23.20.7.34 US
 

Prokleta mogućnost izbora Zorana Milanovića

Piše:
petak, 27.6.2008. 11:10
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

KADA bi Zoran Milanović bio čovjek koji donosi odluke, uskoro bi ih trebao donijeti gomilu. Ali ne onih trivijalnih, na razini Globusove ankete tko je bolji kandidat za predsjednika SAD-a Hillary ili Obama (pri čemu mu je čak i taj igrokaz izazvao kuršlus u glavi), već dalekosežnih i sudbinskih, onih pravih političkih, da ne kažemo - liderskih. Poput odluke je li Milan Bandić pravi kandidat SDP-a za gradonačelnika Zagreba i treba li prihvatiti sugestiju šefa države da upravo Zlatko Komadina bude stranački kandidat na predsjedničkim izborima.

Osim što pati od manjka političke odvažnosti, Milanovića muči i ona tipično intelektualna sumnja "koji je točan odgovor", no naposljetku, od svega je ipak najteža spoznaja da koju god odluku šef SDP-a donio, ona neće biti najbolja. Možda čak ni najmanje loša, već istinski najgora.

Mesićev vrući krumpir

Krenimo od Komadine. Predsjednik Mesić uvalio mu je vrući krumpir odredivši SDP-ova župana za svog nasljednika. Možda to ne bi bio problem, kad Milanović ne bi već imao svog favorita, Nevena Mimicu, dok mu je Komadina u dobroj mjeri suparnik u stranci. I što sad? Ako Milanović prihvati Komadinu, ispast će da mu ga je nametnuo predsjednik Mesić, koji nikad nije bio i vjerojatno neće biti član SDP-a.

S druge strane, ako Milanović čak i progura nekog drugog kandidata, poput Mimice, ispast će da prkosi šefu države za kojeg se u SDP-u nadaju da bi im mogao pomoći u narednim izbornim ciklusima. Pored svih pravih i izmišljenih neprijatelja, Milanoviću definitivno ne treba još jedan. Dakle, što god učinio, neće postići ono što želi. U krajnjoj liniji, možda je tako i bolje. Kakav je s odlukama, bolje bi bilo da mu ih donosi netko drugi.

I tako dolazimo do Milana Bandića. Ako podrži njegovu kandidaturu za gradonačelnika Zagreba - kao što će na kraju vjerojatno morati učiniti - zamjerit će se dobrom dijelu članstva i biračkog tijela koje očekuje da novi šef SDP-a napokon ispuni obećanje i obračuna se s kompromitiranim gradonačelnikom.

Ako se kojim čudom usprotivi kandidaturi, izazvat će rasulo u stranci, i to u najgorem trenutku, pred lokalne izbore koji smrde na težak poraz, odnosno u situaciji kad neće stići pokrpati gradsku organizaciju i konkurirati Bandiću i njegovim ljudima. Što god odlučio, krivo je odlučio. Ili bolje reći, prekasno.

Pakt s Bandićem ili vlastita odlučnost

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Odluka, naravno, nije samo njegova. Na zadnjoj stranačkoj konvenciji Milanović je kao šef stranke dobio konkurenciju u Predsjedništvu, gdje njegovi ljudi nemaju prevlast kao što se nadao. Uostalom, u njemu sjedi osobno Bandić, dok je Komadina (opet protiv njegove volje) izabran za potpredsjednika. Sada se najbolje vidi da je šef SDP-a na konvenciji doživio težak poraz koji mu otežava samostalno donošenje odluka. Pod uvjetom da ih uopće želi donositi.

Sve to ipak ga ne bi trebalo omesti u pokušaju da se upusti u obračun s kompromitiranim Bandićem. Prividna popularnost šefa zagrebačkog SDP-a na konvenciji izazvana je u prvom redu nezadovoljstvom dijela članstva zbog izgubljenih izbora, a ne zbog genijalne Bandićeve vladavine u metropoli. I stoga ulazak u klinč s Bandićem ne bi naišao na značajan otpor u stranci, a još manje navukao bijes javnosti i medija. Izazvao bi, međutim, nešto drugo: raspad zagrebačke organizacije, Bandićevu samostalnu kandidaturu za gradonačelnika, možda i gubitak izbora.

Međutim, kad bi jednom u životu donio odluku i ustrajao na njoj, kad bi se napokon odrekao Bandića pa i pod cijenu gubitka Zagreba i sukoba u SDP-u, Milanović bi ostvario višestruku korist: učvrstio bi vlastitu poziciju u stranci, dokazao da je odlučan u djelima kao i na riječima, uvjerio birače da ne tolerira vladavinu bandićevskog tipa, pridobio za sebe onaj dio medija koji već godinama ratuje s Bandićem. I time, u krajnjem slučaju, izbio Sanaderu iz ruke jedan važan adut protiv SDP-a.

Ovako, pratit će ga glas da je paktirao s Bandićem, čovjekom koji možda nije u zatvoru, ali je u dobrom dijelu javnosti odavno obilježen. Postojano će gubiti ono malo vjerodostojnosti što mu je ostalo, kritizirajući HDZ zbog istih stvari zbog kojih tolerira Bandića. A još gore od toga bit će distanciranje od stranačkog kandidata za gradonačelnika Zagreba, kao prošlog vikenda kada mu nije došao na roštiljadu na Bundek. To će tek biti jadno.

Vrijeme je za odluku!

Poput Račana, i Milanović čeka da se problem Bandić riješi sam od sebe: djelovanjem policije ili biračkog tijela, svejedno. Pritom zanemaruje dvije opasnosti: u prvom slučaju, odgovornost zbog eventualnog procesuiranja šefa najjače organizacije sezat će i do predsjednika stranke koji je kompromitiranog čovjeka držao uz sebe, a u drugom slučaju, novi gubitak izbora odrazit će se na Milanovićevu sposobnost da vodi drugu najveću političku stranku.

Sve u svemu, prokleta je mogućnost izbora Zorana Milanovića. A on sam ne može si (i ne želi) pomoći. Kao što se nije usudio reći je li Hillary bolja od Obame, tako se još više boji zauzeti stav oko toga radi li Bandić višestruku i dugoročnu štetu SDP-u te tko je najbolji kandidat SDP-a za predsjednika.

Neka odluka bude i pogrešna, samo da ju već jednom donese. I pod cijenu toga da izgubi Zagreb, da se zamjeri predsjedniku Mesiću, pa čak i da otvoreno paktira s Bandićem, umjesto da ga kukavički izbjegava. Jer, čemu onda uopće služi Milanović na čelu najveće oporbene stranke? Citiranju Plutarha i Martina Luthera Kinga? Pisanju blogova i vanjskopolitičkih eseja? Ili možda onome u čemu se dosad jedino pokazao uspješnim: čuvanju vlastite fotelje?

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije