Profil: Ehud Olmert, jastreb koji je postao umjerenjak
Tekst se nastavlja ispod oglasa
PRIVREMENI izraelski premijer Ehud Olmert, imenovan nakon moždanog udara Ariela Sharona, iskusan je političar koji se iz izrazitog jastreba preobrazio u umjerenog pripadnika srednje struje.
Sharonov najbliži politički saveznik i osoba od povjerenja, Olmert (60) je često prvi iznosio zamisli koje je poslije Sharon pretvarao u vlastitu politiku. Bio je među prvima u inače vrlo tvrdom Likudu koji je progovorio o potrebi da se Izrael povuče s nekih okupiranih palestinskih područja.
Nekoliko mjeseci poslije, kad je Sharon objavio namjeru da izraelske vojnike i naseljenike iz pojasa Gaze, Olmert je postao jedan od najgorljivijih pobornika i zagovornika tog plana.
Nije sasvim jasno kad je počela njegova promjena iz jastreba u umjerenog političara. Dok je bio gradonačelnik Jeruzalema od 1993. do 2003., nastojao je proširiti izraelsku kontrolu nad okupiranim istočnim, većinom palestinskim, dijelom grada.
No, poslije je rekao i to da nema razloga zašto bi mnoge četvrti istočnog Jeruzalema ostale pod izraelskim nadzorom nakon postizanja mirovnog sporazuma.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Olmert je rođen nedaleko od gradića Binyamine, blizu Haife u sjevernom Izraelu. Završeni je pravnik, ali je radio i kao novinar. U Knesset je, u sklopu desničarskog Likuda, prvi put ušao 1978. u dobi od 28 godina, što se tad smatralo izrazito mladom dobi za parlamentarnog zastupnika.
U vladu je ušao deset godina poslije, 1988., imenovanjem za ministra bez lisnice, a 1990. preuzeo je ministarstvo zdravstva. Tri godine poslije toga izašao je iz državne politike kako bi se kandidirao za položaj gradonačelnika Jeruzalema i, pobijedivši veterana Teddyja Kolleka, Likudu prvi put omogućio kontrolu najvećega grada.
U nacionalnu se politiku vratio 2003., zastupničkim mjestom u Knessetu nakon odlučujuće pobjede njegove stranke.
Kao osoba od najvećeg Sharonovog povjerenja, imenovan je zamjenikom predsjednika vlade, uz položaj ministra trgovine i industrije te, poslije, ministra financija.
Olmertova sve pomirljivija retorika, koju je pratila i Sharonova politička promjena, obojicu je učinila omrznutima među mnogi tvrdolinijaškim članovima i pristašama Likuda.
Olmert je bio i jedan od čimbenika od velikog utjecaja na Sharonovu odluku da u studenome napusti Likud i utemelji stranku Kadimu.
Za njega se smatralo da će biti Sharonov izbor za dopredsjednika Kadime, i njegovog potencijanog nasljednika, ali je nedavno istraživanje javnog mnijenja pokazalo da samo 10 posto javnosti žele njega na čelu nove stranke u slučaju Sharonove bolesti.
Ankete pokazuju da je Kadima favorit za pobjedu na izborima zakazanim za 28. ožujka, ali samo pod uvjetom da joj je na čelu Ariel Sharon. Zasad se ne može predvidjeti kakav će stranka rezultat ostvariti s bilo kime drugim na čelu. Olmert je oženjen, ima četvero djece i živi u Jeruzalemu.
Sharonov najbliži politički saveznik i osoba od povjerenja, Olmert (60) je često prvi iznosio zamisli koje je poslije Sharon pretvarao u vlastitu politiku. Bio je među prvima u inače vrlo tvrdom Likudu koji je progovorio o potrebi da se Izrael povuče s nekih okupiranih palestinskih područja.
Nekoliko mjeseci poslije, kad je Sharon objavio namjeru da izraelske vojnike i naseljenike iz pojasa Gaze, Olmert je postao jedan od najgorljivijih pobornika i zagovornika tog plana.
Nije sasvim jasno kad je počela njegova promjena iz jastreba u umjerenog političara. Dok je bio gradonačelnik Jeruzalema od 1993. do 2003., nastojao je proširiti izraelsku kontrolu nad okupiranim istočnim, većinom palestinskim, dijelom grada.
No, poslije je rekao i to da nema razloga zašto bi mnoge četvrti istočnog Jeruzalema ostale pod izraelskim nadzorom nakon postizanja mirovnog sporazuma.
Olmert je rođen nedaleko od gradića Binyamine, blizu Haife u sjevernom Izraelu. Završeni je pravnik, ali je radio i kao novinar. U Knesset je, u sklopu desničarskog Likuda, prvi put ušao 1978. u dobi od 28 godina, što se tad smatralo izrazito mladom dobi za parlamentarnog zastupnika.
U vladu je ušao deset godina poslije, 1988., imenovanjem za ministra bez lisnice, a 1990. preuzeo je ministarstvo zdravstva. Tri godine poslije toga izašao je iz državne politike kako bi se kandidirao za položaj gradonačelnika Jeruzalema i, pobijedivši veterana Teddyja Kolleka, Likudu prvi put omogućio kontrolu najvećega grada.
U nacionalnu se politiku vratio 2003., zastupničkim mjestom u Knessetu nakon odlučujuće pobjede njegove stranke.
Kao osoba od najvećeg Sharonovog povjerenja, imenovan je zamjenikom predsjednika vlade, uz položaj ministra trgovine i industrije te, poslije, ministra financija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Olmertova sve pomirljivija retorika, koju je pratila i Sharonova politička promjena, obojicu je učinila omrznutima među mnogi tvrdolinijaškim članovima i pristašama Likuda.
Olmert je bio i jedan od čimbenika od velikog utjecaja na Sharonovu odluku da u studenome napusti Likud i utemelji stranku Kadimu.
Za njega se smatralo da će biti Sharonov izbor za dopredsjednika Kadime, i njegovog potencijanog nasljednika, ali je nedavno istraživanje javnog mnijenja pokazalo da samo 10 posto javnosti žele njega na čelu nove stranke u slučaju Sharonove bolesti.
Ankete pokazuju da je Kadima favorit za pobjedu na izborima zakazanim za 28. ožujka, ali samo pod uvjetom da joj je na čelu Ariel Sharon. Zasad se ne može predvidjeti kakav će stranka rezultat ostvariti s bilo kime drugim na čelu. Olmert je oženjen, ima četvero djece i živi u Jeruzalemu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati