OSJEČANKA Marija Lovrić još traži muža Branka koji je netragom nestao 26. studenoga 1991. godine, kada su ga tri muškarca u odorama ZNG-a odvela na informativni razgovor s kojeg se nikada nije vratio.

Ponovnim otvaranjem "slučaja" Glavaš sve se više osoba javlja čiji su najbliži nestali tijekom ratnih događanja 1991. i 1992. Jutarnjem listu se javila Osječanka Marija Lovrić koja po svaku cijenu želi saznati gdje joj je muž kako bi ga mogla dostojno sahraniti.

"Tražim svog supruga i oca svoje djece i neću odustati dok sam živa. Nikoga nisam optužila jer ne znam tko je to naredio i učinio-"- kazala je Lovrić.

Odvođenje njena supruga Branka vidjela je samo podstanarka, za koju, kako se čini, nitko nije znao da se nalazi u kući Lovrićevih. Ona je Mariju 26. studenoga oko 20:30 sati nazvala i rekla da je čula zvono, te je stojeći iza zavjese vidjela dva muškarca i ženu u maskirnim odorama s oznakama ZNG-a. Nakon što je Branko pristao poći na "informativni razgovor", odvezli su ga u metalik-sivom BMW-u bez registarskih oznaka.

Kako se tada nalazila u Njemačkoj, odmah se s djecom uputila u Hrvatsku. U Osijek je doputovala 28. studenoga te je zajedno s podstanarkom otišla u policiju i prijavila mužev nestanak. Marija Lovrić se prisjeća da su ih u policiji ispitivali punih pet sati, te da je nakon policije otišla nestanak prijaviti i Crvenom križu.

Da nešto nije kakao treba potvrđuje i to što su nestanka Branka u MUP-u zaveli na dan 24. prosinca 1991., a u Crvenom križu 15. siječnja 1992., no to je morala prihvatiti kako bi mogla okončati postupak za proglašavanje supruga umrlim.

Uz navedenu nepravilnost, Marija Lovrić je osjetila da joj se događaju stvari koje nisu puki slučaj. Tako su sve kuće u ulici obnovljene osim njene, njezina djeca ne mogu dobiti pomoć, iako imaju pravo kao djeca nestalih osoba.

Jedan od apsurda je i Brankova radna kjižica u kojoj se vidi da mu je radni odnos zaključen 30. studenoga 1991., pa se Marija pita kako su u tvrtki znali da se, pošto je nakon prijave nestanka prošlo samo dva dana, znali da se njen suprug nikada neće vratiti na posao.

Za razliku od drugih osoba čiji su članovi obitelji nestali na vrlo sličan način, Marija Lovrić se ne boji i ne želi šutjeti. Jedina prijetnja dogodila se 1994.godine kada su joj dvojica policajaca došla u kuću i zaprijetila da će ju "progutati mrak".

Jutarnjem listu u PU osječkoj-baranjskoj su potvrdili da se Branko Lovrić ne nalazi na popisu osoba koje su nestale 1991. i 1992. U dopisu se napominje da su u tom razdoblju na nasipu Drave pronađena četiri leša još uvijek neidentificiranih osoba. Postavlja se pitanje zašto u 14 godina Mariju Lovrić nitko nije pozvao na identifikaciju bilo kojeg od njih.