Foto: Hina, Index

PROMJENA Vlade je potpunosti zaokupila pažnju javnosti – no ne treba zaboraviti da je za kvalitetu života građana lokalna samouprava često važnija od onih koji stoje na vrhu. I za kilave vlade dobri gradovi i općine se razvijaju, a i za dobre, oni koji nemaju pojma stagnirat će. Što se trošenja javnih sredstava tiče – možda se i centralnu vlast tu najviše nadzire. Ministra i premijera u skupom autu ili restoranu svi vide i završi u novinama i na portalima. No, deseci malih čelnika i lokalnih šefova se provuku. A isto troše – naše narodne novce.

Što napraviti kada na račun poreznih obveznika naručite luksuznu Škodu Superb, model „Ambition 2.0 TDI 4x4“, a koja mora biti boje „Magično Crna Metalik“, uključivati aluminijske naplatke "STRATOS" 7Jx17" ET 40, a unutra mora svirati baš Infotainment Radio uređaj "SWING", Apple connectivity?
Pa – podignuti prirez ovcama koje to plaćaju! Ivo Baldasar, gradonačelnik Splita, nakon objave kupnje luksuzne limuzine našao je eto ni manje ni više nego rupu u proračunu od par desetaka milijuna kuna, pa je došao na ideju orobiti svoje sugrađane višim prirezom – kao da Splitu ne ide dovoljno loše, pa treba građanima uzeti još novca.

Prema članku 30. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave, grad iznad 30 tisuća stanovnika može propisati plaćanje prireza od 15 posto pa je Baldasar odlučio iskoristiti tu mogućnost. Trenutno, navodi Baldasar u prijedlogu za povećanje prireza upućenom gradskim vijećnicima, Grad Split ima najmanju stopu prireza (10 posto), dok 12 posto plaćaju u Zadru, 13 u Osijeku, 14 u Karlovcu te 15 posto u Rijeci. Naravno, Baldasaru je uzor Rijeka – pa predlaže podizanje poreza na maksimalnih 15%!

Nije beg cicija, treba para, treba uzeti i zavući ruku u džep onima koji u Splitu još privređuju, rade i nekim čudom zarađuju plaću, kako bi se imalo za Superba i druge finese. Nije to baš nešto puno – skupit će se oko 16 milijuna kuna, ali treba odrat, jer ovce, a to su građani Splita koji su uostalom i izabrali ovakvog gradonačelnika – su tu da se šišaju!

Proračun Grada Splita – sve više za plaće

Kada je prije dvije godine Index pisao o zaposlenima u hrvatskim gradovima, za Split je rečeno: Splitska Gradska uprava trenutno broji 465 zaposlenika za čije se plaće godišnje izdvaja oko 61,8 milijuna kuna, dok se za sve zaposlenike Grada Splita, prema podacima iz proračuna za 2014. godinu, godišnje izdvaja 209.175.570 kuna.

"U Gradskoj upravi zaposlena su 462 službenika i troje dužnosnika. Ukupna masa plaća u Gradskoj upravi sa svim dodacima, porezima i doprinosima je za travanj iznosila 5.152.519,84 kuna. Najniža neto plaća iznosi 3.555,34 kune, najviša plaća je gradonačelnikova, a prosječna (uvažavajući kvalifikacijsku strukturu) iznosi 5.177,00 kuna. Neto plaća gradonačelnika (sa radnim stažom) iznosi 17.649,22 kune", navode iz Grada Splita.

Opširnije.

Što mislite, kako stvari izgledaju za 2016.? Umjesto 209 milijuna, za zaposlene se izdvaja 230.335.717 kuna, dakle administracija uredno siše više nego ikada. Nije naravno da su tu samo zaposleni – Gradsko vijeće košta 4.950.000, od toga vijećnički paušali 1,6 milijuna. Radna tijela i komisije 350.000. I tako dalje.

Zanimljivo je da „Nacionalne i vjerske manjine“ dobivaju 715.000 kuna, dok „Razvojni projekti“ imaju svega 500.000 kuna. Čini se da je u Splitu ipak još veći prioritet „Obilježavanje blagdana, spomendana i obljetnica“ za što se planira u ovoj godini 795.000 kuna. Grad koji čini se živi od sitnog potkusurivanja.

Europski projekti se (unatoč službenicima koji su zaposleni upravo u tu svrhu) slabo koriste – Split je daleko oni onih koji su izvukli desetke milijuna. Lakše je čini se uzeti građanima.

Nadzorni odbori – nagrada za vjernost

U prilog tome, sitnim interesima kako bi se zadržala vlast, govori i činjenica kako je Ivo Baldasar otvoreno priznao kako kadrovira u nadzornim odborima gradskih firmi. Pojašnjavajući nova imenovanja, Slobodnoj Dalmaciji je rekao kako to nije ništa čudno i kako je to sasvim normalno i jedan od načina da se ljudima koji su mu podrška zahvali i u neku ruku ih nagradi!

Opširnije.

Dakle, saznali smo i tu nešto novo – nadzorni odbori gradski firmi ne služe kako bi se tamo postavili kvalitetni kadrovi koji trebaju obavljati svoj nadzorni posao, nego eto – tamo se ulazi jer si podržao proračun ili tako nešto. Uvijek će naravno tamo biti ljudi vladajuće koalicije – no pri tome bi valjda trebao postojati neki stručni odabir? Ili ne? Baldasar zna najbolje.

Patetično objašnjenje

Činjenica je da su se porezni prihodi gradova i općina nešto smanjili – država je povećala iznose na koje se primjenjuju najviše stope poreza na dohodak, a većina poreza na dohodak ide lokalnoj samoupravi. Tako je do 2015. najviša poreza stopa poreza na dohodak, ona od 40% išla na plaće iznad 8800 kuna, dok je sada to ipak nešto razumnijih 13.200 kuna (makar bi tu enormnu poreznu stopu trebalo koristiti za stvarno velika primanja).

Iako mnogima tih 8800 kuna djeluje kao visoka plaća – naglašavamo da je u pitanju enormna progresivna porezna stopa od 40% „za bogataše“, a čovjeka u Splitu, ili bilo gdje u Hrvatskoj s tom plaćom nikako se ne smije smatrati bogatim – kada plati ratu za stan i recimo ratu kredita za auto vrijednosti jedne Fabie, mora dobro paziti kako do prvog i teško da će imati za ljetovanje izvan obiteljske kuće ili vikendice nekog prijatelja.

Država je porezne stope spustila (tj. povećala iznose na koje se primjenjuju) s razlogom – kako bi stručnjaci, koji nam svaki dan sve više odlaze bili nešto bolje plaćeni – jer bez dobro plaćenih inženjera, projektnih managera, ali i nekih dijelova javnog sustava kao što su liječnici – sudbina države nije baš sjajna. Zaista bogati ionako ne plaćaju porez na dohodak, jer ne žive od plaće.

I onda kada je država odlučila nešto osloboditi te plaće, evo hlapljivog Baldasara koji u gradu gdje iole pristojniju plaću ima poneki inženjer ili liječnik (jer nažalost Splitska privreda je trgovačka privreda malih primanja, a vlasnici firmi koji u svojim firmama rade ionako sebe isplaćuju kroz dobit) – ide nabiti prirez do maksimuma i još patetično objašnjava vijećnicima:

„Povećanje stope ne bi teretio najniže plaće i utjecao na standard zaposlenika s nižim primanjima, uvjerava Baldasar. Samac sa prosječnom plaćom od 3.500 kuna neto mjesečno bi plaćao 5,17 kuna više, a ako ima uzdržavanog člana, dodatnog opterećenja ne bi bilo.

Najveći teret podnijeli bi zaposlenici s višim primanjima, kojima je poreznom reformom u 2015. godini neto plaća najviše i porasla. Tako bi zaposlenici sa plaćom od 10 tisuća kuna, plaćali 123 kune više, a oni sa 12 tisuća kuna 138,64 kuna. Za one s plaćom od pet tisuća kuna, razlika iznosi 30,85 kuna, a onima s plaćom od sedam tisuća kuna 55,15 kuna.“

Opširnije.

Naravno Baldasare da porezi uvijek udaraju više onoga tko ima veću plaću – iz jednostavnog razloga što onome s malom plaćom se nema što uzeti. No, odakle pravo uzimati više ljudima u gradu koji ima sve te stotine službenika u Gradskoj upravi i tko zna koliko još zaposlenih u gradskim firmama? Što je s racionalizacijom? Koliko je radnih mjesta ušteđeno recimo automatizacijom? Koliko su smanjena druga davanja kako bi se opravdalo zadiranje u džep građana? Što s besmislenim trošenjima, evo čitamo kako je Grad financirao s 30.000 kuna  manifestaciju „Izbor za Miss gospođa Splitsko-dalmatinske županije“? Za bezvezni „event“ u organizaciji privatne firme se daje 30.000 kuna, za to se ima?

I uopće, kakav obraz treba biti za predložiti maksimalno povećanje prireza par dana nakon što se zatražilo putem javne nabave super opremljeni Superb s priključkom za iPhone?

Ovce su da se deru!

U Splitu su plaće male – ovo povećanje prireza nažalost mnogi neće ni osjetiti – nažalost jer su im primanja ispod svih poreznih razina. Osjetit će pokoji inženjer, liječnici (upravo oni specijalisti koji Splitu nasušno trebaju). Direktora velikih firmi i općenito ljudi s visokim plaćama u Splitu ima malo, iznimno malo.

Dakle, mjera ne samo da neće donijeti nešto puno novca – nego će ovakva mjera samo pogurati ljude koji su se iznimno potrudili u svom školovanju, radu i napredovanju, i za to primaju nešto primjereniji iznos od hrvatskog prosjeka – da sreću pronađu negdje drugdje. Split u biti ovakvim lošim mjerama tjera od sebe one od kojih svaki suvremeni grad ovisi – kvalitetne voditelje proizvodnih timova, liječnike i općenito nekakvu gradsku intelektualnu ekipu. A kada takva ekipa ode – nema natrag, kada ode šef tima od 20 ljudi – onda se taj tim formira negdje drugdje, u nekom drugom gradu ili nekoj drugoj državi.

Uostalom – igrali smo Sim City – ako podignemo poreze, a ne omogućimo vrlo visok komunalni standard kojega Split nema, onda ljudi odlaze. A onda ima još manje poreza za prikupiti. Međutim, to naši političari, pa ni Ivo Baldasar ne shvaćaju – njegovo je dizati poreze, kao da porezna baza nema prilike pokazati srednji prst i otići. Kao da su građani ovce – a vidite nisu. Daju se šišati samo neki rok.

Ako je taj rok predug – onda odlaze i onda se ima još manje poreza prikupiti.

Hrvatska porezna baza je sve manja. Ljudi je sve manje. Posebno, onih koji po prirodi škole i posla trebaju imati visoka primanja – ti najviše odlaze. A jedan prodajni centar cijeli, s 30 prodavača od 3200 kuna mjesečno, ne može porezno zamijeniti jednu IT-firmu deset zaposlenih i plaćama 7-12.000 kuna. A ove druge – Baldasar i slični s idejama povećanja poreza tjeraju.

Da bi Hrvatska krenula naprijed – političari poput Baldasara trebaju otići u povijest

Nemamo što nego se složiti sa stavom vijećnika Zdeslava Benzona, koji je rekao: "Ne pristajemo na ucjene, racionalnim i razumnim poslovanjem mogli su se smanjiti troškovi i namaknuti taj novac na druge načine. Ovako su opet građani ti koji plaćaju skupe aute, nepotrebne uhljebe, te potpunu bezidejnost gradske vlasti. Svi oni koji dignu ruku za ovakav sramotni prijedlog očito vlastite interese drže važnijima od interesa građana."

Zaista – probleme proračuna rješavati novim porezima može baš svatko, za to ne trebaju nikakva znanja ni vještine. Ali u ovoj opustošenoj Hrvatskoj novi porezi znače samo novo pustošenje i smanjivanje mogućnosti pokretanja privrede. Ljudi poput gradonačelnika Baldasara to ne razumiju – njima je normalno ako nedostaje novca za plače službenika povećati poreze, ali i usput kupiti automobil od preko 300.000 kuna na račun tih koji poreze plaćaju. Jednostavno – Baldasar ne shvaća da je uloga javnog službenika raditi za opće dobro.

Sve dok građani budu birali ljude poput Baldasara (usput, na lokalnoj razini uopće se ne opterećujte strankama, birajte ljude kojima vjerujete – nema lijeve i desne komunalne politike!), ni Splitu ni Hrvatskoj neće krenuti bolje. Ljudi takvog profila trebaju otići u političku povijest kako bi Hrvatska mogla naprijed. No, o tome će odlučiti sami Splićani na narednim lokalnim izborima. I svi mi drugi, u svojim gradovima i općinama. Dobro se pazite tih što fino pričaju, a samo gledaju kako vam porezima uzeti što više novaca. Nakon izbora, kao i nakon onih stvari, nema kajanja.