Ilustracija: Guliver Image / Getty Images

HRVATSKA već dulje vremena puna nade upire oči u inozemstvo, očekujući da će je potencijalni ulagači prepoznati kao zanimljivu poslovnu destinaciju. Iskustva već prisutnih na hrvatskom tržištu, koji unatoč krizi uspijevaju opstati i biti konkurentni, pokazuju da bi država za poslovnu klimu mogla i trebala učiniti više.

"To već i vrapci na krovu pjevaju. Preskupa država, prevelike administrativne barijere, preglomazna administracija, nedonošenje odluka. Istina je da smo na početku puno lakše rješavali probleme nego danas", govori Dubravko Hoić, direktor hrvatske podružnice tekstilnog brenda Calzedonia koja nakon 15-ak godina danas zapošljava gotovo tri tisuće ljudi.

Svjesni da bez ulaganja nema razvoja,uz postojeći veliki logistički centar u Varaždinu, planiraju čak četiri nove tvornice, ali u susjednoj Srbiji. Razlog, niži troškovi poslovanja, a time veće mogućnosti reinvestiranja, uz povoljniju ulagačku klimu. Za njih krize kao da nema. Hoić u šali kaže kriza je samo za one koji u nju vjeruju.

"Nije da nema krize, ali ona se uvijek mora gledati kao izazov, a ne kao prepreka. Kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Grupa Calzedonia je uvijek razvoj tržišta i novih proizvoda gledala kao izazov. I usprkos 'krizi' mi i dalje imamo pristojan rast, širimo se na nova tržišta, investiramo dalje i zapošljavamo nove ljude. Mislim da je to odgovor na krizu".

Hrvatska još nije strateški odredila koji je to njen brand, što može ponuditi globalnom tržištu, kaže Filip Filipec, direktor zagrebačke Tehnike koja je osim u regiji prisutna u Alžiru.

"Nekad ste znali što je američka roba, danas znate što je kineska roba, što je njemački auto. Tu Gospodarska komora pokušava, ali nismo do kraja izgradili što je to hrvatski proizvod. To moramo svi zajedno raditi, mora država. Ali što je naš problem? Nije u redu da biznis ide samo u jednu ulicu, da mi samo uvozimo, a da ne izvozimo", rekao je Filipec.

"Znate li s kim mi imamo dobre političke odnose?"

Nedostatak jasne strategije Filipec pripisuje djelom traženjima nakon raspada bivše države, ali i vanjskoj politici. Ako ikad, sada je, kaže, vrijeme za gospodarsku diplomaciju.

"Budimo otvoreni. Ja tu zamjeram i vanjskoj politici. Znate li s kim mi imamo dobre političke odnose? Jesu to Arapi? Ne znate je li to Europska unija, prekomorske zemlje, je li to regija. Ne možete tako, vi ne idete svakom susjedu u kuću", slikovito poentira Filipec.

Na tragu opreznog optimizma iz Vlade nakon obećavajućih pokazatelja za prvi ovogodišnji kvartal, Hoić u sličnom tonu udjeljuje i jedan savjet.

"Da malo manje trče za budućim investitorima, jer oni su nepoznanica, a da malo više vremena i pažnje posvete postojećima, inozemnima i domaćima. Jer ako oni ostanu, dolazit će i drugi, a ako ne, onda nitko drugi ne bude došao", zaključio je Hoić.