Foto: Greg Hren Photography/RLE/MIT

MARIN SOLJAČIĆ, u svjetskim okvirima možda i najugledniji hrvatski znanstvenik ponovo plijeni pozornost javnosti. Ovoga tjedna je Soljačić, koji se proslavio zahvaljujući konceptu bežičnog prijenosa energije, a zahvaljujući kojoj ćemo vjerojatno već za nekoliko godina svoje mobitele ili laptope moći puniti bez dosadnih žica, ovoga je tjedna postao redoviti profesor na MIT-u.

Massachusetts Institute of Technology spada u red najuglednijih svjetskih sveučilišta; među profesorima na MIT-u je i 76 dobitnika Nobelove nagrade, 50 dobitnika Nacionalne medalje za znanost, 38 stipendista zaklade MacArthur... Dio te elitne znanstvene zajednice sada je i profesor Soljačić, koji u intervjuu za Index, vođenom putem e-maila, govori o budućim planovima i aspiracijama, iskustvu rada na MIT-u, smjerovima u kojima će se razvijati suvremena znanost i statusu znanstvenika u Hrvatskoj.

Imali ste uistinu impresivnu akademsku karijeru. Diploma na MIT-u, magisterij i doktorat na Princetonu, stipendija zaklade MacArthur, evo sad i redovni profesor na MIT-u, jednom od najelitnijih svjetskih sveučilišta... Postoji li uopće nešto što niste napravili? Koje još akademske uspjehe priželjkujete?

Puno hvala na komplimentima. Ono što me motivira nije baš akademski "uspjeh", već užitak otkrivanja novih stvari i spoznaja, a za to će definitivno biti još puno prilika: najuzbudljivije vrijeme za znanost i tehnologiju je tek pred nama.

MIT je poznato i ugledno sveučilište u čitavom svijetu. Što ga čini takvim?

Na MIT-u su neki od najtalentiranijih ljudi na svijetu: to privlači nove, mlade talentirane ljude. Veliki je užitak i jako produktivno biti u takvom okruženju.

Koja je najvažnija stvar kojoj pokušavate naučiti svoje studente?

Da sami kritički preispitaju sve što ih drugi uče (uključujući i ono što ih ja učim).

Prozvali su vas "novim Teslom". Što mislite o toj usporedbi? Opterećuje li vas uspoređivanje s jednim od najvećih znanstvenika u povijesti?

Tesla je definitivno jedan od najboljih inženjera svih vremena tako da je usporedba s njim meni jako laskava. No, činjenica je da se za većinu otkrića tek nakon nekoliko desetljeća može objektivno reći koliko su bitna.

Je li WiTricity vaš životni projekt ili već imate neke nove ideje kojima se želite početi baviti nakon što usavršite bežični prijenos energije?

Već nekoliko godina se većina istraživanja vezanih uz bežični prijenos energije vode u WiTricity Corporation. Na MIT-u se bavim drugim projektima, većinom vezanih uz nano-fotoniku.

U kojem se smjeru, prema vašem mišljenju, trebaju kretati suvremena znanost i tehnologija? Možete li zamisliti kako će svijet izgledati za 20 ili 50 godina?

Vjerujem da će napredak tehnologije unutar idućih 50 godina biti enorman, čak i u usporedbi s onime što smo otkrili u zadnjih 50 godina. Na primjer, vjerujem da postoji velika vjerojatnost da će kompjuteri (i/ili roboti) moći obavljati jednako dobro (ili čak i bolje) većinu ljudskih poslova. Za očekivati je da će to uzrokovati enormne promjene u ljudskom društvu.

Nekako se čini da svi veliki hrvatski znanstvenici najveće uspjehe zapravo ostvaruju izvan domovine. Što mislite zbog čega je to tako?

U Hrvatskoj ima odličnih znanstvenika koji postižu odlične uspjehe radeći u Hrvatskoj. Ali, činjenica je da je Hrvatska prošla kroz komunizam, rat, i da je mala zemlja, pa mogućnosti rada nisu iste kao u najčuvenijim sveučilištima na svijetu. No, to je slično kao i u SAD-u; ako se rodite u nekoj od unutrašnjih država SAD-a, a talentirani ste, i jako vas zanima znanost, velika je vjerojatnost da ćete se preseliti negdje bliže većim centrima znanosti. Najveći su centri ili oko Bostona ili u Kaliforniji.

Planirate li se vratiti u Hrvatsku, možda jednog dana raditi nešto u Zagrebu?

Imam jako dobrog i bliskog suradnika na PMF-u, profesora Hrvoja Buljana. S njim i s njegovim doktorantom Marinkom Jablanom sam napisao nekoliko radova s kojima sam jako zadovoljan. Marinko je sada momentalno u posjetu mojoj grupi na MIT-u nekoliko mjeseci.