U ZAGREBAČKOJ bolnici u Klaićevoj ulici dežurna nam je liječnica kazala kako varaždinski osnovnoškolac koji se jučer polio razrjeđivačem i zapalio u školskom hodniku, nije prolazio kroz krize te da mu je stanje tijekom dana ostalo nepromijenjeno. "Nema novosti, ne pogoršava se, ali i dalje je u teškom stanju, vitalna ugroženost se nastavlja", kazala nam je liječnica u večernjim satima.

> Dječak iz Varaždina vodi tešku bitku za život

Dječaku je opečena gotovo cijela površina tijela - zdravog kožnog tkiva ima tek oko deset posto, i to uglavnom na leđima. Kako se doznalo tijekom dana, najugroženiji su mu bubrezi, što se događa zbog opeklinskog sindroma. Nije pri svijesti i putem infuzije prima velike količine tekućine, koja održava razinu elektrolita u tijelu. Upitali smo liječnicu hoće li se pokušati izvesti transplantacija kože, kao u slučaju vatrogasaca s Kornata.

"Liječenje koje trenutno provodimo nad dječakom je intenzivno multidisciplinarno, sudjeluju anesteziolozi, kirurzi, intenzivisti i ja vam trenutno ne znam reći hoće li se izvršiti transplantacija. Tu odluku morao bi donijeti kirurg dr. Antun Kljenak", kazala nam je liječnica. Inače, u Hrvatskoj još ne postoji laboratorij za uzgoj kože.

Dječak pokušao imitirati ono što je vidio na Youtubeu?

Prve su informacije govorile da si je učenik sedmog razreda M.H. odlučio oduzeti život zbog nesretne ljubavi prema djevojčici pred kojom se na koncu i zapalio. Međutim, među školarcima se proširila i priča kako se učenik zapravo nije htio ubiti, nego je pokušao imitirati ono što je vidio na video kakav kruži na YouTubeu - o razrjeđivaču koji proliven i zapaljen na tijelu gori samo površinski, bez da pali kožu.

Ono što ne spada u sferu nagađanja je činjenica da je on došao u školu sat i pol vremena prije početka nastave - oko 11 sati. Otišao je u zahod i izašao iz njega mokar od razrjeđivača. Prema riječima ravnatelja Milivoja Purgarića, jedna od tri djevojčice koje su bile na hodniku pitala ga je od čega je mokar, a on joj je odgovorio - "Sad ćeš vidjeti" i zapalio se upaljačem.

Psihijatrica začuđena izborom oružja, ako se radilo o samoubojstvu

Psihijatricu Mirjanu Krizmanić jučer je šokirala jučerašnja vijest o 14-godišnjem M.H. iz Varaždina. Priznaje da nikada nije čula za slučaj u Hrvatskoj da se dijete pokušalo spaliti.

"Djeca se obično odlučuju za samoubojstvo vješanjem. Tablete im nisu dostupne... Bojim se da je model samozapaljenja vidio na primjeru branitelja, a mogli su pridonijeti dugotrajni izvještaji o vatrogascima s Kornata, jer o načinu samoubojstva djeca obično saznaju iz medija. Često razmišljaju o samoubojstvu, ali ne znaju kako ga provesti", kazala nam je psihijatrica.

Mladi u pubertetu skloni imitiranju

Kada u medijima dolazi do prvog opisivanja nekog načina samoubojstva, onda se to ponavlja neko vrijeme, objašnjava Krizmanić i dodaje kako su mladi u pubertetu skloni imitiranju onog što vide.

"Primjerice u Americi je jedno vrijeme bilo 'popularno' zabijanje automobilom u zid", kazala je. Strašno je, ističe, što takva djeca nemaju podršku bliskih ljudi, i dodaje da bi "banalno bilo konstatirati da trebaju imati psihologe u školama". Zašto si je tinejdžer naudio na ovakav način, još nitko pouzdano ne zna. Misli o samoubojstvu, kaže psihijatrica, nisu rijetkost u pubertetu.

"Zamišljaju kako će svi plakati za njima, kajati se što nisu bili ljubazniji prema njima"

"Oni razmišljaju o uzimanju vlastitog života kao o kratkom spoju koji izaziva reakciju - zamišljaju kako će svi plakati za njima i žaliti što nisu bili ljubazniji prema njima, kajati se što su se morali osjećati zapostavljeno. To sam puno puta čula od zrelih osoba koje se prisjećaju takvih iskustava iz puberteta, no, naravno, nisu se odlučili na taj čin", kaže psihijatrica. Upitali smo ju je li činjenica da je školarac iz Varaždina izabrao školu kao mjesto gdje će se zapaliti motivirana tim razlozima - uključivanju većeg broja ljudi.

"Ne mogu znati jer ne znam ništa o tom djetetu. Samo znam da je u razvojnoj dobi to česta pojava", kaže Krizmanić.

"Oblačenje u crno, rezuckanje, izmišljanje jezika - to je sve slična pojava"

Ona ne vjeruje da djeca koja se kreću u skupinama poput "darkera" ili "emosa" moraju nužno biti više autodestruktivna, nego to smatra modom koja se pojavljuje u pubertetu, i nakon nekog vremena prestaje.

"Tu se radi o modi, modelu ponašanja koja je pokušaj da se razdvoje od odraslih i obitelji u procesu odrastanja. Pa se oblače u crno, možda i rezuckaju jer se junače, izmišljaju jezike, to je sve slična pojava. No naravno postoje labilni pojedinci, koji su više ugroženi ali ih ima u svim skupinama, bez obzira kakvu glazbu slušali i kakve boje na sebi nose. Oni, za razliku od drugih u skupini, ne gledaju na taj autodestruktivni element kao na šalu, nego mu pridaju životnu važnost", kaže psihijatrica.

A.B.
Foto: VTV Televizija/RTL Vijesti/YouTube