"Djeca se u medijima najviše zloupotrebljavaju kao usputne žrtve"
SVAKIM danom u emisijama domaćih nacionalnih televizijskih mreža sve je više nasilja, a zbog toga najviše pate djeca i mladi - mišljenja su gotovo svi sudionici okruglog stola pod nazivom "Prava djeteta i dužnosti javne televizije", danas održanog u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu.
"90 posto mladih u Hrvatskoj svakodnevno gleda televiziju, a njih čak 42 posto televizor ima u svojoj sobi", podaci su koje je u svom uvodnom izlaganju iznio Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti. Nastavio je kako je jednotjedno istraživanje, provedeno u veljači 2006. godine, pokazalo kako su čak 62 posto emisija namijenjenih svim dobnim skupinama sadržavala nevjerojatnih 1018 agresivnih scena, ali i napomenuo da takvi sadržaji ostavljaju dalekosežne posljedice. Pouzdano se zna da prikazano nasilje kod djece može rezultirati emocionalnom nesigurnošću.
"Televizijsko nasilje kojim su izloženi djevojčice i dječaci u kasnijem životu rezultira nekim vidom agresivnog ponašanja. Mediji se bave trenutkom, a pritom se ne promatraju procesi koji se longitudinalno događaju", upozorio je Kanižaj. Dodaje da se kod svih gledatelja pa tako i kod djece javlja strah zbog prikazanog nasilja, a dodatne emocionalne reakcije izaziva kada žrtva nasilja prepričava doživljeno.
Kanižaj također ističe da i oni mladi koji ne traže takve sadržaje na televiziji jesu izloženi jer "šaltanjem" kanala moraju prijeći preko nimalo privlačnih prizora. Potom je podsjetio na Wertherov efekt odnosno na to kako se izvještavanjem o primjerice samoubojstvu kod mladih može izazvati lančana reakcija, ali i o efektu sekundarne viktimizacije, koji se izražava kada žrtva za medije priča o proživljenom lošem iskustvu pa ga pritom ponovno doživljava.
"Djeca se najviše zloupotrebljavaju u medijima kao usputne žrtve"
Ono što Kanižaja možda najviše zabrinjava je što se djeca najviše zloupotrebljavaju u medijima kao usputne žrtve, a da za sam tijek radnje nisu bitni. Time se naravno kod gledatelja žele izazvati dodatne emocionalne reakcije.
Jelena Jurišić s Hrvatskih studija osvrnula se na više nego "zanimljivo" novinarsko shvaćanje zaštite identiteta mladih. "Identitet nije samo ispisivanje imena i prezimena. Identitet se otkriva inicijalima, pa i zamagljenom slikom djeteta. Dovoljno je prikazati kuću u kojoj se živi, ulicu, naziv sela ili prezime roditelja djeteta. Svim navedenim se otkriva identitet djeteta", upozorava Jurišić dodajući kako je zaštita privatnosti mladih zaštićena s čak osam zakona, ali oni se očito ne primjenjuju.
"Jednom sam u jednim školskim novinama, tiskanima u 500 primjeraka, ugledala priču o osobi mlađoj od 14 godina koji je ispričao svoje dogodovštine na kladionicama i to sa punim imenom i prezimenom. Time je ne samo prekršena njegova privatnost, nego je ujedno povrijeđena zabrana pristupa maloljetnika sportskim kladionicama", ispričala je Jurišić. Nakon što je upozorila učiteljicu koja časopis uređuje, potonja se branila da nije u regulativu upućena.
Osvrnula se također na slučaj neimenovane hrvatske novinarke koja se, nakon što je zbog pisanja o maloljetnicima upozorena od strane državnog odvjetništva, branila kako se time ugrožavaju njezine medijske slobode. Jurišić to smatra smiješnim jer je upravo struka u suradnji s politikom izradila zakon o medijima koji regulira područje zaštite privatnosti maloljetnika.
Osim novinara, dobar dio krivnje snose i urednici
Vladimir Lulić, član izvršnog odbora HND-a, kazao je da novinari nisu isključivi krivci jer dobar dio krivnje snose i urednici, kao i vlasnici medija. Naime, novinari su često "prisiljeni" na kršenje zakona zbog straha od gubitka posla.
Zbog kršenja privatnosti maloljetnika Mila Jelavić, dječja pravobraniteljica, je u prošloj godini podnijela četiri prekršajne prijave protiv novinara, ali niti jedna do sada nije riješena. Ona smatra da ni pravosuđe ne pokazuje dovoljno hrabrosti za ovu problematiku tako da nije čudno što novinari svašta sebi dopuštaju.
Većini govornika na skupu pokazala je nezadovoljstvo što se nasilni sadržaji na televiziji dovode u vezu s gledanošću pa i marketinškim profitom jer, kako je nekoliko sudionika s HRT kazalo, neke emisije namijenjene određenim marginaliziranim grupama u društvu imaju zavidnu razinu gledanosti.
Hoće li zabrinutost pokazana na skupu imati efekta na buduće djelovanje medijskih djelatnika ostaje za vidjeti. Činjenica da se medijsko nasilje ubrzano povećava može samo rezultirati još težim psihičkim posljedicama za djecu. Na nadležnim je institucijama samo da počnu primjenjivati postojeću zakonsku regulativu koja je u skladu sa svjetskim standardima, složili su se svi na okruglom stolu.
Ig.M.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati