54.92.136.230 US
 

Pučki sakralni objekti: tradicija slavonskih krajputaša

Piše:
nedjelja, 8.8.2004. 09:32
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Župa slavonskog sela Petrijevaca u srcu Valpovštine, poznata po brojnim križevima uz ceste, krajputašima, ove godine slavi 250. obljetnicu, te je istoimena općina izdala "Petrijevački ljetopis 2004" u kojem su, među ostalim, obrađeni i ti križevi.

Selo je jedinstveno i po tome što pred crkvom sv. Petra Apostola ima tri križa, raspeti Isus u sredini, a sa strane dva raspeta razbojnika. To su najstariji sačuvani križevi u tom kraju i potječu iz 18. stoljeća, a crkva je među najstarijima u Slavoniji, izgrađena 1754.

U Slavoniji su ti križevi podizani još u doba turskih progona, premda u starim zapisima ima podataka da su i prije u poljima, uz ceste, pa i u dvorištima ljudi postavljali križeve krajputaše, uz koje su putnici zastajali, molili ili su im ti križevi i kapelice služili kao oznake na dugim putovanjima. Župnik Marko Peulić kaže da se u petrijevačkoj župi posebno brinu za te križeve te se redovito održavaju.

Msgr. Antun Jarm, voditelj Biskupijskoga medijskog arhiva u Đakovu, bavi se posebnim istraživanjem, kako kaže, "malih sakralnih spomenika na otvorenom, uz ceste, na poljima i raskrižjima". Ti mali pučki crkveni objekti "toliko su se stopili s okolicom, pa premda nisu uvijek osobite umjetničke vrijednosti, nego djela domaćih, anonimnih majstora, nesumnjivo su i u svojoj skromnosti povijesni svjedoci svoga i našega vremena", kaže msgr. Jarm.

U mnogim su mjestima, posebno u Slavoniji, "bili prvi i jedini spomenici na otvorenom i premda su još brojni, mnogi su uništeni od vremena turske sile do komunističkog nasilja, a propadali su i od nemara. Na žalost", ističe msgr. Antun Jarm, "u nas je o tim izvornim tragovima pučke sakralne kulture jedva išta sustavno istraženo i zapisano".

"Oni često podsjećaju i na neki važan i neobičan događaj, na mjesto vjerničkih prošnja i zavjeta ili na neku drugu tradiciju. Nekad su putokazi ili oznaka granica nečijeg posjeda, postavljajući ih, ljudi su se kroz povijest željeli unaprijed zaštititi od prirodnih i drugih nesreća", ističe msgr. Jarm i dodaje: "Gradili su ih s nadom u Božju pomoć, vrlo često iz zahvalnosti Bogu, Bogorodici ili nekom svecu za uslišane prošnje i oslobođenje od nevolje, pa možemo reći da su to i zazivni spomenici zahvalnosti, po svojoj namjeni slični slikama i zahvalama urezanim na kamenim pločicama, kakve nalazimo u hodočasničkim crkvama."

U 20. stoljeću uz mnoga se svetišta i crkve podižu od kamena tzv. lourdske špilje s obveznim likovima Bogorodice i vidjelice sv. Bernardice, kaže msgr. Jarm. Nakon Domovinskog rata na mnogim mjestima podižu se spomen-obilježja u čast poginulima za domovinu, a obvezno imaju sakralne značajke. Na njima su uklesana imena žrtava rata, nekada i njihove slike te primjeren tekst.

Općenito se može reći da se pučko sakralno graditeljstvo, odnosno sakralni objekti na otvorenom, nedovoljno čuvaju i obnavljaju, da ih nema u službenim župnim ili mjesnim knjigama, osim iznimaka. A "oni oko nas žive, životare ili umiru, ali uvijek govore da je mnogo razloga da im posvetimo dužnu pozornost", kaže msgr. Jarm.

(Hina) xvs yvkn

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije