 1993. godine imenovano splitskim zbornim područjem. 30. svibnja 1994. godine je promoviran je u general bojnika. U periodu od kraja srpnja do 4. kolovoza 1995. godine imenovan je general pukovnikom. Zapovjednik HV-a za splitsko područje bio je do ožujka 1996. godine. 12. ožujka 1996. godine ga je predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman imenovao šefom Inspektorata HV-a.

Od najkasnije 4. kolovoza 1995. godine do 15. studenog 1995. godine Gotovina je bio zapovjednik HV-a na splitskom zbornom području te vrhovni operativni zapovjednik u vojnoj operaciji Oluja, koja se odigravala na području južne Krajine. Nad njim je bilo više zapovjednih ovlasti i odgovornosti. Tijekom operacije Oluja i nakon nje, zapovijedao je svim jedinicama, elementima i pripadnicima HV-a koji su se nalazili na području splitskog zbornog područja, jednako kao i ostalim snagama koje su bile stavljene pod njegovo zapovjedništvo, a nalazile su se na području južne Krajine u vrijeme operacije Oluja. Jedinice koje su bile stavljene pod Gotovinino zapovjedništvo, tijekom perioda kojeg obuhvaća zajednička optužnica protiv trojice generala, popisane su u "Aneksu A". Kao zapovjednik splitskog zbornog područja, Ante Gotovina je bio odgovoran, između ostalog, za discipliniranje i nadzor njemu podređenih.

Ivan Čermak

Ivan Čermak rođen je 19. prosinca 1949. godine u Zagrebu, Hrvatska. Između 1990. i 1991. godine Čermak je bio dopredsjednik Izvršnog odbora Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a obnašao je i dužnost savjetnika predsjednika Tuđmana. 1991. godine je Čermak imenovan pomoćnikom ministra obrane u hrvatskoj Vladi, a na toj je poziciji ostao do 1993. godine. Tijekom i nakon obnašanja te dužnosti bio je general pukovnik.

Čermak je održavao bliske odnose s predsjednikom Tuđmanom. 5. kolovoza 1995. godine predsjednik Tuđman ga je osobno imenovao zapovjednikom zbornog mjesta Knin, koje se protezalo nad Civljane, Ervenik, Kijevo, Kistanje, Knin, Nadvodu i Orlić. Čermak je u Kninu 5. ili 6. kolovoza 1995. godine osnovao stožer, a dužnost zapovjednika zbornog mjesta Knin je obavljao do otprilike 15. studenog 1995. godine. Kao zapovjednik zbornog mjesta Knin, Čermak je imao vojnu i administrativnu ulogu, a kao predstavnik hrvatske Vlade je informirao Međunarodnu zajednicu i medije o napredovanju akcije Oluja koja se proširila van granica zbornog mjesta Knin.

Čermaku su pripale brojne zapovjedne ovlasti i odgovornosti na području zbornog mjesta Knin, kako nad snagama HV-a, tako i nad snagama civilne policije koja je djelovala na tom području. Podređene su mu bile Četvrta i Sedma brigada HV-a, Prva gardijska brigada, 113., 142. i 144. pješadijska brigada, 126., Šesta, Sedma i 134. domobranska pukovnija te kombinirana postava Vojne policije (sastavljena od pojedinih jedinica 72. i 73. bataljuna Vojne policije). Na istom su području djelovali i pripadnici policije s područja Zadar Knin i Kotar Knin.

Kao zapovjednik zbornog mjesta Knin, Čermak je bio odgovoran, između ostalog, za discipliniranje i nadzor svog dodijeljenog mu vojnog osoblja, organizaciju dužnosti na području zbornog mjesta te uspostavljanje suradnje i koordinacije između zbornog mjesta i policijskih snaga na tom području, u svrhu provođenja zakona i reda.

Mladen Markač

Mladen Markač rođen je 8. svibnja 1955. godine u Đurđevcu, Hrvatska. 1981. godine je diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu, a 1982. godine prijavio se u vojnu službu. Potom je postao pripadnik policijskih snaga Ministarstva unutarnjih poslova SFRJ. 1990. godine je Markač postao pripadnik specijalnih postrojbi MUP-a RH. Nakon što je imenovan zamjenikom zapovjednika, krajem 1990. godine, njegova postrojba je imenovana Antiterorističkom jedinicom Lučko. 1992. godine je postao general pukovnik.

18. veljače 1994. godine Markača je predsjednik Tuđman imenovao pomoćnikom ministra unutarnjih poslova te zapovjednikom Specijalne policije MUP-a RH, što ga je činilo nadređenim, ali i odgovornim, za sve operacije i djelovanja Specijalne policije. Tijekom operacije Oluja Markač je imao čin general pukovnika.

Markaču je kao zapovjedniku Specijalne policije, osim brojnih ovlasti, pripala i odgovornost za djelovanje svih pripadnika Specijalne policije koji su bili uključeni u akciju Oluja te u akcije i operacije koje su nakon nje uslijedile. U Oluji su sudjelovali pripadnici specijalne policije iz raznih specijalnih postrojbi, uključujući i Antiterorističku jedinicu Lučko, Logistički odjel Specijalne policije te Komunikacijski odjel MUP-a, kao i specijalni policajci iz Bjelovarsko-bilogorske, Dubrovačko-neretvanske, Istarske, Karlovačke, Krapinsko-zagorske, Ličko-senjske, Osječko-baranjske, Primorsko-goranske, Šibenske, Sisačko-moslavačke, Splitsko-dalmatinske, Varaždinske, Vukovarsko-srijemske, Zadarsko-kninske i Zagrebačke županije.

Mladen Markač je također imao zapovjednu kontrolu nad svim pripadnicima raketne i artiljerijske postrojbe, koji su bili pridruženi njegovim snagama te stavljeni pod njegovu kontrolu tijekom operacije Oluja i svih operacija i akcija koje su uslijedile nakon nje.

Činjenični opis udruženog zločinačkog pothvata

Od najkasnije srpnja 1995. godine do 30. rujna 1995. godine generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, zajedno s još nekim kasnije navedenim osobama, sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu, čija je osnovna svrha bilo trenutno uklanjanje srpskog stanovništva s područja Krajine, silom, zastrašivanjem, prijetnjama, protjerivanjem, prisilnim raseljavanjem i deportacijama te uništavanjem domova i preostalih dobara, što je kažnjivo prema člancima 3 i 5 statuta Tribunala. Pored zločina koji su gore navedeni kao dio udruženog zločinačkog pothvata, predvidljivo je da su ubojstva, nehumanost i okrutna postupanja bili moguća posljedica izvršenja pothvata.

Pod pojmom "Krajina" se u zajedničkoj optužnici podrazumijeva područje Hrvatske koje je su Srbi prozvali "Republikom Srpskom Krajinom", odnosno takozvana SAO Krajina. Vojna operacija Oluja je provedena na dijelu i na području oko južne Krajine. Ovaj udruženi zločinački pothvat, čiji su Gotovina, Čermak i Markač bili članovi i ključni sudionici, proces je koji je usvojen, isplaniran i pripremljen najkasnije do srpnja 1995. godine i koji je u potpunosti implementiran u kolovozu 1995. godine i kasnije.

Sa Gotovinom, Čermakom i Markačem je u ovom udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovalo mnogo osoba, među kojima i predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, ministar obrane RH Gojko Šušak, Janko Bobetko, stožerni general HV-a do umirovljenja 17. srpnja 1995. godine, te Zvonimir Červenko, koji je tu dužnost preuzeo nakon Bobetkovog umirovljenja.

Članovi udruženog zločinačkog pothvata surađivali su međusobno i sa svojim podređenima na provođenju zločina protiv srpskih civila i njihove imovine. Među njihovim službenicima su bili razni oficiri, službenici i članovi hrvatske Vlade i političkih krugova, na svim razinama (uključujući i članove gradskih i lokalnih uprava), razni čelnici i članovi HDZ-a, razni oficiri i pripadnici HV-a, specijalne policije, civilne policije, vojne policije, hrvatskih obavještajnih službi te još neke nepoznate osobe.

Načini sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu

Razni članovi udruženog zločinačkog pothvata, uključujući Gotovinu, Čermaka i Markača, individualno su ili u suradnji s ostalima sudjelovali u pothvatu na način da su uspostavljali, organizirali, zapovijedali i upravljali, omogućavali, sudjelovali u radu, podupirali i obnašali dužnosti u HV-u, vojnoj policiji, specijalnoj policiji, obavještajnim i sigurnosnim agencijama i ostalim snagama koje su bile objekti provođenja raznih zločina počinjenih u sklopu pothvata, kao što su prisilno raseljavanje, pljačkanje i uništavanje imovine, ubojstva i nehumano ponašanje.

Jednako tako su inicirali, promovirali, planirali, pripremali, sudjelovali u, podupirali i ohrabrivali, formulirali i implementirali politiku hrvatske Vlade, vojnu politiku, programe, planove, dekrete, odluke, regulative, strategije i taktike, koje su se koristile u vojnim bazama i vozilima u raznim akcijama ili za štetu načinjenu srpskom stanovništvu, kao što je uskraćivanje temeljnih ljudskih prava te uništavanje njihovih domova i imovine.

Članove udruženog zločinačkog pokreta optužnicom se tereti i za širenje lažnih informacija kojima se srpsko stanovništvo zastrašivalo i tjeralo u bijeg iz područja Krajine, potom za ohrabrivanje, pripremanje i provođenje zločina nad Srbima, zataškavanje i ne kažnjavanje tih istih zločina te davanje lažnih i nepotpunih informacija međunarodnim organizacijama, promatračima, istražiteljima i javnosti.

"Generali su prikrivali zločine u Oluji"

Ante Gotovina je u udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovao direktno i indirektno i to na način da je od najkasnije srpnja 1995. godine sudjelovao u planiranju i pripremanju akcije Oluja te akcija i operacija koje su potom uslijedile, sve do 30. rujna 1995. godine. Također, od 4. kolovoza do 30. rujna 1995. godine je zapovijedao svim jedinicama koje su se nalazile na splitskom zapovjednom području i području južne Krajine.

Generala Gotovinu se tereti i da je poricao i zataškavao kriminalne aktivnosti te lažirao izvješća o zločinima koji su počinjeni u operaciji Oluja, uključujući palež, mučenje i ubijanje srpskih civila. U optužnici se navodi i kako nije uspio uspostaviti zakon, red i disciplinu među svojim podređenima te kako nije spriječio ili kažnjavao zločine koje su počinili protiv krajiških Srba.

I generala Ivana Čermaka se tereti za direktno i indirektno sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu jer je zapovijedao zbornim mjestom Knin, izdavanje zapovjedi pripadnicima HV-a i MUP-a na tom području, zataškavanje i poricanje kriminalnih aktivnosti koje su se ondje događale, davanje lažnih i nepotpunih izvješća o zločinima za koje je znao da su počinjeni te davanje lažnih obećanja Međunarodnoj zajednici, da će biti poduzete akcije sprječavanja zločina. Ni on među svojim podređenima nije uspijevao provoditi zakon, red i disciplinu.

Mladena Markača se jednako kao i Gotovinu i Čermaka tereti za direktno i indirektno sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu i to zato što je kao zapovjednik specijalne policije te raketnih i artiljerijskih postrojbi HV-a, sudjelovao u pripremi i provođenju operacije Oluja te akcija i operacija koje su uslijedile nakon Oluje. Optužnicom se i njega tereti da je dozvoljavao, poricao i prikrivao kriminalne aktivnosti te lažirao izvješća o počinjenim zločinima te za neuspjeh pri uspostavi zakona, reda i discipline među podređenima, kao i za ne kažnjavanje zločina počinjenih nad krajiškim Srbima.

"Hrvatska vojska je Krajinom sijala paniku i strah"

U optužnici se nadalje donosi tijek ratnih događanja u Hrvatskoj, od 25. lipnja 1991. godine, kada je Hrvatska proglasila neovisnost, preko početka misije UNPROFOR-a u Hrvatskoj, pa sve do pokušaja Hrvatskih obrambenih snaga da vrate nasilno oduzeti hrvatski teritorij, među kojima se nalazi i operacija Oluja te sve popratne akcije.

Hrvatsku vojsku se optužuje da je na području Krajine "sijala paniku i strah", a navodi se i da su se u javnost, putem televizije i radijskih postaja, plasirale vijesti o tome kako Srbi "slobodno mogu otići", dok su se istovremeno srpskim civilima "predočavale karte isključivo hrvatskog teritorija s ucrtanim izlaznim rutama za srpsko stanovništvo".

Navodi se kako su srpska sela uništavana, pljačkana i spaljivana, a stanovništvo protjerivano, mučeno, ponižavano, dok su oni koji nisu mogli ili željeli napustiti područje, većinom starci i invalidi, ubijani, a njihova su mrtva tijela bacana niz litice. Neki su živi spaljivani, neki su nasmrt izbodeni, a neki su ustrijeljeni. Mnogi su nestajali. Neki su kasnije pronađeni mrtvi, a sudbina nekih ni danas nije poznata.

U optužnici protiv trojice generala stoji i kako se provodila nasilna demografska politika kojom se u kuće protjeranih srpskih civila useljavalo hrvatsko stanovništvo.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Progoni

Od srpnja 1995. do 30. rujna 1995. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, djelujući individualno i/ili preko sudionika u zajedničkom kriminalnom pothvatu planirali su, naredili, počinili i/ili potpomogli i planiranje, pripremu i/ili provođenje progona protiv krajiških Srba, na političkoj, rasnoj i/ili religijskoj osnovi, u južnom dijelu Krajine, koja uključuje sljedeće općine: Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Lisičić, Nadvoda, Obrovac,Oklaj i Orlić.

Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač odgovorni su za djela progona protiv Srba iz Krajine uključujući deportaciju i prisilno premještanje, razor i spaljivanje srpskih domova, pljačkanje privatne i javne srpske imovine,ubojstva, ostala nehumana djela koja uključuju uklanjanje civila i krvnički tretman, nezakonita djela na civile i civilne objekte, nametanje restriktivnih i diskriminirajućih mjera, uključujući i nametanje diskriminirajućih zakona, diskriminirajuće oduzimanje imovine, nezakonite kazne, i nestajanje.

Zbog tih djela i propusta Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač krivi su za sljedeće zločine: Progone na političkoj, rasnoj i religijskoj osnovi - zločin protiv čovječnosti.

Deportacija i nasilno iseljavanje

Od srpnja 1995. do 30. rujna 1995. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, djelujući individualno i/ili preko sudionika u zajedničkom kriminalnom pothvatu planirali su, naredili, počinili i/ili potpomogli i planiranje, pripremu i/ili provođenje nasilnog iseljavanja i/ili deportacije stanovnika južnih dijelova Krajine u SFRJ, Bosnu i Hercegovinu i/ili ostale dijelove Hrvatske, pod prijetnjom (uključujući pljačkanje i uništenje vlasništva), čiji je učinak trebao biti raseljavanje srba s prostora Krajine ili sprječavanje njihova vraćanja u sljedeće općine: Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Lisičić, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orlić.

Zbog tih djela i propusta Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač krivi su za sljedeće zločine: Raseljavanje i nehumana djela (prisilno preseljavanje) - zločin protiv čovječnosti.

Pljačkanje javnog ili privatnog vlasništva

Od srpnja 1995. do 30. rujna 1995. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, djelujući individualno i/ili preko sudionika u zajedničkom kriminalnom pothvatu planirali su, naredili, počinili i/ili potpomogli i planiranje, pripremu i/ili provođenje sustavnog pljačkanja imovine u vlasništvu stanovnika Krajine, uključujući i njihove domove, sporedne zgrade, staje i/ili stoku u sljedećim općinama: Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orlić.

Zbog tih djela i propusta Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač krivi su za sljedeće zločine: Pljačkanje javnog ili privatnog vlasništva - kršenje ratnih prava i običaja.

Razaranje iz obijesti

Od srpnja 1995. do 30. rujna 1995. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, djelujući individualno i/ili preko sudionika u zajedničkom kriminalnom pothvatu planirali su, naredili, počinili i/ili potpomogli i planiranje, pripremu i/ili provođenje velikog razaranja, uključujući paljenje i značajno razaranje sela i domova u vlasništvu krajiških Srba, te ubijanje stoke i zagađivanje bunara u sljedećim općinama: Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin, Lišane Ostrovičke, Lisičić, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orlić.

Zbog tih djela i propusta Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač krivi su za sljedeće zločine: Uništavanje gradova i sela iz obijesti ili devastacija koja nije opravdana vojnom potrebom - kršenje ratnih prava i običaja.

Ubojstva

Od srpnja 1995. do 30. rujna 1995. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, djelujući individualno i/ili preko sudionika u zajedničkom kriminalnom pothvatu planirali su, naredili, počinili i/ili potpomogli i planiranje, pripremu i/ili provođenje ubojstava civilnog srpskog stanovništva s područja Krajine i osoba koje nisu provodile nasilje, uključujući i oružanu vojsku Srbije koja nije koristila oružje te vojnike nesposobne za borbu, koje se po ratnim pravilima treba zaštititi. Optužnicom ih se tereti za paljbu, paljenje i klanje u sljedećim općinama: Donji Lapac, Drniš, Ervenik, Gračac, Kistanje, Knin i Orlić.

Zbog tih djela i propusta Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač krivi su za sljedeće zločine: Ubojstva - zločin protiv čovječnosti i kršenje ratnih prava i običaja.

Nehumana djela i okrutno pročišćavanje

Od srpnja 1995. do 30. rujna 1995. Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač, djelujući individualno i/ili preko sudionika u zajedničkom kriminalnom pothvatu planirali su, naredili, počinili i/ili potpomogli i planiranje, pripremu i/ili provođenje nehumanog pročišćavanja protiv civilnog srpskog stanovništva s područja Krajine i srpskih vojnika koji nisu bili agresivni i koji su bili nesposobni za borbu te ih se po ratnim pravilima trebalo zaštititi. Optužnicom ih se tereti za ponižavanje i degradaciju, otvorenu paljbu (također i zračne napade), vrijeđanje, premlaćivanje, klanje, strašenje i paljenje u sljedećim općinama: Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gračac, Kistanje, Knin i Orlić.

Zbog tih djela i propusta Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač krivi su za sljedeće zločine: Nehumana djela - zločin protiv čovječnosti; Krvničko čišćenje - kršenje ratnih prava i običaja.

Opći navodi optužnice

Osim ako nije drugačije napomenuto, sva djela navedena u ovoj zajedničkoj optužnici dogodila su se na teritoriju bivše Jugoslavije. U odgovarajućim vremenskim razdobljima, na području Krajine u republici Hrvatskoj i na teritoriju bivše Jugoslavije postojao je oružani napad. Sva djela, prekršaji i provođenje navedeni kao zločin u ovoj zajedničkoj optužnici pojavljuju se kao rasprostranjen i sistematski napad upućen protiv civila, i to protiv srpske populacije u južnom dijelu Krajine. U odgovarajućim vremenskim razdobljima, svaki od optuženih je trebao ostati vjeran zakonima o vođenju rata, uključujući i pravila Ženevske konvencije iz 1949. godine te dopunski protokol.

Sva djela, prekršaji i ponašanje za koja su optuženi, povezano s počinjenim razaranjem, izvršeni su nezakonito i bez potrebe ili opravdanja. Gotovina, Čermak i Markač optuženi su za sve gore navedene zločine, a tereti ih se i da su sudjelovali u ubojstvima koja su počinili pripadnici Hrvatske vojske. 

Popis žrtava

Žrtve s kninskog područja: U selu Kovačić, 5. kolovoza 1995. godine ustrijeljeni su 60-godišnji Nikola Dragičević, 62-godišnji Mile Dragičević i 50-godišnji Sava Čeko. Dan kasnije je u selu Đurići spaljen Sava Đurić. U razdoblju od 5. do 12. kolovoza 1995. je u su u selu Žagrovići ustrijeljeni 70-godišnja Milka Petko, 45-godišnji Ilija Petko, 81-godišnji Dmitar Rašuo, 40-godišnji Đuro Rašuo i još jedna neidentificirana osoba. 25. kolovoza 1995. godine su u selu Grubori ustrijeljeni 80-godišnji Miloš Grubor i 51-godišnja Mika Grubor, dok je 65-godišnjem Jovi Gruboru, osim ustrjelne rane, prerezan vrat, 45-godišnji Đuro Karanović je prije strijeljanja pretučen, a 90-godišnja Marija Grubor je spaljena.

Žrtve s područja Orlića: U Orliću je 13. kolovoza 1995. ustrijeljen Tode Marić dok su na području Šarenih Jezera i Vrbnika ustrijeljeni Miloš Borjan i još šestorica neidentificiranih muškaraca. U Uzdolju su 6. kolovoza ustrijeljeni Milica Šare, 62-godišnji Stevo Berić, 62-godišnja Janja Berić, 72-godišnji Miloš Čosić, 63-godišnja Jandrija Šare, 75-godišnja Djuka Berić i 61-godišnja Krsta Šare.

Žrtve s područja Kistanja: U mjestu Kakanj su između 10. i 18. kolovoza 1995. godine ustrijeljeni Uroš Šarić i Uroš Ognjenović. Ubijena je i Danica Šarić, no u optužnici se ne navodi uzrok smrti.

Žrtve s područja Evernika: U Otonu je 18. kolovoza ustrijeljena 85-godišnja Marta Vujnović.

Žrtve s područja Donjeg Lapca: U Oraovcu su 7. kolovoza 1995. godine ustrijeljeni 76-godišnji Marko Ilić, 59-godišnji Stevo Ajduković, 78-godišnji Rade Bibić i 75-godišnja Ruža Bibić.

I.M. / J.T.
Foto: AFP / ICTY

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije