"Cilj ruske vlade je da uništi terorizam i okolnosti koje omogućavaju njegov razvoj", kazao je u listopadu 1999. godine tadašnji ruski premijer Vladimir Putin, opravdavajući tim riječima ulazak ruske vojske u Čečeniju.

Ruske snage ušle su 1. listopada 1999. godine u Čečeniju, u drugom čečenskom ratu (prvi je trajao od prosinca 1994. do kolovoza 1996.) u "anti-terorističkoj operaciji" koja je trebala trajati nekoliko mjeseci.

Pet godina kasnije situacija je porazna - sukobi se u Čečeniji i dalje traju, radikalni čečenski pobunjenici otvoreno su izabrali terorizam, predstavnici umjerene struje su marginalizirani ili su napustili zemlju, žene se uključuju u nasilje, mladi poznaju samo mržnju i užase borbi, "čišćenja", arbitrarna uhićenja i masovne egzekucije, a sve je veća bojazan da će se rat proširiti i na čitavo područje Kavkaza.

Krajem 1999. Putinova odlučnost da se suoči s "čečenskim banditima" bila je široko pozdravljena i pojačala je njegovu popularnost, te dovela do toga da je on u ožujku 2000. izabran za ruskog predsjednika. Danas je situacija drugačija - Rusi su umorni od rata zbog kojeg se u čitavoj zemlji osjeća nesigurnost.

Ruski predsjednik ne želi priznati da je pogriješio i uporno govori o "međunarodnom terorizmu", te odbija priznati vezu između svoje politike u Čečeniji i sve većeg broja napada na ruske ciljeve.

Može li Putin izaći iz paklenog čečenskog kruga, pitaju se analitičari? Pregovori kao i intervencija međunarodnih mirovnih snaga, što traži nezavisni čečenski vođa Aslan Mashadov, izgleda da su Putinu potpuno neprihvatljivi.

"To bi bilo priznavanje totalnog neuspjeha njegove politike i značilo bi njegovu slabost kao predsjednika", smatra stručnjak za Kavkaz u zakladi Carnegie Aleksej Malašenko.

Rusi danas u Čečeniji drže 70.000 svojih vojnika, a od listopada 1999. u Čečeniji su, prema službenim brojkama, izgubili 5.300 vojnika. Ruske nevladine organizacije smatraju da je broj poginulih ruskih vojnika u Čečeniji barem dvostruko veći.

Čečenski otpor, smatraju analitičari, sve više podsjeća na palestinski model: žene samoubojice opasane eksplozivom ulaze na scenu, a terorizam ne bira svoje žrtve, što je najbolje pokazao nedavni primjer otmice u školi u Beslanu.

Čečenskom poviješću već više od dva stoljeća dominira borba protiv Rusa, a posljednja dva rusko-čečenska rata gotovo su u potpunosti uništila ionako siromašnu čečensku ekonomiju.

(Hina) xnab ysd