Pevecov poučak: Lako je napuhnuti se, umijeće je ne eksplodirati
NAPISAO ovih dana Ćićo Senjanović: "Pevec ostaje bez igdje ičega. Samo jedna ostala koja mu je pjevala...". I stvarno, nakon što se rasprsnuo Pevecov poslovni mjehur od sapunice - ili možda bolje, balon od napuhane žvakače gume - ucviljenog tajkuna mogao bi izvući pjevački talent njegove supruge Višnje. Gaža po gaža - garaža.
Ako je čitavo hrvatsko gospodarstvo mjehur od sapunice, ako je burza (bila) mjehur od sapunice, ako su umjetno napuhani BDP i državni proračun, ako je životni standard baziran na prekomjernom zaduživanju, a bogatstvo u (pre)velikom broju slučajeva tek skupo plaćena opsjena, onda nimalo ne čudi da se preko noći ispuhalo i umjetno poslovno carstvo Zdravka Peveca.
Tome se može čuditi jedino još sam Pevec. "Ako je Pevec grupa do jučer bila uspješna tvrtka i ima vrijednost imovine od tri milijarde kuna, ne razumijem kako odjednom ništa ne vrijedi i kako može tako lako propasti", izjavio je propali trgovački tajkun. I tako u svom čuđenju zapravo otkrio tajnu svog neuspjeha.
Kako tipično za Hrvatsku
Još ovoga ljeta lakonski je poručivao da će on na plaži smisliti neko rješenje za spas preglomaznog poslovnog carstva, ali već s prvim jesenskim mrazovima sve se urušilo. Kako tipično za jednog oblapornog privatnika koji bi želio biti tajkun.
Nije da se toga nismo već nagledali. Još je legendarni Miroslav Kutle izmislio frazu o famoznom "poduzetniku-biciklistu" koji se stalno mora kretati, pedalirati, širiti, zaduživati, kupovati, jer ako stane - propada. Raspršio se Kutlin mjehur od sapunice, propao je Josip Gucić i mnogi drugi, a sada propada Pevec.
S druge strane, apetit države za bujanjem također raste poput mjehura (točnije, gnojnog čira), ali ona ne može propasti jer ima tu privilegiju da uvijek može uvesti krizni harač kojim će dopuniti ionako preglomaznu državnu blagajnu. Dok njezina poduzeća bez problema mogu izbjegavati plaćanje obveza prema svojim vjerovnicima. A Pevec?
Hvalio da će biti na Forbesovoj listi sto najbogatijih
On je radio sve što se od hrvatskog tajkuna očekuje: zaduživao se, nije plaćao dobavljače, nije plaćao radnike ili ih je držao na minimalcima, prodavao je bofl robu bez garancije, širio se na druga tržišta bez ikakvog plana i pokrića, kreirao iluziju o uspješnosti i hvalio se da će osvanuti na Forbesovoj listi sto najbogatijih. Nije imao državu da ga pomogne kako pomaže svoje gubitaše, niti je imao prijatelje u Vladi koji će mu "pogurnuti" poneku subvenciju iz proračuna. Nije se čak ni uključio u politiku, a kamoli kandidirao na izborima. Treba li ga zbog toga žaliti? Nipošto.
Treba žaliti tisuće radnika koji nisu imali sreće da moraju raditi kod Peveca. Treba žaliti stotine dobavljača kojima duguje milijune. Kao i sve one koji su kod Peveca kupili televizor bez garancije.
Nije Pevec jedini
Naravno da nije Pevec jedini. Ima još tajkuna koji tisuće radnika drže na minimalcu i duguju dobavljačima milijarde, ali oni se za razliku od Peveca ne hvale raspjevanom suprugom, već prijateljstvom s premijerom. I za razliku od Peveca, poslovne mjehure od sapunice ne vode s plaže, nego iz ureda.
Najlakše je sada reći da su krivi svi drugi. Unutarni neprijatelji koji "ruše i potkopavaju sustav", novinari koji "svaku pozitivnu informaciju okrenu i što više pišu o Pevecu, više ga pokapaju", kao što je najelegantnije svoj poslovni krah poistovjetiti s krahom cjelokupne hrvatske trgovine.
Umijeće je ne eksplodirati
U Hrvatskoj se napuhnulo mnogo poslovnih mjehura od sapunice, ali neki od njih ipak uspijevaju preživjeti. Zato što ipak nešto rade, zato što se slizuju s vlašću ili ulaze u politiku, zato što ne upropaste baš svaku akviziciju, zato što se konstantno zadužuju ili rasprodaju dijelove carstva, zato što se bogate na grbači radnika i svejedno bahate dvorcima, helikopterima, jahtama i limuzinama... Od svega toga, Zdravku Pevecu očito je najbolje išlo bahaćenje. Zaključak: nije umijeće napuhnuti se. Umijeće je ne eksplodirati.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati