BILO bi dobro da nas Ratko Maček jednom iznenadi i - kaže istinu. I kad se želi hvaliti, i kad se mora braniti, i u radno vrijeme i vikendom, i ujutro i navečer, ono što izgovori ima sve manje veze s onime što se događa u stvarnom svijetu. Izbori u Srbiji posljednji su primjer.

Izjave bivšeg glasnogovornika Vlade u vezi navodnog angažmana u predizbornoj kampanji toliko je nebulozno i nesuvislo da se doista valja zapitati je li Maček zaboravio kome je što rekao u protekla dva tjedna ili doista vjeruje u sve to što govori.

Pokušajmo rekonstruirati njegov misaoni proces. Najprije se 29. travnja pohvalio Business.hr-u da u Beogradu radi na kampanji za parlamentarne izbore. "Ne mogu vam reći za koju tamošnju stranku radim, nazovite me kad izbori završe", kazao je tada tajnoviti Maček. Novinari su se odmah bacili u pronalaženje stranke koja je spremna plaćati Mačekove usluge, ali svuda se nailazilo na zatvorena vrata. Sistemom eliminacije nekako se došlo do zaključka da se radi o DSS-u Vojislava Koštunice, čovjeka za kojeg Maček tvrdi da je "njegov prijatelj".

Mrvica informacije koju je smišljeno pustio u hrvatsku javnost, a zatim je nikad nije demantirao, počela se kotrljati prema Srbiji i natrag, izazivajući sve veći interes. U Srbiji su se čak i neki ugledni novinari, poput Miloša Vasića iz Vremena, uhvatili za vijest da će Maček raditi za neku stranku na izborima u Srbiji, pozivajući se na neku vjesticu iz hrvatskih novina. Priču o Mačekovoj povezanosti s Koštunicom proširio je i beogradski Kurir, blisko povezan s DSS-om. I tako je mit o Mačekovoj ulozi u Srbiji polako bubrio. Stoga se s nestrpljenjem čekao ishod izbora da nam Sanaderov spin doktor, inspirator uzrečice "Lažeš k'o Maček", napokon otkrije tko je bio sretnik koji se poslužio njegovim uslugama. I još sve to platio.

Kad su izbori prošli, Maček se nekim poznanicima hvalio da trenutno "slavi u Beogradu", aludirajući da ima dio zasluga za pobjedu Demokratske stranke Borisa Tadića. Zatim je na pozive Indexa nastavio neuvjerljivo odgovarati da ga se opet nazove "za dva tjedna", jer "još nije formirana vlada". Pa pitanje o kojim strankama se radi, redom je odgovarao: Je li DSS? "Nije DSS"; Jesu li Radikali? "Nisu"; A Tadićev DS? "Nazovite me za dva tjedna".

Raspitivanje po Beogradu također nije dalo rezultata. Stožeri srpskih stranaka demantirali su Mačekov angažman. Iz Koštuničine stranke su poručili da je "Maček vodio Koštuničinu kampanju, kao što su oni vodili Sanaderovu". Iz Tadićeve su stranke s prijezirom odbili insinuacije da ih je Maček doveo do uspjeha, jer su oni ponosni na svoje PR stručnjake, a ako im zatreba pomoć, potražit će je kod originala, a ne loših kopija. Uglavnom, nigdje nije procurila ni jedna, službena ili neslužbena informacija, ni jedan trač ili aluzija koja bi povezivala Mačeka s izborima u Srbiji.

 "Nisam radio ni za jednu stranku"

I onda, nakon svega, samozvani spin doktor Indexu izjavljuje: "Nisam radio ni za jednu stranku". Dva tjedna nakon što je sam iznio u javnost podatak da radi za neku stranku u Srbiji - a zatim je puna dva tjedna izbjegavao demantirati - Maček napokon skače sam sebi u usta i kaže da ništa od toga nije istina.

Što je onda bila laž? Da je radio ili da nije radio? Kojem Mačeku treba vjerovati: onome koji "ne može reći za koju tamošnju stranku radi" ili onome koji kaže da "ne radi ni za jednu stranku"? Pustimo sad hrvatsku i srbijansku javnost, ali užasno nas zanima kojoj informaciji bi sam Maček vjerovao. Radi li se o poremećaju ličnosti ili o PR-u kakvog ga zamišlja čovjek koji je pune četiri godine u Banskim dvorima upadao iz laži u laž? Možda on zaista više ne zna razlikovati stvarnost od uobrazilje, samo što to nije baš neka preporuka za širenje njegove spindoktorske djelatnosti po Balkanu.

Zapravo, nije nas previše briga što Maček radi na ovim prostorima, prodaje li svoje PR usluge ili tek šuplju priču o svom navodno velikom utjecaju na Balkanu. Samo nas fascinira kako Maček lovi svoj rep, kako se vrti u krug, kako demantira informaciju koju je sam pustio u javnost, kako uporno mulja i laže, kako se najprije hvali pa onda panično brani. Sreća je što se više ne moramo ozbiljno baviti njegovim "spinom", već samo fenomenološki (s primjesama psihijatrije) promatrati verbalne vratolomije velikog Sanaderova prijatelja.

Doista, ne bi bilo neuobičajeno da je Maček inkognito pružao svoje usluge nekoj političkoj stranci u Srbiji, da se sakrio od javnosti u svom i u interesu svoje klijenta. Ali u tom slučaju, krajnje neuobičajeno bi bilo da se on sam krene hvaliti kako je upravo u Beogradu, ali da "ne može reći za koju tamošnju stranku radi", pa moli novinare da ga nazovu za dva tjedna kada će im sve otkriti. I opet im ne otkrije. Nitko ga nije vukao za jezik, sam se pohvalio. Ispao je, u kranjoj liniji, nekorektan prema klijentu.

Navikli smo na Mačekove laži, ali ima li tome kraja?

Ako se, dakle, išao hvaliti nečime što nema veze sa stvarnošću, ako se šuplje reklamirao i najavljivao angažman kojeg uopće nema, onda je stupanj zabrinutosti prešao medijske i zašao duboko u medicinske okvire. Navikli smo na Mačekove laži, ali ima li tome kraja?

Istina je samo to da Maček mlati lovu po Balkanu. Ali ne prodajući svoje fenomenalne usluge spin doktora, nego lobirajući za poslove koristeći ime svog bivšeg šefa Ive Sanadera. Maček doista krstari regijom, i doista kontaktira s utjecajnim biznismenima i političarima, ali s namjerom da dogovara poslove i povezuje investitore, a ne da prodaje PR tehnike. Ionako se sve svodi na mlaćenje para, svodilo se i dok je radio za svog šefa u Banskim dvorima, a svodi se i sad kad mu partner Miroslav Kovačić zarađuje pet plaća sjedeći kao vanjski suradnik u nadzornim odborima državnih firmi - u kojima je besplatno sjedio dok je bio državni tajnik.

Smrtni grijeh svakog pravog PR-a jest laganje. Jednom slaži i tvoja reputacija je gotova. Maček ima drugu logiku. Njemu je laganje bilo teško prvi put. Kasnije je sve lakše, pa se pretvara čak i u oblik razonode - za njega i za sve nas. Nažalost, opet nekako ispada da je njemu sve to smiješnije nego nama.