Foto: Index, Banka.hr

MINISTARSTVO financija bilo bi zadovoljno da polovica tvrtki u predstečaju preživi godinu dana, ali to je optimistično. Kod deset dužnika s najvećim brojem veza u mreži predstečajnih nagodbi, otkaz će dobiti trećina radnika. Prikazuju nerealne planove rasta prodaje i do 50 posto i pitanje je tek kolika će šteta biti za zdrave tvrtke i državnu ekonomiju.

Iako se tijekom zadnjih mjeseci pomalo stišala medijska bura oko predstečajnih nagodbi, mnogi pokrenuti predstečajni procesi su i dalje u tijeku, a mnoge primjedbe su ostale nedorečene, s obzirom da većina kritičara svoje mnogobrojne kritike nije konkretno argumentirala, brojkama i/ili istraživanjima.

Potaknuta tom situacijom Hrvatska udruga banaka financirala je think-tank projekt "Kompleksna mreža dugovanja hrvatskih tvrtki, propagacija učinaka predstečajnih nagodbi na gospodarstvo RH" čiji je cilj primijeniti saznanja o kompleksnih sustavima i uz sinergiju ekonomije i fizike ponuditi novu perspektivu na predstečajne nagodbe.

U tu svrhu angažiran je multidisciplinarni tim. Ekonomski dio tima čine dipl.oec Suzana Košćak (časopis Banka) - voditelj projekta, dipl.oec Maja Bešević Vlajo (N3 Capital Partners) te mag.oec. Vedrana Pribičević (Zagrebačka škola ekonomije i managementa). Fizičarsko-računarski dio tima čine doc.dr.sc. Mile Šikić (Fakultet elektrotehnike i računarstva), izv.prof.dr.sc. Hrvoje Štefančić (Institut Ruđer Bošković, Hrvatsko katoličko sveučilište) i dr.sc. Vinko Zlatić (Institut Ruđer Bošković).

Jedinstveno istraživanje u svjetskim okvirima

Ovakav tip modeliranja ekonomije kompleksnim mrežama je relativno nov način prikazivanja istinskih odnosa među ekonomskim subjektima. S obzirom da je za gradnju (prave empirijske) mreže potreban velik broj podataka, koji najčešće istraživačima nisu dostupni, dosadašnje mreže su bile malobrojne i ograničene na financijske institucije, s obzirom da je unutar financijskog sektora zbog regulative jednostavnije doći do podataka.

Zahvaljujući institutu predstečajne nagodbe i masovnom ulasku hrvatskih trgovačkih društava u istu, hrvatski zakonodavci omogućili su autorima ovog projekta konstruiranje jedinstvene mreže u svijetu. Za razliku od ostalih poznatih znanstvenih radova, naša mreža ne koristi samo broj čvorova, već ima težine (vrijednosti tražbina) pojedinih čvorova i veza te ima adekvatno reprezentirane veze poduzeća s financijskim sustavom (bankama, leasing kućama itd), ali i državom (primjerice Porezna uprava).

Važno je istaknuti da je ovo prva mreža na svijetu napravljena na mikrorazini, na poduzećima odnosno sustavu dužnika (poduzeća) i raznih vjerovnika (dobavljača, raznih financijskih i državnih institucija). Osim znanstvenog doprinosa našeg istraživanja, glavni cilj ovog istraživanja je ponuditi konkretne odgovore i znanstveno - ekonomsku komponentu o (ne)kvaliteti predstečajnih nagodbi, utjecaju na dužnike te ono najvažnije, utjecaju na zdrave kompanije koje su se našle u ulozi vjerovnika i time na sistemski rizik samog ekonomskog sustava u kojem ti dužnici i vjerovnici djeluju.

PROBLEMI PREDSTEČAJNIH NAGODBI

Predstečajne je trebalo provesti najprije u najvećim bolesnicima   Kafići i frizeraji bježe od poreznika u predstečajne nagodbe   Predstečajne nagodbe: Promijenjeno samo 2 posto managementa   Tri mane predstečajnih nagodbi   Utjecaj predstečajne nagodbe na sudske postupke Što ne funkcionira u predstečajnim nagodbama Svaka peta tvrtka izlistana na ZSE u predstečajnoj nagodbi   Košćak: Predstečajne nagodbe nose veliki sistemski rizik   Koliko je zapetljana mreža predstečajnih nagodbi?

 

Uzorak s 26 milijardi kuna tražbina

Kao što smo spomenuli u prethodnom tekstu, u inicijalni uzorak za stvaranje mreže uzete su sva društva čije su predstečajne nagodbe zaključene sa datumom 24.03.2014. te su popisani svi vjerovnici i tražbine istih. Osnovni izvori informacija bila su rješenja suda o sklopljenoj nagodbi te prihvaćeni planovi operativnog i financijskog restrukturiranja. Slijedom navedenog u uzorak je ušlo 948 dužnika s popratnih 19.446 vjerovnika. Ukupni iznos tražbina u uzorku iznosi 26,14 milijardi kuna, što iznosi preko 69 posto predmeta za koje je prihvaćen plan restrukturiranja ili sklopljena nagodba do kraja lipnja 2014. Slika 1. pokazuje mrežu dužnika i vjerovnika iz našeg uzorka.

Prije nego što iznesemo inicijalne ekonomske zaključke, željeli bi skrenuti pozornost čitatelja na sam postupak kreiranja mreže. Naime, autori i suradnici na projektu naišli su na mnogobrojne probleme prilikom prikupljanja, klasificiranja i sortiranja podataka na spomenutom uzorku (a cca 7000 poduzeća je već u predstečajnoj nagodbi) od kojih ćemo ovdje izdvojiti nekoliko:

• Iako je zakonom vrlo jasno definirano što treba predati, nema nikakvog tehničkog standarda kako i u kojem obliku društva moraju predati navedenu dokumentaciju. Neprovjereno skeniranje dokumenata predstečajne nagodbe, bez ikakvih IT standarda, bez kvalitetne kontrole sadržaja otežava tijek informacija i stvara veliku buku u komunikacijskom kanalu
• Velik broj nepotpunih ili slabo vidljivih OIB-ova i nepregledna i teško čitljiva finalna rješenja trgovačkih sudova. Zanimljiv je podatak da su autori provodili dodatne kontrole za 610 krivo unesenih OIB-ova, dok je kod 32 dužnika zabilježena situacija da se njihov OIB koristio i kod njihovih vjerovnika
• Rukom pisani planovi financijskog i operativnog restrukturiranja
• Različiti nazivi jednog te istog vjerovnika

Nažalost, državne institucije nisu pokazale interes za suradnju na ovom projektu, osim, da ako sudjeluju u istome bogato naplate svoj angažman za javno dostupne podatke. S druge strane ne zabrinjava ih činjenica da ovako nečisti podaci koji se nalaze u ogromnim i nepreglednim skeniranim dokumentima se odnose na završene postupke predstečajnih nagodbi.

Jedanaest najvažnijih zaključaka istraživanja:

Vratimo se znanosti. Nakon kreiranja mreže (što predstavlja prvu fazu našeg istraživanja) došli smo do mnogih podataka od kojih ćemo u drugom tekstu o našem radu izdvojiti najvažnije.

1. Arhitektura mreže pokazuje da centrom dominiraju veliki subjekti poput financijskih institucija i države, okruženi prvim slojem dužnika, dok se na rubovima nalaze mali vjerovnici. Ovakva arhitektura i premreženost velikih centara pokazuje veliku pregovaračku moć u ukupnoj mreži, dok su mali vjerovnici marginalizirani. Kako bi generirali što pregledniju sliku, na slici 2. prikazana je mreža dužnika i vjerovnika s tražbinama većim od 100.000 kuna.

2. Izvjestan broj dužnika (čak 15% dužnika) nije bilo pravi kandidat za proces predstečajne nagodbe s obzirom da im je jedini vjerovnik Porezna uprava. Ulazak takvih društava u proces nagodbe opteretilo je sve ostale procese (opterećenje za Finu, sudove i cijeli proces) te je služio samo kao instrument otpisa poreznih dugova.

3. Tražbine prema 10 najvećih dužnika prema broju veza čine 34,42 posto ukupnih tražbina. Ukupni iznos tražbina prema tom kriteriju iznosi 8,9 milijardi kuna, a porezni dug iznosi 554,7 milijuna kuna. Prema dostupnim podacima tim društvima je otpisano između 0-70% poreznog duga. U 3 od 10 slučajeva porezna uprava je imala ovršnu ispravu, ali se propustila naplatiti. U sljedećim fazama istraživanja ćemo obraditi temu otpisa poreznog duga dužnicima. Država u ovoj situaciji otpisuje porezni dug dužnicima u predstečajnoj nagodbi, dok u isto vrijeme naplaćuje poreze vjerovnicima na ta ista potraživanja koja na kraju neće biti u potpunosti naplaćena.

4. S obzirom na klasifikaciju vjerovnici se dijele na državna tijela i poduzeća, financijske institucije, privatna poduzeća, fizičke osobe i inozemne subjekte. Distribucija najvećih 100 vjerovnika pokazuje kako je, prema ovoj klasifikaciji njih 51,36% su financijske institucije, dok pod ostale vjerovnike otpada 28,37% tražbina, a na državu otpada svega 16,53% tražbina (inozemstvo i privatne osobe zajedno nalaze se ispod 5%). 100 najvećih vjerovnika izabrali smo zato što njihove tražbine čine 83 posto ukupnih tražbina našeg uzorka (slika 3.)

5. U navedenom uzroku od 100 vjerovnika s ukupnim tražbinama od preko 11 milijardi kuna, 25 financijskih institucija imalo je zajedno tražbine koje iznose oko 1 milijardu kuna, dok na tri financijske institucije otpada ostatak (preko 1 milijardu kuna). Dakle 1/5 dugovanja u ovom uzorku usmjereno je prema svega tri financijske institucije. Financijske institucije predstavljaju velike čvorove u našoj mreži, što se i intuitivno moglo pretpostaviti što i dodatno ukazuje na važnost financijskih institucija u nekoj ekonomiji.

6. Prosječno vrijeme trajanja predstečajne nagodbe kod 10 dužnika s najvećim brojem veza iznosi preko 267 dana.

7. Kod 10 dužnika s najvećim brojem veza, prema planovima operativnog restrukturiranja očekuje se prosječno smanjenje zaposlenih za 33%, što je u suprotnosti s jednim od inicijalnih ciljeva zakona (očuvanje radnih mjesta)

8. Tijekom predstečajnih nagodbi promijenjeno je samo 2% managementa, dok je do vlasničkog restrukturiranja došlo u svega 38% društava (i to manje više pretvaranje duga u kapital, a neznatan broj pravih dokapitalizacija), a restrukturiranje poslovanja zasnovano je na, u najmanju ruku, neozbiljnim porastima prihoda od prodaje (od 1%-10% ili nerealnih 30% i čak preko 50%)

9. Koeficijent grupiranja naše mreže iznosi 0,157 što ukazuje na jako lokalnu povezanost i mogućnost grupiranja (stvaranja "trokuta").

10. Prema kriteriju broja dužnika, najveći vjerovnici su Ministarstvo financija, telekomunikacije tvrtke i komunalije. Zanimljiv je podatak kako 248 poduzeća nije platilo niti televizijsku pretplatu. Jednako tako, 142 poduzeća duguju ZAMP-u. Postavlja se pitanje da li je zbog ovakvih podataka stvoren institut predstečajnih nagodbi?

11. Velik broj čvorova (čak 282, 30% svih dužnika) su u isto vrijeme i dužnici i vjerovnici. U sljedećim fazama istraživanja pokušati ćemo otkriti da li je riječ o a) slučajnom povezivanju, b) kaskadnim efektima predstečajnih nagodbi ili c)da li ti čvorovi dio jezgre koja predstavlja najbolje (i potencijalno "najbolesniji") povezan dio hrvatske ekonomije. Slika 4. prikazuje mrežu poduzeća koja su i vjerovnici i dužnici. Različite boje predstavljaju različito grupiranje.

Ministarstvo financija zasad se drži stava kako bi bilo zadovoljno ako bi samo polovica poduzeća koji su sklopili predstečajnu nagodbu izdržalo dulje od godine dana. Prema viđenim planovima financijskog i operativnog restrukturiranja, u najvećem broju slučajeva riječ je o otpisu jednog dijela te reprogramu drugog dijela tražbina vjerovnika. Navedeni dužnici će poslovati još neko vrijeme, ali pitanje je - što poslije toga? Nisu li predstečajne nagodbe za velik broj poduzeća ipak samo odgađanje stečaja? Ukoliko jesu, koliko su tu opet oštećeni vjerovnici?

Usmjeravanje na vjerovnike i zdrave kompanije

Iz prvog dijela istraživanja sasvim je jasno da su predstečajnim nagodbama najviše pogođene banke i privatna poduzeća. Dok je pažnja javnosti uglavnom usmjerena na dužnike, mi ćemo se u sljedećim fazama posvetiti vjerovnicima - "zdravim" kompanijama. S obzirom na strukturu naše mreže (mala lokalna mreža, s niskim koeficijentom grupiranja i najkraćim putem između dva čvora 3,8), kolika je mogućnost kaskadnih efekata negativnih posljedica dužnika na "zdrave" vjerovnike te kolika je u konačnici šteta za ekonomiju i budući državni proračun?

Nadalje, istraživanje će se fokusirati na izračun sistemskog rizika prije i poslije. Naime, s obzirom na obveze izvještavanja, moći ćemo pratiti financijski položaj čvorova i nakon zaključivanja postupka, te ćemo tako dodati dinamiku našoj mreži. U daljnjim faza istraživanja uključiti ćemo i stvaranje bipartitnih mreža dužnika i financijskih institucija te pripadajuća analiza tih mreža, kao i survival analizu predstečajnih nagodbi.

Suzana Košćak, Maja Bešević Vlajo i Vedrana Pribičević (Banka.hr)

Tekst je nastao u sklopu istraživanja Hrvatske udruge banaka "Kompleksna mreža dugovanja hrvatskih tvrtki: Propagacija učinaka predstečajnih nagodbi". Opširnije izviješće bit će objavljeno u rujanskom broju magazina Banka