54.167.126.106 US
 

Preživjeli iz osječkih likvidacija: Dva puta su mi pucali u glavu

Piše:
ponedjeljak, 18.7.2005. 11:39
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"JEDAN mi je pucao u lijevi obraz i nogom me gurnuo u rijeku. Metak je prošao kroz jezik i desnu čeljust, ali me nije usmrtio. Izronio sam pa me osvijetlio baterijom i pucao još jednom, pogodivši me u usta. Metak je izašao kroz gotovo isto mjesto. Čudom sam preživio“- prisjeća se Osječanin Radoslav Ratković strašnih događanja iz 1991.godine.

Ratković kaže da su ga htjeli ubiti samo zato što je Srbin. Objašnjava da mu je majka bila Nijemica, a otac pravoslavac i da ga nitko nije smatrao nacionalistom. Tijekom rata je radio u bolnici, održavajući agregate bez kojih bolnica ne bi imala struje, a iz Osijeka je otišao nakon što su ga pokušali ubiti i nastavio živjeti u jednom malom selu u Vojvodini.

Tamo je jučer Novom listu ispričao dramatičnu priču, koja je poznata policiji, tužeiteljima ali i javnosti, no počinitelj zločina nikada nije pronađen.

Prisjetio se da je odmah nakon ubojstva ondašnjeg osječkog načelnika policije Josipa Reihl-Kira policija zatražila da se s obitelji iseli na nekoliko dana. Ratković je zajedno sa suprugom odselio u u Osijek k rodbini, te je nastavio raditi u osječkoj bolnici.

Nekoliko mjeseci kasnije, 7. prosinca 1991. poznanik mu je kazao da je njihov 24-godišnji sin Tihomir ubijen u Divošu, kao pripadnik protivničke vojske. Prema Ratkovićevim riječima njegov sin je bio zastupnik novosadske firme u Osijeku te je otišao raditi u Novi Sad, a mobilizirali su ga jer je vozio automobil s osječkim tablicama. Poginuo je 20. studenoga u Divošu.

Nekoliko minuta nakon što su doznali za pogibiju sina, tri hrvatska vojnika po Ratkovića su došla u kuću i zatražila da s njima ode na „kratki informativni razgovor“.

Ratković kaže da su ga odveli u podrum dvorišne zgrade u Dubrovačkoj 30 i tukli nekoliko sati te tražili da prizna da surađuje sa četnicima.

"Nisam imao što priznati pa su me oko 20 sati kroz Tvrđu odvezli do Drave. Jedan mi je pucao u lijevi obraz i nogom me gurnuo u rijeku. Metak je prošao kroz jezik i desnu čeljust, ali me nije usmrtio. Izronio sam pa me osvijetlio baterijom i pucao još jednom, pogodivši me u usta. Metak je izašao kroz gotovo isto mjesto. Čudom sam preživio"- prisjetio se Ratković pokušaja likvidacije.

Nekako se uspio izvući iz rijeke te je vidio automobil koji se vratio. Uplašio se da su došli provjeriti je li mrtav, a onda je vidio da su iz auta izvukli i bacili u Dravu doktora Kutlića, kojega je prepoznao po hodu.

Ratkovića su polumrtva pronašli hrvatski vojnici i prebacili u osječku bolnicu.

"Ne bojim se više. Reći ću sve. Nas dvoje nemamo više što izgubiti“, kaže Ratković. Iako je policiji dao iskaz odmah nakon što su ga pokušali likvidirati, do danas se ništa nije pokrenulo.

Radoslav Ratković tvrdi da Županijski sud u Vukovaru posjeduje službeni iskaz da je Branimir Glavaš neposredno uoči ubojstva Josipa Reihl-Kira bio na policijskom punktu, mjestu ubojstva.

Ratković kaže da im je govorio: "Budale, šta ste stali s obje strane ceste, poubijat ćete jedni druge“.

Branimir Glavaš nije želio ni potvrditi ni demantirati da je neposredno prije Reihl-Kirovog ubojstva bio na punktu s kojeg je pucano na njega. Ne zabrinjavaju ga optužbe o njegovoj ulozi u ratnim zbivanjima u Osijeku: "Kako se približavaju parlamentarni izbori narod u Slavoniji sve češće pjeva – što je više kleveta i laži, Glavaš nam je miliji i draži“ - poručio je Glavaš.

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije