Foto: zupcica.hr

OGORČENA majka petogodišnje djevojčice iz Župe koja je zajedno s svojom vrtićkom grupom posjetila izložbu "U srcu Župe svijetli Vukovar" poslala je otvoreno pismo ravnateljici župskog vrtića. Ivela Matičević smatra da je sadržaj izložbe bio neprimjeren za djecu od pet godina koja su tamo gledala posmrtne podatke branitelja i civila. Portal zupcica.hr prenio je otvoreno pismo upućeno ravnateljici Mariji Jelić.

"Poštovana ravnateljice Jelić,

Sastavljam ovo pismo u svrhu pritužbe na nedavni događaj. Kao roditelj petogodišnje djevojčice koja ide u naš vrtić, moram iskazati iznimno razočaranje situacijom iz nastavka. Moja starija kćer je prije nekoliko dana u organizaciji vrtića "odvedena" na izložbu fotografija iz Vukovara.

Zanima me da li ste prethodno vidjeli izložbene fotografije ili ste moje dijete samo poslali gledati posmrtne ostatke naših branitelja i civila, ruševine našeg grada heroja i svu tragediju koju je naš narod proživio? Zanima me smatrate li da je to etično i pedagoški primjereno tom uzrastu, obzirom da ste Vi diplomirani pedagog? Zar se vraćamo u vrijeme kad će mi netko drugi govoriti kako da odgajam svoju djecu? Napominjem, moja starija kćer ima samo PET godina. Ne želim ni pomisliti da se preko leđa mog djeteta i njenih vrtićkih kolega skupljaju politički bodovi. Kasnije sam čula da nisu sve vrtićke skupine istog uzrasta išle na ovu izložbu. Molim Vas da mi obrazložite taj kriterij i način odabira i organizacije. Zašto nismo ranije obaviješteni o tako specifičnoj vrsti izleta?

Na početku godine moj muž i ja smo potpisali izjavu/pristanak da naše dijete sudjeluje na raznim aktivnostima izvan grupe, kao što su šetnje i izleti sa svojom grupom, ne promišljajući na ovakav scenarij. Smatrali smo da su sve te aktivnosti pomno promišljene i da će joj uljepšati i obogatiti djetinjstvo, a ne stvoriti moguće traume i pitanja na koje se petogodišnjem djetetu još ne može dati odgovor.

Moje dvije kćeri su već nekoliko godina u našem vrtiću, u kojem su obje i prohodale. Do jučer sam o našem vrtiću govorila samo pohvale i sve najljepše. Predanost, veselje, trud i individualizirani pristup svakom djetetu. Ljubav, poljupci, nježnost, pažnja, kao i strogoća kad treba. Tete su uvijek tu za moju djecu i mene. Jako sam žalosna što sam sada u ovoj situaciji, ljuta i bez povjerenja.

Molim pisani odgovor na sva moja pitanja. U Mlinima 22. studenog 2013."