Foto: Ilustracija

DOK JE javnost još uglavnom usmjerena na teme koje je nametnula ovogodišnja konzervativna kontrarevolucija (homofobni referendum i trenutno nešto manjim intenzitetom ćirilica u Vukovaru), u medijima se, izgleda, polako počinje pripremati narod i za mogući dolazak MMF-a u Hrvatsku, koji je prethodno najavio sâm Slavko Linić.
 
Tako je MMF bio tema i ovotjedne emisije Fokus na HRT-u. Voditelj ‒ Danko Družijanić, gosti ‒ Guste Santini, Goran Marić i Mato Crkvenac. Voditelj je još jednom dokazao da "kvalitetni" novinari znaju osluškivati bilo službene politike. Bilo da je dobio izravnu direktivu, bilo da kao Mladen Bajić zna naslutiti kamo vjetar puše, Družijanić je nepokolebljivo držao liniju zagovaranja dolaska MMF-a u Hrvatsku.
 
Što se tiče gostiju, ekonomski je analitičar Guste Santini, koji inače zna imati lucidnih trenutaka, večeras nažalost bio uglavnom izgubljen. Bivši je pak SDP-ov ministar financijâ (poznat po aferi Daimler), iz naftalina za ovu priliku specijalno izvađen Mato Crkvenac, očito služio kao neslužbeni SDP-ov trbuhozborac, demagoški zagovarajući dolazak MMF-a, a usput i, kada se to spomenulo, i prodaju Croatije osiguranja i Hrvatske poštanske banke. Dno je svakako dosegnuo kada je u jednom trenutku iz vedra neba spomenuo "ekvilibrijum", pokazavši da osim na razini floskulâ baš i ne zna o čemu govori s obzirom da mora posezati za neoklasičnim floskulama (koje je sama stvarnost u trenutnoj svjetskoj krizi prilično autoritativno demantirala), vjerojatno navrat-nanos naučenima kada je nakon 1990. morao postati "moderni" liberalni ekonomist.
 
Najbolji je, očekivano, bio ekonomist i saborski zastupnik Goran Marić (poznat i kao bivši nogometni sudac). Riječ je o jednom od rijetkih suvislih hrvatskih ekonomista (jasno, u okvirima mejnstrima), gledamo li one koji su nešto češće u medijima. Da stvar bude bizarnija, on je HDZ-ov saborski zastupnik, koji svojoj stranci služi kao maneken da bi se u medijima povremeno pokušalo pokazati da i kod njih ima suvislih ljudi, tj. da nisu isključivo stranaka lopova i špiclova. Jasno, Marić je, koji više-manje uvijek govori isto, tko god bio na vlasti, tu samo iznimka koja potvrđuje pravilo i, naravno, kada je HDZ na vlasti nema nikakve realne šanse da ikada dođe blizu bilo kakvoj poziciji na kojoj bi stvarno mogao utjecati na ekonomsku politiku.

Kao što je Marić lucidno primijetio, funkcija MMF-a je primarno pobrinuti se da država (Hrvatska ili neka druga) redovno vraća svoje dugove. To je ono do čega je svjetskim ekonomskim strukturama moći najviše stalo. Što će se pritom s dotičnom državom dogoditi, hoće li doći do gospodarskog rasta, rasta plaćâ, kakva će biti zdravstvena zaštita i sl., to nije briga MMF-a.
 
Što MMF donosi, to je posve jasno ‒ rezanja (npr. u zdravstvu i školstvu, a s tim i pad kvalitete uslugâ), smanjenja plaćâ javnom (a onda posljedično i privatnom) sektoru (recimo, svima 15% niže plaće u stilu Latvije), masovna otpuštanja (u prvom SDP-ovom mandatu početkom 2000-ih se bilo prešlo i rekord od 400.000 nezaposlenih), povećanje "konkurentnosti" putem rezanja radničkih i drugih prava, "fleksibilizacije" (lakšeg otpuštanja radnikâ) itd.
 
MMF nam zapravo ne bi donio ništa bitno novo. Sve to imamo i sada, bilo u stvarnosti, bilo idejno. No vlast se ipak iz političkih razloga ne usudi provesti "nepopularne ali potrebne" rezove, koliko god ih zastupali "nezavisni" ekonomski analitičari i "prosvijećeni" liberalni komentatori u medijima. Funkcija će MMF-a, ako dođe, zapravo biti samo u tome da vlast dobije opravdanje da s rezovima krene puno radikalnije jer je sve lakše ako se može procviliti da nešto od nas traže MMF ili Europska komisija. Tako se onda valjda može i prodati ideja da ćemo živjeti bolje kad nam plaće bude niže, zdravstvena zaštita lošija, a radnička prava još manja.